Danas ćemo govoriti o temi koja je bliska i draga srcima ljudi cijelog čovječanstva, a to je njihovo vlastito blagostanje. Naš određeni kut gledanja na blagostanje je, međutim, na duhovno blagostanje čovječanstva, kako individualno tako i grupno. Interesantno je za primijetiti da većina ljudi za sebe ne smatra da su duhovna bića, već da su duhovna bića radije bogovi i božanstva koji se nalaze izvan njih i kojih se treba bojati, koje treba slušati i služiti.

Čovječanstvo je uvelike opsjednuto sa fizičkim komforom i stjecanjem stvari koje su nepotrebne, a koje navodno život čine lakšim, ili udobnijim, ili veselijim, ugodnijim, prijatnijim. Ja ne sporim i ne želim onima u fizičkoj formi uskraćivati priliku da uživaju život. Kreacije su za uživanje, kao također i za učenje. Međutim, ja ukazujem na to da većina ljudskih kreacija nije u harmoniji sa Zemljom i prirodnim kraljevstvima, što čovječanstvo postavlja izvan kooperativne zone u kojoj se biljke, životinje, minerali i ostatak Zemlje zajedno udružuju u cilju kreiranja zajedničke budućnosti.

Čovječanstvo, zbog toga što misli da se duh nalazi izvan čovjeka, je izgubilo prijeko potrebno jedinstvo koje vodi u unutarnju i vanjsku harmoniju. Kao rezultat, čovječanstvo nema zahvalnosti za kreaciju koju sa drugima dijeli, dominirajući pri tome nad drugima i uzimajući bez obzira i štovanja prema cjelini kreacije. Čini se da čovječanstvo uživa svu korist u ovom sistemu uzimanja bez davanja. Klatno se sada počelo njihati u drugom pravcu i čovječanstvo će, kao rezultat, možda promijeniti svoje kreacijske ideje.

Vanjska duhovnost ima na umu blagostanje, iako ne vaše blagostanje. U vanjskoj duhovnosti, moć i informacije se daju onima koji tumače vjeru. Ako se prakticira organizacijska vanjska duhovnost, onda postoji lanac darivanja moći. Čak i oni na vrhu lanca u konačnici razdjeljuju sve što im je dano. Što se dobiva zauzvrat? Dobiva se vreća puna mrmljanja, kao što je jedan pisac rječito primijetio. Gotovo cijela populacija ljudi vjeruje da je Bog negdje tamo vani i da će ih prije ili kasnije, ako se dovoljno puno mrmlja, Bog obasjati svjetlom i u potpunosti isprati prošlost i ispred njih podastrijeti stol obilja.

Vanjska potraga za blagostanjem omogućava da se između ljudi počini bilo koja vrsta bola, jer bilo što što se nalazi izvan ne može biti toliko važno kao ono što se potragom želi pronaći. Vanjska potraga dozvoljava da se sve što se nalazi izvan objektivizira tj. pretvori u objekt. Objekti postoje zato da se manipuliraju, postavljaju tamo gdje se želi postići željeni efekt. Ova perspektiva je isto toliko istinita za kućni namještaj kao što je i za bračnog suputnika, dijete, ili biljke i minerale koji su nabavljeni.

Ova perspektiva može postojati samo onda ako je potraga za blagostanjem, duhovnim ili nekim drugim, okrenuta prema van. Kada se otvorite prema mogućnosti da se duh nalazi unutar vas i, na veliko iznenađenje, također i unutar svega ostalog, onda se događa čudo i realnost mijenja svoju perspektivu iz dominacije u suradnju, iz "daj mi jer si mi dužan" u dijeljenje, iz disharmonije u harmoniju.

Da li se išta nakon te spoznaje stvarno promijenilo? Da li su se biljke, životinje ili minerali promijenili? Da li su oceani promijenili svoj sastav? Da li je Zemlja promijenila svoju orbitu oko sunca? Ne, jedan je čovjek odabrao otpustiti svoju egocentričnu fantaziju u cilju priznavanja fundamentalne istine kreacije - kroz duh koji se izražava kroz mnoštvo formi, sve je povezano u kreiranju cjeline. Koliko je velika cjelina? Koliko je velika vaša percepcija?

Duhovno blagostanje tada postaje unutarnja potraga, koja se odražava u promjeni vanjskog svijeta. E sad, zašto bi se ja, kao svjesnost Zemlje, uopće gnjavila sa kanaliziranjem članka o duhovnom blagostanju za čovječanstvo? Bez sumnje, ja isto tako tražim promjenu vanjskog svijeta. Čovječanstvo može postati Bog Boginja na ovoj planeti mijenjanjem smjera svoje duhovnosti. Ova promjena smjera može uzrokovati pomak u suradnju i harmoniju za sve u ovoj kreaciji.

