Ti ćeš naći svoj put I slijedit ćeš ga do kraja. Naposljetku, ovo i nije tako grozno mjesto. Zar nisi došao da vidiš ljepotu i ružnoću, Ljubav i mržnju, svjetlost i tamu? Ne bježi od toga. Tvoja zadaća je da to preobraziš A ne da izbjegavaš.   (Emmanuel's Book )    Opet ću citirati  ruskog duhovnog iscjelitelja S. N. Lazareva, autora nekoliko izuzetnih knjiga koje su i kod nas vrlo čitane, ali ne samo zato što govori o vampirizmu i što se njegovi uvidi potpuno poklapaju s mojima. Ističem ga prvenstveno zato što njegovo razumijevanje i viđenje psihičkih interakcija duhovnim okom predstavlja kvantni skok u razumijevanju dinamike ljudskih odnosa na psihološkoj razini. Njegova viđenja psihološke razine ljudskog bića u svojim čudesnim obratima preokreću naše sustave vjerovanja i naše sustave vrijednosti. U tim lupinzima prvi put u psihološkoj literaturi i laiku jasno razotkriva koliko smo čudesno sposobni u samoobmani, kako mentalnim akrobacijama proizvodimo vlastitu nesreću, ali i nesreću svoje djece i djece naše djece. Njegovi psihološki uvidi i razumijevanje energetskih interakcija među ljudima, kako ih ja vidim, potpuno su komplementarni.

Lazarev govori i o energetskom vampirizmu. Pa iako o tome govori sasvim usputno, to su vrlo upečatljivi uvidi jer on, kao izuzetno talentirani vidovnjak, sve vidi u slikama, što je, naravno, uvijek jasnije i upečatljivije.   Tako on u svojoj knjizi «Dijagnostika karme» zaključuje:   Moja analiza pokazuje da je vampirizam teška bolest zato što razara čovjekovu dušu i prenosi se na potomke. Njezine posljedice ne primjećuju se odmah i ponekad se razaranje prenosi na nekoliko naraštaja. U biti je vampirizam nepravilno razumijevanje svijeta.    Mlada djevojka me pita je li se pravilno puni energijom zamišljajući bujicu plavog plamena koji ulazi u nju. Promatram karmičke strukture za vrijeme njezine vježbe i vidim da je to narušavanje zakona. Bilo koje namjerno uzimanje energije – od prirode, iz svemira, od Sunca – to je čvrsto stajalište da čovjek nema energije i da je treba negdje uzimati. To je pretpostavka za razvoj vampirizma.

Glavna pogreška tog stajališta je u tome što čovjek ne sjedinjuje energiju i duhovnost, već ih razjedinjuje. Kad osjećamo ljubav prema Svemiru, mi dobivamo ogromnu količinu energije. Treba se pouzdati u više razine energije. U duhovnost, u blagost, u ljubav. Da bi se dobivalo dovoljno energije, treba živjeti u tim pojmovima. Čim počnemo o energiji promišljati apstraktno, odvajajući taj program od pojma «duhovnosti» i «morala», odmah osuđujemo duhovne strukture na ništavnost i punimo energijom samo fizičko tijelo. Čovjek mora znati da energija koja se dobiva kroz više osjećaje liječi njegovo tijelo, sudbinu, dušu. Mehanički pristup i orijentacija na grubu energiju dovode do toga da se iskrivljuju nježne duhovne strukture, a potrošačko stajalište u bilo kom obliku vodi degradaciji.  

Ovaj izvanredan uvid mogu dopuniti onim što sam dosad napisala. Pozitivna energija, energija čakri u smjeru kazaljki na satu je ENERGIJA LJUBAVI.Pozitivnu energiju ne uzimamo iz okoline. Pokrećemo je iz samih sebe svojim višim ja, svojom sviješću i osjećajem univerzalne ljubavi. Tako, pak, dolazimo u sklad s okolinom, sa svim bićima i cijelim Univerzumom. Taj sklad po principu sličnom rezonanciji beskrajno pojačava našu energiju. U tome je sažet jednostavan fizikalni princip funkcioniranja energije i njegov duhovni smisao – ljubav ( o čemu na svoj način govori i Lazarev). Evo još jednog njegova uvida na temu vampirzma:   K meni je na pregled došla žena sa suzama u očima i govori: - Razvela sam se od muža. Živjeli smo vrlo loše, osjećala sam da on na mene nekako negativno djeluje. Kod mene se nešto počelo događati s psihom. Kad smo se razveli, mada imamo troje djece, postalo mi je mnogo lakše i čak sam zapjevala. Pola godine se nismo vidjeli, ali je nedavno došao. Odmah sam se počela loše osjećati, kći je počela histerizirati, sin je počeo noću mokriti u krevet, drugoj kćeri je također loše. Možda je to u svezi s njegovim dolaskom? Ovdje nisu bila potrebna dugotrajna ispitivanja. - 

