Misao koja otrežnjava jest da najodličniji čin ljubavi što ga možeš izvesti nije čin služenja, nego čin kontemplacije, gledanja.
    Kada služiš ljudima, onda pomažeš, podupireš, tješiš, ublažuješ bol. Kada ih gledaš u njihovoj unutarnjoj ljepoti i dobroti, tada preobražavaš i stvaraš.

    Sjeti se nekih ljudi koji su ti dragi i kojima si ti drag.
    Pokušaj sada svakog od njih promatrati kao da ih vidiš po prvi put, ne dopuštajući si da budeš pod utjecajem spoznaja ili iskustava o njima do kojih si prije došao, bila ona dobra ili loša.
    Promatraj stvari koje u njima prije nisi primjećivao zbog prisnosti, ustajalih običaja, sljepoće i dosade. Ne možeš voljeti ono što ne možeš iznova vidjeti. Ne možeš voljeti ono što stalno iznova ne otkrivaš.

    Kada to učiniš, prijeđi na ljude koje ne voliš. Prvo promatraj ono što u njima ne voliš, prouči njihove mane nepristrano i objektivno.
    To znači da ne smiješ koristiti etikete kao što su "ohol", "lijen", "sebičan", "obijestan". Etiketiranje je čin umne lijenosti jer lako je prilijepiti etiketu na nekoga. Teško ćeš i uz veliku kušnju vidjeti tu osobu u njezinoj jedinstvenosti.
    Moraš te mane proučavati klinički, a to znači da se prvo moraš pobrinuti za svoju objektivnost.

    Uzmi u obzir mogućnost da ono što ti vidiš kao manu u njima možda uopće nije mana, nego nešto do čega su te tvoj odgoj i uvjetovanost doveli da ne voliš.

    Ako nakon ovoga još uvijek vidiš manu u njima, shvati da uzrok te mane leži u iskustvu iz djetinjstva, prethodnoj uvjetovanosti, krivom razmišljanju i zapažanju, i iznad svega u neznanju, a ne u zloći.
    Dok to radiš, tvoj će se stav mijenjati u ljubav i praštanje jer proučavati, promatrati i razumijeti znači oprostiti.

    Pošto si završio s proučavanjem mana, potraži sada u toj osobi zakopano blago koje prije nisi vidio zbog svoje netrpeljivosti.

    I dok to činiš, opažaj svaku promjenu stava ili osjećaja koji te obuzima jer ti je prije tvoja netrpeljivost zamagljivala pogled i priječila gledanje.
    Sada možeš prijeći na svaku pojedinu osobu s kojom živiš ili radiš, promatrajući kako se svaka od njih probražava u tvojim očima kada ih promatraš na takav način.
    Gledajući ih na takav način, nudiš im dar koji je beskrajno puniji ljubavi, nego bilo koji čin služenja. Jer čineći to, preobrazio si ih, oblikovao u svom srcu i, nakon nekoliko susreta između tebe i njih, oni će također biti preobraženi.

    Podari sada taj isti dar sebi. To bi trebalo biti prilično lako ako si to mogao učiniti za druge. Slijedi isti postupak: nijedna mana, nijedna neuroza se ne sude niti osuđuju. Nisi sudio drugima, i sada ćeš biti zadivljen da se ni tebe ne osuđuje.
    Te mane su ispitane, proučene i analizirane za bolje razumijevanje koje vodi ljubavi i praštanju. I na svoju ćeš radost otkriti da si preobražen ovim stavom, neobično punim ljubavi koja raste u tebi prema onoj stvari koju zoveš ja. Stav koji u tebi raste i izlazi iz tebe prema svakom živom biću.