Promjena smjera će se pokazati u svemu što činite. Na primjer, u vanjskoj potrazi za blagostanjem ste možda odabrali kupiti biljku koju želite staviti u kut vašeg dnevnog boravka uz koju će vaš zlatno-bijeli namještaj, kojeg ste posebno odabrali, doći do najboljeg izražaja. To može izgledati savršeno kao na slici, no, da li je to mjesto na kojem biljka želi biti kako bi mogla napraviti posao kojeg treba napraviti? Gledano iz perspektive unutarnjeg blagostanja, ta biljka možda uopće nije niti htjela sa vama poći. Možda ste, dok ste hodali ulicom i prošli kraj cvjećarne, zastali i čuli kako vas zove neka biljka. Malo bolje promotrivši, ugledali ste minijaturni bor koji je rekao "Uzmi me sa sobom kući, imam posao kojeg trebam tamo napraviti." Vi ga poslušate, i nakon što dođete kući spoznate da savršeno mjesto u kutu nije mjesto na kojem drvo želi biti. Drvo želi biti kraj skupine kristala koje imate u svojoj radnoj sobi. Sada ste otkrili dekoriranje kroz duhovnu potrebu, što predstavlja živi dinamički proces koji uzima u obzir potrebe svih duša koje su u njega uključene.

Kada su potrebe svih kraljevstava uključene u cjelinu, onda duhovno blagostanje preuzima na sebe ulogu kreatora. Uloga kreatora postaje slušanje potreba kreacije, radije nego svoje vlastite volje. Kada se podržava evolucija cjeline, onda se isto tako podržava i evolucija svakog aspekta cjeline. Iz ovoga se može vidjeti da kada svaki čovjek odabere unutarnje duhovno blagostanje, da će se ostatak pobrinuti sam za sebe.

Alternativa tome da čovječanstvo svoje blagostanje traži unutra predstavlja još više onoga što trenutačno još neko vrijeme postoji. Naglašavam "još neko vrijeme", jer se misaona forma Zemlje i prirodnih kraljevstava mijenja, i te promjene više neće podržavati vanjsko blagostanje. Čak i sada ta nova misaona forma podržava samo unutarnje duhovno blagostanje, iako čovječanstvo još nije uočilo promjenu smjera.

Raj, sa sadašnjeg gledišta vanjskog blagostanja, predstavlja potpuno ostvarenje sna onoga što bi moglo/trebalo biti kada bi se samo svi drugi ljudi promijenili i bili onakvi kakvima ja sanjam da bi trebali biti; takva je fantazija svih Shangri-La svakog individualnog čovjeka. Ovaj koncept pokazuje da se izražavanje Boga Boginje ne postiže tijekom fizičkog života, te da, što se prirode savršenstva tiče, nijedno ljudsko izražavanje ne može biti izražavanje Boga Boginje. A ipak, većina ljudi koji upražnjavaju bilo kakvu religioznost čekaju da dođe (izaberite svog spasitelja) i kreira raj na Zemlji, po svoj prilici u ljudskom tijelu. Raj na Zemlji koji odgovara slici svakog čovjeka koji drži takvu misao, kreiran od strane nekog drugog. Da li takvo blagostanje može biti više okrenuto prema van?

Svaki eksterno orijentirani čovjek negdje u svojoj porodičnoj genetici nosi u suštini iste obrasce ponašanja. Kada biće koje se nalazi u procesu uskrsnuća odabere promijeniti obrasce ponašanja za određeni aspekt svoje genetske loze, te promjene onda postaju dostupne i drugima koji imaju tu istu genetsku lozu, kako bi im mogli pristupiti i utjeloviti ih. Jedan od glavnih obrazaca koji je u ovo vrijeme dostupan mnogim genetskim lozama je promjena iz vanjskog blagostanja u unutarnje blagostanje. Ta promjena sa sobom nosi potencijal za uskrsnuće, te zbog toga i za potpunu modifikaciju forme i psihe.

Psiha ili svjesnost forme ima različite manifestacije koje ovise o nivou procesa uskrsnuća i svijesti individue. Za tijelo okrenuto prema unutarnjem blagostanju je karakteristično da ima veću svijest o duhovnim ili ne-fizičkim područjima i da ima više prirođen osjećaj smjera, čak i tijekom početnih faza procesa uskrsnuća. Tijelo ili svjesnost tijela koja je okrenuta prema unutarnjem blagostanju funkcionira tako da potvrdu i odobravanje sebe traži unutar sebe, a ne od vanjskog svijeta. Ispravan životni izražaj dolazi od unutarnjeg osjećaja znanja ili vodstva koje nije prisutno u vanjskim izražavanjima blagostanja. Kada su spone ili vezanosti prema vanjskom blagostanju presječene i kada se tijelo i svjesnost tijela počnu usmjeravati iz unutarnjeg blagostanja, onda se otvara put prema Bogu Boginji.

