Iza ove stvarnosti (eksplicitna stvarnost) postoji implicitni red cija je jedna od "holografskih" projekcija i naša stvarnost. Sam implicitni red je na prvi pogled bezličan odnosno "fraktalan" dio je jednak cijelini, a cijelina dijelu. Iako nam se slika implicitnog reda može činiti kaotična poput razasutih zrnca pijeska na stolu on u sebi čini dublji red. Isto tako je holografska slika skrivena na holografskom filmu u interferencijskim uzorcima koji su dobiveni snimanjem te slike. Potrebna je laserska zraka pod točno određenim kutom da bi se dobila holografska projekcija snimljenog objekta pogotovo ako na filmu ima više holografskih slika tako da svaki kut daje određenu sliku to je kut pod kojim je snimljen određeni objekt. Sam interferencijski uzorak na filmu je kaotičan i bez laserske zrake nebismo vidjeli skriveni red "sliku" koju on skriva.
Sam mozak funkcionira na holografski način jer struje kojima se prenose električni impulsi na kraju živčanih završetaka prelaze sa jednog neurona na drugi krozprazan prostor, a budući da je struja ubiti tok elektrona koji se ponašaju kao valne čestice odnosno čestični valovi svejedno ona stvara interferencijske uzorke. Iz tih interferencijskih uzoraka mozak nam daje sliku stvarnosti.
Dvije čestice mogu trenutno komunicirati ne zato što to čine brzinom većom od svijetlosti nego zato što su implicitnom redu zapravo jedna teista česica odnosno frekvencijski uzorak koji mi interpretiramo kao valnu česticu. To je nelokalnost, nama se samo čini da su stvari odvojene iako su na dubljoj razini implicitnog reda ustvari sve povezane, sve su jedno i sve sadrže informaciju o svemu.

RAZMIŠLJANJA vezano uz holografski svemir:

Knjiga Holografski svemir temelji se na tome da mozak ne razlikuje stvarnost od maste i da je svijet oko nas samo projekcija nekakvog kozmickog kompjutora. Ta  teorija objasnjava nekoliko fenomena pr. djelovanje placebo lijekova ...
Ako postoji projekcija realnog svemira koji se zove holografski svemir i pod pretpostavkom da postoji računalo koje projcira taj holografski svemir i pod pretpostavkom da je realni svemir beskonačan, također bi i računalo koje projcira taj svemir trebalo biti beskonačno da bi moglo u svom beskonačnom hard disku sadržati beskonačan broj bajtova. Ergo, realni i holografski svemir su iz našeg mikroskopskog viđenja dvije različite dimenzije, a računalo je još jedna dimenzija koja se nalazi nekakvoj jezgri svih dimenzija koja vrši te projekcije.
Ako je sve holograf što dotakneš zapravo ne diraš nego percipiraš osjet dodira zbog tvog mozga koji ne razlikuje stvarnost od mašte - kad ne razlikuje stvarno od nestvarnog - ne razlikuje pravi lijek od placeba ... uglavnom misli da pije lijek i ozdravi....
ta bi teorija dokazala i zasto extremni istocnjaci ne osjecaju bol...
"Holografskost" svmira je posljedica toga što površina, a ne volumen crne rupe (tj. područja omeđenog horizontom događaja) raste linearno proporcionalno sa njenom masom, pa je moguće da bi se prevelika količina materije ordeđenog volumena, pri pretvaranju u crnu rupu pretvorila u crnu rupu još većeg volumena (područja omeđenog horizontom događaja).
Zbog toga, neka "maksimalna količina" materije koja se da strpati u neki prostor, ne ovisi o njegovom volumenu, nego o oplošju, dakle površini.
i to bi dokazalo moc pozitivnog razmisljanja,odnosno negativnog.. Ako je i mozak hologram (neurofizicar Pribram:http://twm.co.nz/pribram.htm) moguce je da ozak odabere odredene frekvencije i pretvari ih u senzorne percepcije i mi to onda zovemo ovjektivnom stvarnoscu!? ( MAYA /Iluzija ).
Ako postoje samo cestice i frekvencije onda je i mozak sastavljen od istih. prema tome, nema distinkcije izmedju mozga, uma, i vanjskog svijeta. ako je sve sadrzano u svemu, kako moze biti da se jedna stvar razlikuje od druge?? postavljam sljedece pitanje: sto individuira ili zafixira identitet??? izgleda da nista. ali kako onda Pribram ili tko vec moze govoriti o mozgu kao necem sto jest, sto sudjeluje u stvaranju perceptivnog dozivljaja?
meni se ova teorija cini self-defeating.
Ja sam se jedno vrijeme bavio (diplomski) sa tezom da je fizika na površini crne rupe u peterodimenzionalnom Anti de Sitter svemiru (koja površina ima 4 dim) ista kao i u našem svemiru (3+1 dim). Pojam holografski je samo iz analogije sa hologramom - prikazivanje n+1 dim pomoću n dimenzija.
Ako je teza točna, moguće je da živimo (odnosno, da je cijeli svemir) na rubu 5dim crne rupe...
Crna rupa raste i njena površina pri dotoku mase,a sa masom se povećava entropija,tj. obzorje događaja.Entropija je mjera nereda i veže se za zakone termodinamike.Pri dotoku mase nered je sve veći,ali je temperatura sve niža.Sve to vezano za entropiju nalaže da crna rupa zrači,a po svojoj definiciji sa nje ne može ništa otići.Ipak crna rupa zrači,ali iz praznog prostora odmah nakon obzorja događaja.Po Fridmanovom 2. zakonu termodinamike zahtjeva da ako tijelo ima entropiju mora zračit kao tijelo u stanju usijanja.

