Da li ste ikada imali jednu takvu “fantaziju” da je ovaj svijet pun zombija? Pa, pogodite šta, to nije nikakva fantazija. Pola ljudi na ovoj planeti su upravo to: “sofisticirane mašine koje se pretvaraju da su slične vama”.

Taj pojam “agenta” (sjećamo li se filma Matrix?) kojeg on ovdje koristi upravo i odgovara karakteristikama tih programiranih bića, “bilo da su ona sačinjena od krvi i mesa ili silikonskih čipova”… On dalje nastavlja:

Agenti ne doživljavaju ovaj svijet kao neki bezlični, objektivni posmatrači sa strane, koji pokušavaju da interno predstavljaju ovaj svijet onakvim kakav on jeste, nezavisno od njih samih. Za jednog agenta osjećajnost ima nekog svrhovitog značaja samo u onom stepenu u kome je ona povezana sa ostvarenjem agentovih ciljeva, što u suštini znači, sa onim što je bitno za agentov individualni opstanak.

Heylighen ovdje opisuje um predatora. To je začuđujuće blizu upravo onome načinu ponašanja i razmišljanja jednog psihopate što nam je Checkely predstavio u knjizi “The Mask of Sanity”.


Ovdje smo mogli da vidimo i kako organski portali vide same sebe. Da li su ili ne ove individue koje smo pomenuli stvarno organski portali, to nije ni bitno. Oni mogu biti i ljudi sa individualnom dušom koji još uvijek nisu u stanju da vide iza laži Ličnosti. Sve dok se to ne dogodi, ljudi sa individualnom dušom funkcionisaće i vidjeće ovaj svijet i sebe, kao da su i oni sami organski portali. Međutim, jasno je to da je ovakav jedan način “objašnjavanja” svijesti ograničen i da on objašnjava samo onaj oblik svijesti koji se manifestuje kod Ličnosti – eksternog (ili vanjskog) čovjeka. On može opisati funkcionisanje jednog organskog portala ili vanjskog čovjeka; međutim, on ne može istinski predstaviti stanje svijesti čovjeka-tragaoca koji je otpočeo sa radom na fuziji kako bi pripremio jedno “sjedište” za svoju dušu.

Sada ćemo posvetiti malo pažnje pitanju kreativnosti.

Vidjeli smo da organski portali uče uz pomoć imitacije. Teorija o memesima takođe zagovara da se memesi rasprostiru jednim procesom imitacije. Takođe i da su sva umjetnička djela, knjige, muzika, naučne ideje, svi oblici “stvaranja,” samo jedno obično rasprostiranje memesa. Jedan “stvaralac” je znači neko ko prikuplja memese i nalazi nove načine njihovog sastavljanja, aranžiranja i re-aranžiranja. Međutim, ništa se nikada stvarno ne “stvara”. To je zbog toga što je centar za kretanje kod organskih portala, nesposoban da crpi energiju iz višeg emocionalnog i višeg intelektualnog centra, jer oni kod njih ne postoje. Njihova kreativnost u obliku “ljubavi” je ograničena u svom funkcionisanju samo na tjelesnu ljubav. Moravjev piše:

Veoma je važno da zapamtimo da – osim, naravno, kod adamičnog čovjeka, - svako stvorenje koje učestvuje u organskom Životu na Zemlji, imalo ono samo jedan centar u svojoj psihi, dva ili tri kao što je slučaj kod čovjeka VI-tog dana [organskog portala], ima samo jedan viši centar. Na hilijazmičkom nivou, seksualni centar je analogan višem emocionalnom i višem intelektualnom centru, jer je on po svojoj prirodi i strukturi jedna cjelina, što znači, nedjeljiv.

Osim u slučaju kada je njegova energija uzurpirana od strane ona tri centra Ličnosti, seksualni centar u svojoj direktnoj funkciji, koja je tjelesna ljubav, ima jedan cilj koji je jasno definisan riječima: Budi plodan i razmnožavaj se. Drugim riječima, kod jednog zdravog organizma, ovaj centar, slično kao viši emotivni i viši intelektualni centri, ne poznaje ni sumnju, ni oklijevanje, ni tugu, što je skroz suprotno onome što je čest slučaj sa ona tri niža centra.…. (Gnosis, Knjiga III, str. 143.)

Ova specijalna funkcija seksualnog centra kod ljudi sa individualnom dušom pojašnjena je od strane C’s:
P: Da li energija kojom se napajaju ljudska bića s dušom, dolazi iz nekog sličnog bazena, koji bi mogao biti označen kao npr. “ljudski duhovni bazen”?

O: Ne – ona dolazi iz tzv. seksualnog centra koji je istovremeno i jedan viši centar kreativne energije. Za vrijeme sna, emocionalni centar koji tada nije blokiran od strane nižeg intelektualnog centra i centra za kretanje, transducira energiju iz seksualnog centra. To je takođe vrijeme kada se viši emocionalni i intelektulani centri mogu odmoriti od "iscrpljenja" do kojeg dolazi prilikom interakcije nižih centara sa onim dosadnim organskim portalima, koje ti niži centri veoma vole. Samo to bi već bilo dovoljno da se uoči jedna razlika. Tada je, takođe, energija seksualnog centra mnogo pristupačnija drugim višim centrima.

P: Odakle taj tzv. “seksualni centar” dobija SVOJU energiju?