Bez obzira na to kada se put prema Bogu Boginji otvori, to otvaranje odražava tj. predstavlja izražaj unutarnjeg blagostanja koje se manifestira u fizičkom svijetu. Kako se proces uskrsnuća nastavlja, vibracija forme se povećava, što omogućava da bude prisutna drugačija misaona forma. Ta misaona forma izražava misao Boga Boginje i započinje kreaciju raja na Zemlji kroz individuu koja se nalazi na putu uskrsnuća. Kada dovoljno ljudi krene putem uskrsnuća i počne izražavati Boga Boginju, sadašnja misaona forma će kapitulirati i prestati postojati. Sadašnji konsenzus vanjskog blagostanja ne može nastaviti postojati nasuprot raja na Zemlji koji se izražava kroz dovoljno tijela koja su okrenuta prema unutarnjem blagostanju.

Da bi se moglo prijeći iz vanjskog blagostanja u unutarnje blagostanje, potrebno je postaviti namjeru i imati želju da se krene izvan onoga što za sebe znate da jeste. Dobrovoljno odustati od onoga što je poznato može biti teško ako se ne prepozna veza između unutarnje destrukcije i vanjske okolnosti. Oni koji najlakše otpuste u potpunosti ono što je poznato su oni koji shvate da im predstoji smrt tijela, te prividno i duha, ako nastave činiti ono što je poznato. Za iscjeljenje tijela u procesu uskrsnuća je potrebno napustiti sve stvari. To napuštanje bi se moglo nazvati i proces postajanja ne-vezanim, i ta ne-vezanost je prema svemu, uključujući i same misli za koje smatrate da su vaše.

U biti, misli ne pripadaju nikome, iako postoji veza između fizičke forme i misli koje su privučene. Na fizičko vozilo bi se moglo gledati kao na ukupnu sumu svih života i iskustava genetskog obiteljskog stabla. Drugi način gledanja na fizičku formu je na kao izražaj ukupne sume sve karme koju je nakupilo cijelo genetsko porodično stablo. Ta cjelokupnost izražaja vibrira jedinstvenom frekvencijom i privlači duše, bića i entitete koji isto vibriraju i koji rezoniraju sa tim izražajem.

Misao bi se onda mogla opisati kao komunikacija koja dolazi od duša, bića i entiteta koje privlači vibracijska razina tijela i koji kroz tijelo izražavaju misaone forme koje povezujemo sa tijelom. Prema tome, misli mogu varirati ovisno o vibraciji tijela. Na primjer, osuđivanje je usporedba vanjskog blagostanja sa kojim povezujemo modalitet dobar/loš, bolji od/lošiji od. Osuđivanje u sebi ima jasno određenu sklonost prema jednom stanju postojanja, radije nego prema drugom stanju postojanja. Kada se tijelo počne kretati u zajedništvo ili stanje unutarnjeg blagostanja, sklonosti počinju otpadati. Iskustvo osuđivanja se pretvara u dopuštanje veće slike u kojoj sva izražavanja imaju svoje mjesto u evoluciji. Kada se biologija iscijeli, onda postaju moguće misli koje se baziraju na zajedništvu.

Unutarnje blagostanje se svodi na obraćanje pažnje na tijelo, na reagiranje na razne bolove, osjećaje u "želucu", osjećaje koji nam govore "da ili ne" za bilo koju akciju koju želimo poduzeti ili put kojim želimo krenuti. Tijelo, kao predstavnik ukupnog zbroja svih prošlih života, sadrži zapise koji se trebaju otpustiti. Zapisi jesu tijelo; tijelo je zapis ili medij na koji se zapisuje. Čin otpuštanja zapisa ili znanja koje se nalazi u tijelu omogućava restrukturiranje tog određenog tjelesnog područja. To restrukturiranje predstavlja ponovno izgrađivanje na kemijskom, molekularnom nivou, u cilju kreiranja fundamentalno drugačijeg tijela od onog koje je postojalo prije otpuštanja zapisa.

Prije otpuštanja zapisa, tijelo ponovno odigrava i prolazi kroz ono što je pohranjeno u njegovoj biologiji. Nakon otpuštanja zapisa, energiji je omogućeno da teče slobodno, a ne kroz filter onoga što je prije postojalo, te se zbog toga može oblikovati na nove i jedinstvene načine. Kreiranje nove realnosti zahtijeva potpuno otpuštanje svih zapisa. Inače će sadašnjost morati ponoviti prošlost, jer je energija koja se koristi za kreiranje sadašnjosti obojena ili filtrirana kroz sjećanja prošlosti.