Nažalost, to što je cijeloj obitelji postalo loše nije slučajno. Vaš suprug je vampir, on uzima od djece energiju, sudbinu, zdravlje, loše utječe na njihov karakter, uključuje svoje negativne programe u strukture bioenergetskih ovoja djece. On je vrlo egoističan čovjek. Tako krupno oduzimanje energije od svoje djece govori o tome da ima vrlo negativnu karmu. Sudeći po energiji, kod njega je veliko isključenje iz Svemira, isključenje iz ljubavi, velika je unutarnja agresija, egoizam, raspad duše. Zato je bio prisiljen biti vampir. To je klasičan slučaj. Vampirizam je naslijedio po majčinoj i po očevoj liniji. To što se dogodilo s djecom, može se vrlo brzo srediti, ali je bolje da se ubuduće ne viđaju s ocem.   Sasvim kratko ću se osvrnuti na zakon karme zbog toga što je i to centralna tema izvanrednih uvida S. N. Lazareva a i zato što on u prethodnom citatu tvrdi da je vampirizam znak negativne karme, s čime se i sama potpuno slažem. Međutim, ne želim detaljnije govoriti o fenomenu karme, jer mislim da u bitnom smislu pokretanje pozitivne energije, ili energije ljubavi, razrješuje svu karmu, ali i stoga što ja tu vrstu informacija ne primam, a vjerojatnije niti ne tražim.   Prema karmi (što nužno uključuje pojam reinkarnacije, tj. ponovnog utjelovljenja iste duše iz jednog života u drugi, u tko zna koliko života još) sve ono što smo pogriješili, što nismo shvatili u svim dosadašnjim životima, uvijek nam se ponovo javlja kao životna tema u svakom sljedećem životu sve dok ne shvatimo i djelom ne popravimo.

Međutim, princip karme ne zasniva se na kazni. Ne događaju nam se loše stvari nakon što smo pogriješili da bismo bili kažnjeni (mada je zaista točno da nam se sve zlo koje učinimo vraća, ali isključivo zbog fizikalnih karakteristika energetskog polja), nego naprosto zato da naučimo voljeti. To je jedini zadatak koji je ikad bio ili će biti pred nama. Jer, božanska ljubav, koja je kreativni princip Univerzuma, ne poznaje kaznu. Dakle, jedino što trebamo shvatiti je LJUBAV. Kad ne znamo voljeti, ne znamo ništa i sva su zla moguća.    I ne samo da stalno ponavljamo razred i učimo istu lekciju, iz života u život, nego ona svaki sljedeći put postaje sve teža i bolnija. I opet, ne zato da bismo bili kažnjeni, nego samo zato što nas patnja u ovom stadiju razvoja čovječanstva motivira da shvatimo i naučimo nauk života, nauk ljubavi. Jer, sve što ne shvatimo i ne učinimo kako treba, ostavljamo svojoj djeci kao teret i kao zadatak. 

Sve probleme koje vučemo kroz ovaj život i pred kojima uglavnom zatvaramo oči i poričemo da postoje, ostavljamo našoj sadašnjoj djeci (koju volimo najviše na svijetu - ne ističem  roditelje koji zanemaruju djecu) i tako im zagorčavamo život i dodajemo teret na njihov vlastiti karmički teret. Medutim, ne ostavljamo im to za neko «sutra» kad će oni postati odrasli. Jer, svaki problem koji ne rješavamo, pred kojim zatvaramo oči, isti čas nas navodi da krademo energiju svojoj djeci, a što znamo po tome ima li naše dijete neki «svoj» problem koji ne zna riješiti. Problem, ili bol ili bolest, imamo i problem ne znamo riješiti samo zato što nam nedostaje energije. Pa ipak, ako postavljamo pitanje «zašto?», ako svaki put pošteno priznamo: «Nešto tu ne valja, nešto tu nije dobro», pomaknut ćemo se bar malo naprijed i olakšati svoj život, ali i sudbinu svoje djece. Uz to naravno, «samo» trebamo naučiti voljeti, «samo» trebamo pokrenuti energiju u smjeru kazaljke na satu i znati da smo tako počeli učiti stvarni i univerzalni jezik ljubavi.

