Autor knjige "Tkivo svemira" Brian Greene diplomirao je na Harvardu, doktorirao na Oxfordu, a danas je profesor matematike i fizike na sveučilištu Columbia. Jedan je od vodećih svjetskih teorijskih fizičara i zaslužan je za mnoga prijelomna otkrića s područja fizike superstruna.

Možda je svemu bio kriv Camus i njegova knjiga "Mit o sizifu". Greene piše o trentku kada su tonovi Camusovih misli postale svjetlost njegova razumjevanja, o trenutku kada je razumio početak Camusove knjige.

"Doista postoji samo jedan istinski filozofski problem, a to je samoubistvo.........Suditi o tome dali ima ili nema smisla živjeti znači odgovoriti na osnovno pitanje filozofije...Ostalo, da li svijet ima tri dimenzije, da li duša ima devet ili dvanaest kategorija, to dolazi nakon toga."

Nakon duge ideološke opsjednutosti  Camusovim idejama i poimanjima svemirskog prostora i bitka, Greene je sjedinio svoja filozofska razmišljanja sa svojim spoznajama kao fizičar.

Tako je postao znanstvenik koji teži  objašnjavanju i prodiranju u tajne svemira na svim mogućim razinama.

Ostatci Camusov- ih razmišljanja su još uvijek u njemu pa se osnovno pitanje koje muči Greene- a tiče toga što je ustvari stvarnost i realnost.

On nam svojim razmišljanjima pokušava približiti apsurde koje nesvijesno živimo i pokušava nas uvjeriti u našu ovisnost o univerzumu. On je vječno na tragu razvoja ljudskog poimanja svemira i njegovog supstrata, tkiva koje ga čini takvim kao što jest. U svom objašnjavanju Greene se istovremeno dotiće shvaćanja klasičnih fizičara i razumjevanja novonastajuće desetodimenzionalne M-Teorije.

Objašnjavajući tu složenu teoriju na jedan gotovo poetičan način pisac se u potpunosti uspijeva približiti jednostavnom čitatelju, otkrivši se, kao pisac koji na najbolji mogući način predstavlja i popularizira znanost, kombinirajući priznatog stručnjaka u svom području djelovanja sa svojom sposobnošću da čak i pojmove i događaje izražene složenim matematičkim formulama objasni na taj način da one postaju dostupne gotovo svakome premda treba reći kako su i takve složene formule u obliku bilježaka dio ove izuzetne knjige, za sve one kojima ne trebaju dodatna pojašnjenja.

Preko 200 stranica ove knjige Greene je posvetio pojavama poput veza kvantnih djelomičnih zapleta širom svemira što pokazuje kako svemir nije ono za što smo ga smatrali te nas upučuje kako moramo prihvatiti činjenicu da u kvantnom svemirskom prostoru postoji određeni zaplet kroz vrijeme kao i kroz prostor što je teško prihvatljivo objašnjenjima običnog jezika i prostoga zemaljskog razmišljanja.

U preostalim poglavljima knjige Greene razmatra moderne varijante vremensko-prostornih fenomena u kozmologiji te piše o teoriji struna, toj čudesnoj teoriji koje je on inače jedan od glavnih zagovaratelja.

U svakom slučaju ova knjiga bi trebala kao izuzetno zanimljiva i za sive stanice ljudskog mozga poticajna pronaći svoje mjesto u mnogim kućnim bibliotekama.

"Tkivo svemira" je čudesna knjiga. Čitajući je postalo mi je jasno koliko malo znamo o beskraju našeg postojanja. Ovo je knjiga dalekih dometa i širine, ali u suštini u njoj se susrećemo sa pokušajima odgovora na pitanja o svemiru i vremenu.

Greene nam odmah na početku, u samom uvodu knjige, piše da prostor i vrijeme tvore tkivo svemira ali odmah priznaje da su ti pojmovi još uvijek obavljeni tajnom.

Što je prostor?
Je li prostor uopće "nešto"?
Što je vrijeme?
Da li su oni stvarni fizički objekti ili samo korisne konvencionalne ideje?

Da li vrijeme ima početak i da li ima smjer, ploveći od prošlosti ka budućnosti?
Može li svemir postojati bez prostora i vremena?
Što o tome kaže fizika superstruna?
Možemo li putovati u prošlost?
Kako funkcionira kvantna teleportacija?

