Osjećam kako tvoje srce nemirno bije,
čujem čežnju i zov tvoje duše,
tužnu pjesmu kojom doziva
svoju svjetlosnu braću i sestre
i traži pogledom
uperenom u zvijezde
svoj pravi dom
i svoju obitelj
sa zvijezda...
i sjeća se onog vremena
kada ste bili Jedno,
slobodno letili plavim beskrajem,
radovali se i spajali..
Sada misliš da ste razdvojeni...
ali to je varka...
umiri se i u tišini
osluhni svoje srce zlaćano,
čut ćeš glasić nježan kao šapat,
sladak kao nektar:
"tvoj pravi dom je u tebi,
tvoja obitelj je u tebi,
nikad se niste ni razdvojili"
bglavac
irida
edin.kecanovic