Defenicija holograma: jedan je u korepsodenciji sa svime, sve je u korespodencioji s jednim , jedan zna sve što znaju svi, svi znaju što zna jedan, vrijeme u hologhramskom svemiru je simultano - bezvremensko, a time i reverzibilno.
CD- je medij,a rekao sam da se hologramski fenomen izvaredno dobro vidi upravo i putem medijskog fenomena. Prema tome, ako imamo na jednom CD - u neku informaciju, recimo genom nekog čovjeka, onda istodobno svi ljudu imaju tu informaciju upravo putem CD-a. Dakle, jedan zna " svoj genom " i svi znaju taj njegov " ljudski " genom. Korespodencija između Jednog i mnoštva, te mnoštva i Jednog u mnoštvu je i ovom slučaju savršena!
Svaka točka holograma sadrži informaciju o cijelom hologramu...
Problem je u tome što o tomer malo ljudi zna, a interpretatori bili znanstvenici ili filozofi često krivo interpretiraju.
sve sto covjek zamisli i moguce u odredjenim uslovima. sta mislite ko odredjuje te uslove to mora biti neko ko jke izvan svih zakona tj. Bog koji je tvorac i autor svega ko moze reci da bog ne postoji iako ga mi ne vidimo na nacin na koji mislimo da bismo trebali. tu se javlja diskusija o tome da li je sve sto vidimo stvarno tako ili mozda drukcije . npr. dvodimenzijalni krug posmatran iz 3 ugla daje 3 oblika gr duž,elipsa,krug. dali postoji jos oblika vjerovatno da kada bismo sad dodali jos jednu dimanziju tad to tobiva novi smisao. moramo imati mastovito razmisljanje da bismo jednog dana dobili odgovore na nasa pitanja koja bez obzira bila logicna ili ne imaju svoj istinit odgovor ili vise verzija istinitih odgovora.

Daleko su važniji ODNOSI onoga što čini stvarnost, a ne uvjeti stvarnosti. O kakvom zakonu je riječ? Fizikalnom, kemijskom, biološkom, ili nekom drugom? Treba poznavati MATRICU STVARNOSTI I LOGOS STVARANJA STVARNOST i kad se to upozna sve postaje jasno. Ne jedan puta na forumu je napisano da je Bog isto što je i Čovjek, Odnosno Čovjek je isto što i Bog.
Čovjek danas poznaje stvarnost matrice i logos njezina stvaranja. Eklatantno je to u biologiji!

Sve što vidimo jest iluzija. O tome se upravo vodi neravnopravna rasprava. Sve boje koje vidimo su samo iluzija u našem mozgu: U stvarnosti te boje ne postoje! Isto je i s okusima. Recimo okus rizlinga u stvarnosti ne postoji osim u našem mozgu. To su sve činjenice koje se tek počinju prepoznavati u svijetu. Sve je to vrlo dobro opisano u knjizi HOLOGRAMSKI SVEMIR i knjizi POLJE Lynne McTaggart, pa predlažem pročitajte obje.
A što se tiče 3D percepcije ona se jedinio može razumjeti iz 4D percepcije, a to je prije i iznad svega TETRAEDAR, odnosno to je tetraedralna percepcija svijeta.
Postoji li UNIVERZALNA ISTINA ili ne? Mnogi misle da ne postoji, dok je moje mišljenje da postoji.
Medijski je fenomen da JEDAN daje istodobnu - simultanu informaciju mnoštvu tako da mnošto zna što zna jedan, a jedan zna što zna mnoštvo. To je imamentno holografski princip i zato smatram da je medijski fenomen vrlo dobar primjer za shvaćanje i interpretaciju pojma HOLOGRAM I HOLOGRAFSKO.

Mozak uopće ne funkcionira na način koji si opisao. Između sinapsi posve sigurno nije vakuum nego brdo iona i molekula, a električni impulsi se tamo ne prenose elektronima, nego ionima. Jedan od najpoznatijih neurotransmitera je acetilkolin. Neurotransmiteri su velike molekule, puno, puno veće od elektrona.
Ono što podsjeća na holografski zapis je to što mozak može dosta svojih dijelova (za sada toliko možemo reći) koristiti kao nadomjestke za druge oštećene dijelove, ako je oštećenje nastupalo polagano. Otuda i slučajevi enormnog hidrocefalusa i normalnih funkcija (ipak, to je rijetkost - većina ih umre ili bude teško mentalno retardirana).