O: Seksualni centar je u direktnoj vezi sa 7-mim denzitetom u svojoj “ženskoj” kreativnoj misaonoj formi od - "Tebe, Ja Volim." To je tzv. “Božji izdisaj,” koji oslobađa od konstrikcije. Pulsiranje. Nestabilni Gravitacioni Talasi.


Istinska kreativnost dolazi uz pomoć veze sa “7-mim denzitetom u svojoj ženskoj stvaralačkoj misaonoj formi – ‘Tebe, Ja Volim’’’ i u konjugaciji sa višim emotivnim i višim intelektualnim centrima. Tako je ljudsko biće sa individualnom dušom u stanju da “stvara” u smislu manifestovanja nečeg novog, uz pomoć svojih misli i svoje veze sa 7-mim denzitetom. To je jedan duboki duhovni akt koji nas direktno veže sa “Stvoriteljem,” odnosno sa – Jednim.

Kada jedan organski portal pokušava da definiše ovaj ovaj istinski stvaralački impuls, on obavezno zapada u zonu meme-teorije, odnosno, imitacije. Da pogledamo sada kako Dennett opisuje jedan stvaralački akt:

Citat: To je jedan novi način razmišljanja o idejama. To je takođe, a nadam se da ću vam to i pokazati, i jedan lijep način, međutim, perspektiva koju na kraju dobijamo može nas uznemiriti pa i zaprepastiti. Mi to možemo objasniti uz pomoć ovog slogana: Jedan nučni istraživać je samo jedan način na koji jedna biblioteka stvara drugu biblioteku.


Ne znam u vezi vas, ali ni u kom slučaju me ne privlači teorija u kojoj se moj um može porediti a goveđom balegom u kojoj cvjetaju i rastu larve ideja drugih ljudi, prije nego što pošalju kopije samih sebe u neku informativnu dijasporu. Tom teorijom kao da se pokušava orobiti moj um od važnosti svoje uloge, kako pisca, tako i kritičara.
Ko onda, prema toj teoriji, igra glavnu ulogu—mi ili naši memesi?

Naravno, odgovor na ovo pitanje nije nimalo lagan. Mi bi voljeli da mislimo o sebi kao o stvaraocima ideja, da smo mi ti koji njima vladamo i manipulišemo prema našem nahođenju. Isto tako i da ih prosuđujemo sa jedne nezavisne tačke gledišta. Međutim, čak i ako je to jedan naš ideal, svjesni smo da je to veoma rijetko ili nikada jedna realnost, čak kad su u pitanju i najkreativniji umovi. To je i Mocart jednom prilikom, kad je govorio na tu temu, ovako objasnio:

Citat: “Kada se lijepo osjećam i kada sam veoma raspoložen, ili kada se vozim ili izađem u šetnju nakon jednog dobrog obroka, ili u noći kad ne mogu da spavam, misli navaljuju u moj um toliko lagano kako neko samo poželjeti može. Odakle i kako one stižu? Ja to ne znam i ja nemam nikakve veze s tim. One koje mi se svide, ja zadržim u svojoj glavi i pjevušim ih; tj. bar mi drugi kažu da ja to tako činim.”


Mozart is in good company http://ase.tufts.edu/cogstud/papers/memeimag.htm

(Mocart je u dobrom društvu). Rijedak je onaj pisac koji negira da njegovi likovi “sami od sebe ne ožive i onda počnu da žive svojim životom”; mnogi slikari ne ustežu se da priznaju kako njihova djela ponekad sama “preuzmu četkicu” i slikaju sama sebe, a i neki pjesnici često ponizno priznavaju kako su oni samo sluge ideja koje vrve u njihovoj glavi, ali ne i njihovi vlasnici. Svi mi možemo citirati neke neželjene i nedobrodošle memese koji se stalno motaju u našim glavama.

Hajde da vidimo “odakle bi te kreativne ideje mogle da potiču?” Kod jednog Eksternog Čovjeka, tj. čovjeka sa individualnom dušom koji tek treba da započne sa radom na formiranju jednog magnetnog centra, postoji jedna veza, iako skrivena iza jednog vela, sa njegovim višim centrima. S obzirom na taj veo, ideje/misli koje uspiju da se probiju kroz njega, čine se kao da su se “niotkuda pojavile”.
One u samoj svojoj suštini mogu da budu i istinski kreativni akti, međutim, Ličnost toga nije svjesna.

Pojava nekog memesa u umu jednog organskog portala možda se takođe može doživjeti tako kao da se on “niotkuda pojavio,” ali on u ovom slučaju nije morao da prođe ni kroz kakav veo, s obzirom da kod njega ne postoji nikakav veo kojeg treba “probiti” kao ni viši centri koji te ideje mogu kultivirati. Iz razloga što jedan organski portal kao i čovjek sa individualnom dušom koji još nije započeo sa ezoteričnim radom, raspoznaju iste površinske crte jednog doživljaja – jednog “kreativnog akta” – oni veoma lako mogu da previde i njegovu kreativnu komponentu, i tako ga zamjene sa jednom najobičnijom propagacijom memesa.

Tako, “kreacija”, naša veza sa “7-mim denzitetom u svojoj ‘feminin- naskoj’ kreativnoj formi ‘Tebe, Ja Volim’’’, reducirana je na jednu najobičniju imitaciju i ispražnjena od svog sadržaja, odnosno, - izražaja Ljubavi. Ako svaki stvaralački akt predstavlja jedno izražavanje Ljubavi, a svaki akt imitacije to nije, onda možemo jasno vidjeti kako mi trenutno živimo u jednom svijetu bez Ljubavi.
- nastavlja se -