U tome je pozitivni energetski pokret i njegovo značenje. Te dvije dimenzije - energetska i duhovna - čine jedinstvo  i presudno je to uvijek znati, kako ispravno govori Lazarev.   U tom najopćenitijem kontekstu vampirizam je samo energetski izraz straha, a strah je suprotnost ljubavi. Ako ima ljubavi - nema straha, i obrnuto. Energija se može vrtjeti samo u smjeru kazaljke na satu, ili obrnuto. I to predajemo djeci, tome ih učimo. Strahu, ili ljubavi. Ili im oduzimamo energiju, a time i život, ili ih naučimo da sami proizvode energiju. Ne dajemo im energiju, što bi kao bilo suprotnost vampirskoj krađi, a zapravo nije. Termini «davanje» i «primanje» ljubavi nas apsolutno navode na krivi put. Svatko od nas stvara: energiju, život, zdravlje, radost, ili energiju otima drugima. Jedno ili drugo znanje i ponašanje nosimo iz života u život i predajemo svojoj djeci svakog dana, svakog sata, svake minute. Energiju ne možemo dati ili primiti osim u vampirskom scenariju.

Ako je naše energetsko polje, (tj. čakre) pozitivno energetski orijentirano, možemo samorezonantno vibrirati s drugim bićima, a svatko od nas je od Boga naučio kako se proizvodi energija. «Rezonantno vibrirati» je stanje potpuno neovisnih i slobodnih bića koja postoje u ljubavi, koja stvaraju energiju ljubavi, dok su davanje i primanje uvijek odnos ovisnosti. Slobodni i neovisni ljudi sigurno bi živjeli u slobodnom i nekonfliktnom društvu.   Tako se i cijela priča o karmi dade pojednostavniti na «okret lijevo ili desno». Kad pokrenemo energiju u smjeru kazaljke na satu i kada cijelo naše energetsko polje bude pozitivno, sva će se karma poništiti. Zašto? Zato jer smo naučili VOLJETI, a to je jedini ozbiljan zadatak koji je ikada bio pred nama. U kolikogod života da smo živjeli. Zakon karme ima samo jednu svrhu – nauči voljeti!

  Čak su i  fizičari koji najbolje znaju što sve ne znaju u svojoj znanosti, počeli zapažati da smjer rotacije kvantnih  čestica nešto govori. Tako je   nobelovac Lederman zaključio: «Možda je Bog ipak ljevak!» kad su u jednom eksperimentu otkrili potpuno neočekivanu neravnotežu u prirodi – broj čestica koje su se vrtjele u smjeru kazaljke na satu i onih suprotnih nije bio ni približno jednak, kao što je prema zakonu fizike trebao biti (i za to je dobio Nobelovu nagradu). Nisu to mogli razumjeti, jer nisu još uzeli u obzir svijest kao pokretača energije, a svijest može po volji vrtjeti čestice, tj. energiju, u smjeru kazaljke na satu i obrnuto. Zato je njihov eksperiment utvrdio da je broj lijevo i desno rotirajućih čestica bio drastično nejednak. Tako su i putem eksperimenata u kvantnoj fizici znanstvenici počeli naslućivati nešto čudno u atomima i subatomskim česticama, nešto što se nije baš uklapalo u neke od najvažnijih zakona fizike.    

Zašto je Bog odredio da je vrtnja energije u jednom pravcu stvaralačka, a u drugom rušilačka, mislim da nema stvarne potrebe propitivati. Kod te činjenice, jer za mene to jest provjerena činjenica, nisam više imala potrebu za svojim vječnim ZAŠTO. Prihvatila sam to zdravo za gotovo. Bog je očito morao izabrati lijevo ili desno. Pa dobro, izabrao je udesno kao svoj smjer, kao način kako svim bićima na krajnje jednostavan i razumljiv način izjavljuje ljubav.

A ljubav je kao kazaljka na satu (što je, naravno, samo način kako praktično i jasno opisati smjer te vrtnje). Bitno je da sam u svojoj, rekla bih, ženskoj praktičnosti konačno našla način kako naučiti voljeti, kako naučiti što je to LJUBAV. U tri riječi: naučiti ćete ljubiti vrteći čakre u smjeru kazaljke na satu (vidi lijevo izdvojene postove - ČAKRE...).  Može li jednostavnije?   "Zar nisi došao da vidiš ljepotu i ružnoću, Ljubav i mržnju, svjetlost i tamu? Ne bježi od toga. Tvoja zadaća je da to preobraziš."