Tragom tih pitanja Greene nas vodi na čudesno putovanje kroz dublje znanstveno tumačenje i razumjevanje svemira.

Naše putovanje tim beskrajem nas uvijek iznova vraća drugom, srodnom pitanju, koje je sveobuhvatnije i zbog toga je na to pitanje i teže odgovoriti.

Što je stvarnost?

Nama, ljudima, dostupno je samo naše unutarnje iskustvo percepcije i razmišljanja, pa nam se samo od sebe odmah postavlja i slijedeće pitanje.

Kako možemo pouzdano znati jeli to što mi percipiramo istinski odraz vanjskoga svijeta ili je to samo naše osobno zrcaljenje svijeta u našim glavama?
Filozofi su oduvijek bili svjesni toga problema, oni već tisućljećima pokušavaju razsvijetliti to ljudsko neznanje.

Filmski redatelji populariziraju tu tajnovitost naše spoznaje pričama o umjetnim svjetovima stvorenim promišljenom neurološkom stimulacijom, svjetovima koji postoje samo u svijesti protagonista u tim futurističkim filmovima.

A fizičari poput Greene- a bolno su svjesni da stvarnost koju opažamo, materija koja evoluira na pozornici prostora i vremena, možda ipak nema mnogo veze s vanjskom stvarnošću, ako ta stvarnost uopće postoji.

Mnoga pitanja koja Greene u knjizi postavlja sebi i nama ista su ona o kojima su, u različitim oblicima i u različitim povijesnim razdobljima, razmišljali Aristotel, Galileo, Newton, Einstein i mnogi drugi.

Budući da nam on u ovoj knjizi približava znanost u njenom nastajanju, mi čitajući je možemo pratiti kako je davni naraštaj znanstvenika vjerovao da je odgovorio na ta pitanja i kako su njihovi nasljednici oborili njihove teze pronalazeći nove svrsishodnije odgovore.
Znanstvenici iz stoljeća koja su slijedila su te odgovore razrađivalai i iznova tumačili.

"Tkivo svemira" namijenjeno je ponajprije širem čitateljstvu koje ima malo ili nikakvo prirodoznanstveno obrazovanje, ali želi razumjeti mehanizam univerzuma i to ga potiče na bavljenje zamršenim i izazovnim pojmovima, čudesnom tematikom koja se bavi najsitnijim djelićima iz kojih je satkan univerzum i mi u njemu.

Kao i u svojoj prvoj knjizi, "Elegantni svemir" , Greene se nije udaljavao od strogo znanstvenih teorija, premda je izostavio matematičke pojedinosti u korist predivnih metafora, analogija, priča i ilustracija kojima nam slikovito približuje to još uvijek nedovoljno razjašnjeno porijeklo postojanja.

Kada slijede najzahtjevniji odjeljci u knjizi, Greene upozori čitatelja na to i daje kratke sažetke da bi zainteresirao i one koji odluče površno pročitati ili preskočiti te, stručnije rasprave. Zbog jednostavnosti njegova stila pisanja on čitatelju olakšava praćenje puta otkrića i omogućava mu da stekne ne samo znanje o današnjem fizikalnom pogledu na svijet nego i da razumije na koji način i iz kojeg raloga je taj pogled na svijet proizašao.

Premda u početnim poglavljima Green piše o nužnoj, ali standardnoj, općoj građi prirode, o relativnosti i kvantnoj mehanici, pitanje supstancijalnosti prostora i vremena izlaže na ponešto neuobičajen način.

U mnogim poglavljima on se dotiče širokog spektra tema kao što je Bellov teorem, eksperimente s odgođenim izborom, kvantno mjerenje, ubrzano širenje svemira, mogućnost proizvodnje crnih rupa u akceleratorima čestica sljedeće generacije, da nabrojim samo neke, ali on na taj način ipak upoznaje čitatelja s većim brojem najintrigantnijih i najspornijih suvremenih teorija.

Čak ni knjiga ovog obujma ne može iscrpno izložiti široku tematiku prostora i vremena. Usredotočimo se na ono što je Greene smatrao uzbudljivim i bitnim za stvaranje potpune slike stvarnosti koju nudi moderna znanost.

Vjerujte mi ova knjiga nam otvara mnogo prozora kroz koje možemo zaviriti u sebe same i prodrijeti u dubinu beskonačnosti i vječnosti.