U sistemu vanjskog blagostanja, jedina preokupacija u bilo kojem trenutku je usmjerena na zadovoljavanje tjelesnih užitaka ili na stjecanje onoga što zaustavlja ili odgurava vanjski pritisak ili napad. Zapisi za vanjski pritisak ili napad postoje u tijelu i ponovno će se dogoditi u sadašnjosti, bez obzira na pokušaj da se realnost potisne. Mijenjanje fokusa na unutarnje otpuštanje zapisa omogućava slobodu za kojom sistem vanjskog blagostanja traga. Sloboda dolazi sa potpunim čišćenjem zapisa prošlosti iz tijela. Energija koja se pokreće kroz takav tip tijela nema nikakvih prepreka niti filtera, te zato bilo koja kreacija može u svojoj izvedbi biti nova i energična.

Kada grupe, koje su fokusirane na unutarnje blagostanje, počnu kreirati, harmonija će biti jasno izražena u svim kreacijama. Harmonija ne može postojati sa tijelima koja trenutačno postoje i koja kao takva izražavaju, zato što se moraju izražavati kroz svoje tjelesno sjećanje. Radost, sloboda ili harmonija ne mogu postojati sve dok tijela koja izražavaju nisu očišćena od sjećanja prošlosti.

Ovaj određeni planetarni pokret kroz ovo određeno područje vremena i prostora omogućuje da se u ljudskom tijelu dogode ogromne promjene, ako se donese odluka za izražavanje iz perspektive unutarnjeg blagostanja. Fokusiranje na unutarnje blagostanje po definiciji znači odustajanje od vanjskog blagostanja. Može li biti ikako drugačije? Unutarnje blagostanje znači ostavljanje prošlosti, a vanjsko blagostanje znači stalno ponovno proživljavanje prošlosti. Da bi se mogla kreirati sadašnjost koja nije uvjetovana sa prošlosti, potrebno je da se iza sebe ostavi sve što ima bilo kakvu vezu sa prošlosti.

Čovječanstvo, kao grupa ili vrsta, ima u ovo vrijeme i mjesto u prostoru priliku da odabere unutarnje blagostanje. Kolektivni izbor u tom smjeru bi za čovječanstvu predočio drugačiji scenarij, jer bi tada sva kraljevstva mogla blagostanje izražavati istovremeno. Do sada se o vanjskom blagostanju pisalo kao da to doista je pravo blagostanje. Iako to može izgledati istinito za većinu ljudi, izraz "blagostanje" se ne može primijeniti na bilo koga tko ga traži izvana, jer, doslovno rečeno, vanjska potraga stvara veoma bolesna bića u veoma kratkom vremenskom periodu. Jedino rješenje za to stanje je da se odabere unutarnje blagostanje i započne proces modificiranja tijela u stanje blagostanja i harmonije.

Zemlja se nalazi u procesu kreiranja vlastitog blagostanja i harmonije. Prirodna kraljevstva čine isto. Čovječanstvo mora odabrati samo za sebe. Ljudi koji odaberu otpustiti prošlost i kretati se naprijed zajedno sa Zemljom i prirodnim kraljevstvima, će imati veoma drugačiju budućnost nego oni ljudi koji ne odaberu otpustiti prošlost. Može biti da nijedan put nije lakši; međutim, jedan put omogućuje život, dok drugi produžuje ne-život. Jer, ne može se reći da sadašnje ljudsko postojanje predstavlja život ili čak potiče život.

Život ima svrhu poticanja radosti, slobode i harmonije. Ove osobine se ne mogu izraziti kroz ponavljanje prošlosti ili ponovno proživljavanje prošlosti. Radost, sloboda i harmonija se izražavaju u sadašnjem trenutku. Sadašnji trenutak nema vezu sa prošlosti. Zbog toga je življenje u sadašnjosti bezvremeno; ne postoji prošlost. Prošlost će za svakog čovjeka postojati sve dok se ne napravi izbor za njenim otpuštanjem.

Zato, ostavljam vam na razmišljanje, što je to blagostanje i kako ćete ga izraziti? Odabiranje blagostanja će na površinu iznijeti sve što se svjesno treba otpustiti. Otpuštanje će omogućiti da postignete blagostanje. Sve je stvar izbora. Iz zahvalnosti Bogu Boginji što je napravio mene, ja zahvaljujem Bogu Boginji što je napravio vas.

Majka Zemlja

09.01.2001.