Imam osjećaj da si pod utjecajem filma "What the bleep do we know". Pusti to, smeće je. Posve su promašili osnovu kvantne fizike, a to je ispravna interpretacija utjecaja promatrača. Ispalo je kao da mi našim mozgovima utječemo na neko "polje" koje svih povezuje, da mislima možemo utjecati na svijet (čime zapravo otvaraju mogućnost telekineze i levitacije, stvari koje ne postoje), a zapravo se radi o tome da mi, želimo li informaciju o objektu, moramo ga gađati česticama/valovima. Pošto su u kvantnom svijetu objekti tako mali, pri tom gađanju gubimo jedan dio informacija jer smo značajno izmijenili početna stanja objekta koji promatramo.
Zamisli situaciju gdje imaš bojno polje u magli i vojsku s topovima. U polju su barake različitih elastičnosti. Topovske kugle ti služe kao oruđe za dobivanje informacija. Ispucavaš ih i kad pogodiš baraku, kugla ti se vrati pod nekim kutem i ti znaš da je tamo negdje bila baraka ili kolika joj je bila elastičnost. No usput si i izmijenio položaj i elastičnu energiju barake. Tako da u jednom slučaju možeš znati samo jedan podatak, a sustav kojeg si promatrao zauvijek si promijenio.

New Age doslovno kaže da topnik svojim mislima miče barake jer koristi "nešto" što veže barake i topnika, što uopće nije točno.

Sam interferencijski uzorak na filmu je kaotičan i bez laserske zrake ne bismo vidjeli skriveni red "sliku" koju on skriva.

Sam mozak funkcionira na holografski način jer struje kojima se prenose električni impulsi na kraju živčanih završetaka prelaze sa jednog neurona na drugi krozprazan prostor, a budući da je struja ubiti tok elektrona koji se ponašaju kao valne čestice odnosno čestični valovi svejedno ona stvara interferencijske uzorke.

Iz tih interferencijskih uzoraka mozak nam daje sliku stvarnosti.

Dvije čestice mogu trenutno komunicirati ne zato što to čine brzinom većom od svijetlosti nego zato što su implicitnom redu zapravo jedna teista česica odnosno frekvencijski uzorak koji mi interpretiramo kao valnu česticu. To je nelokalnost, nama se samo čini da su stvari odvojene iako su na dubljoj razini implicitnog reda ustvari sve povezane, sve su jedno i sve sadrže informaciju o svemu.

Između sinapsi posve sigurno nije vakuum nego brdo iona i molekula, a električni impulsi se tamo ne prenose elektronima, nego ionima. Jedan od najpoznatijih neurotransmitera je acetilkolin. Neurotransmiteri su velike molekule, puno, puno veće od elektrona.

Ono što nedostaje opisu sinapsi i molekula je kako sinapse i ioni oblikuju tako složenu asocijativnu mrežu da mi pomoću toga imamo oblikovan sofisticiran sklop reakcija, misli snova, ideja, interakcija. Ovaj opis bi implicirao da ioni i molekule i/ili njihova interakcija maju neku vrstu samosvojstvene inteligencije. Nije objašnjeno na koji način sinapse uopće mogu oblikovati svjesnost. Npr. u trenutku kad osoba umre, primjerice, njen biološko kemijski sklop je potpuno isti, ali je osoba "upluged". Unpluged iz čega??

Interakcije iona i molekula i sinapse ne mogu objasniti svjest. Ja ne mislim da su dijelovi svjesni. Mislim da je svijest neka vrsta samostalne dimenzije i da joj je djelovanje slično (točnije, analogno) gravitaciji ili magnetizmu. Dakle po mojem, najgrublje rečeno svijest je neka samosvojna supstanca ili sila koja prožima živa bića, od kojih neka imaju rafiniraniji ustroj pomoći kojeg se koriste istom.

Viitalisti su vjerovali da je za stvaranje organskih spojeva potrebna neka "životna sila", drugim nazivom vis vitalis. Zato se spojevi i dijele na organske i anorganske. Tek je negdje u 19. stoljeću F. Wöhler stvorio ureu (to je ono što je napadalo po Osijeku) izvan organizma. Wöhlerovo otkriće stalo je na kraj teoriji "životne sile" u znanosti.

koncept da se radi o zasebnom čimbeniku (sili ili energiji) je prastar - i po mom skromnom mišljenju zaslužuje "further consideration" opisi kemijskih i fizikalnih mehanizama organizama jesu funkcionalni i točni, ali ipak ostavljaju mnoga pitanja otvorena. Sve dublje ulazimo u mikro opise mehanizama materije ali ni oni ne objašnjavaju prirodu svjesnosti bića.