Ti putnici onda postaju tako opijeni samim sobom da zamišljaju da je njihov Hram, Hram Samoljublja – zapravo Hram Tajni, i da nema ničega, baš ničega što je iznad njih. Natpis na tom hramu, Hramu Samoljublja, glasi: Utočište Mudrosti Svijeta.
Žudnje, strasti i neobuzdanosti sluge su njegovim svećenicima. Međutim, oni koji čije srce traži istinu, neće naći nikakvo zadovoljstvo sa time i nastaviti će tražiti.
Nekoliko hiljada koraka od tog Hrama, naći ćete vrlo izdvojenu malu kolibu u kojoj obitava pustinjak, sa sljedećim natpisom iznad vrata: Obitavalište Poniznosti.
Čovjek koji ovdje živi vodi ljude u prebivalište poniznosti, što ih za uzvrat vodi ka Samospoznaji. Ova Božanska Ljepota postaje putnikov suputnik, i sa njome on pokorava nepristupačnu planinu. Tkogod pokušava doseći Hram Tajni bez te Božanske Ljepote može vrlo lako biti krivo naveden svojim Samoljubljem, a kao rezultat toga on će slijediti pogrešan put. Njegova pohlepa za znanjem odvest će ga do Hrama Znatiželje. Stanovnici toga Hrama su: prevara, zavođenje i obmana, utemeljitelji većine tajnih društava, i ona Ljudska Bića koja, u potrazi za istinom i Hramom Tajni, budu pristupila tim Tajnim Društvima, ostati će orobljena od mogućnosti da gledaju svojom Dušom. Oni su onda vođeni do vrha planine gdje padaju u ponor ili u petlje labirinta u kojima će se vječito kružno kretati bez da pronađu istinu.
Poniznost sama jest najbolji vodič. Ona sama odvest će tragača do Majstora svih Učitelja svih Tajni. Taj Majstor Učitelj je ČISTA VOLJA.
Ta čista volja postaje prijatelj najvišeg znanja i oni se stope u vječno jedinstvo.
Znanje o djelovanju, efektima, Vječnog Svjetla pobožnosti u svim stvorenim bićima predstavlja Istinsku Magiju u Teoriji.
Koncepcija toga Svjetla, ili pomak iz intelekta u voolju, predstavlja Istinsku Magiju u Praksi. [Von Eckarthausen, Magija: Principi Višeg Znanja, 1788]
Sada, pogledajte sekvencu iznad; oni koji se svrstaju sa OPS Misaonim Centrima ispoljavaju NEZNANJE, GLUPOST i LIJENOST u smislu da vjeruju groznim pričama i užasnim avanturama putnika i da bivaju na lak način odvraćeni od puta. To znači da su navedeni na to da će im znanje donijeti jad, ili da je "postavljanje pitanja" znak "pomanjkanja vjere" koje će im u najboljem slučaju priskrbiti prokletstvo ili osudu, a u najgorem – brzu kartu za Pakao. Usporedbe ove analogije i Parabole o Srebrnjacima u kojem sluga koji je zakopao svoj srebrnjak jer se bojao i bio bačen u vanjsku tamu su zanimljive posebice kada razmotrimo krajnji rezultat svrstavanja sa OPS poretkom, a to je reciklaža u prvobitnu materiju. Predložila bih ovdje da takvi kao oni bivaju brzo "pojedeni" baš poput zrna koja su pala postrance polja i koja ubrzo bivaju konzumirana od strane ptica u Paraboli o Sijaču.
Zatim, imamo još jednu klasu svrstanu sa OPS poretkom. Njih nije lako maknuti sa strane putem terora, pa su za njih namještene posebne varke. Oni USPIJU dosegnuti "plato" na kojem nađu Hram Samoljublja. Do toga Hrama stoje Uobraženost, Ponos i Znaš-Sve i oni nude putniku šalicu iz koje on u velikim gutljajima pije svoje Sebstvo, te stoga postaje opijen sa sobom, sa svojim vlastitim "Ja." Možemo vidjeti da se tu radi o onima koji dostižu viši nivo OPS-a. Ključ u analogiji je da oni "postaju tako opijeni samim sobom da zamišljaju da je njihov Hram, Hram Samoljublja – zapravo Hram Tajni, i da nema ničega, baš ničega što je iznad njih.". To je ono što su Kasiopejci opisali kao "Ultimativno Željno Razmišljanje". I, naravno to su oni koji nas snabdjevaju sa većinom obmana u našem današnjem svijetu, jer je jedna od stvari o kojoj te individue najviše Željno Razmišljaju jest da su oni opskrbljivači Mudrosti Svijeta!
Von Eckartshausen nam govori da "Žudnje, strasti i neobuzdanosti sluge su njegovim svećenicima." A mi iz ovoga znamo da ti individuakci mogu biti vrlo visoko na skali OPS hijerarhije sebstva. I oni koriste "Predatorov Um" koji ju u prirodi Gladi unutar čovječanstva da rade po svojoj volji.
O: "Žudnja" ne čini nekog "slobodnim", baš suprotno!
P: (L): Ali ako vi žudite za znanjem? Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da dođu do apsolutnog dna svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na njima, sve osim gole istine? Što je izvor te želje?
O: To nije žudnja, to je zamolba duše. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj točki, nije potrebna sila.
P: (L): Dakle, vi ste, više-manje, tu jer je postiguta neka kritična masa i vi "skačete" prema točki gdje je traženje istine jednostavno ono što vi jednostavno i jeste? To definira parametre vašeg bića?
O: Da. [Kasiopejci, 1996.]
Međutim, postoji vrst osoba koje posjeduju neki "unutrašnji nagib, sklonost" prema Istini. One jednostavno nisu u mogućnosti prihvatiti ništa drugo. Ne mogu biti zadovoljne doklegod ne oljušte luk do sam e jezgre. I to drži njihove oči usmjerene ka Istini.
Tragač za istinom nastavlja prikupljati znanje na isti način na koji sluge u Paraboli o Srebrnjacima nastavljaju "ulagati" novac. Prikupljanje znanja bez predrasuda neizbježno vodi ka poniznosti. Poniznost dodana znanju neizbježno vodi ka samospoznaji. A samospoznaja postaje suputnik koji omogućuje osobi da upravlja emocijama i iluzijama koje teže da nas odvrate i zasljepe! Konačno, samospoznaja, koja je ultimativno stanje Poniznosti, vodi ka ČISTOJ VOLJI.
Sada primijetite da nisam rekla JAKOJ volji nego samo čistoj. "Volja za bivstvovanjem" neke osobe predstavlja njenu prirodnu frekvenciju. A kada oženite volju sa znanjem, imate nadu za upotrebom volje na specifičan način. Ta je Volja ono "zrno gorušćice" iz Biblijske parabole. Ponovo: Volja za bivstvovanjem, ili orijentacija, jest FREKVENCIJA.
Primjena volje putem znanja, za izbore čini FREKVENCIJU REZONANTNE VIBRACIJE u svjesnosti koja se tada može manifestirati u iskustvu individue na vrlo određene načine, kako ću to pokušati objasniti.
Svaki dani sistem ima prirodni frekvenciju. Ljudsko biće ima nekoliko frekvencija koje se odnose na atomski "potpis" ćelijske strukture, frekvenciju eteričkog tijela, i frekvencije svijesti koja je funkcija volje orijentacije.
Ako snimite čisti ton, možete izlaznu liniju umjesto na zvučnik, spojiti na osciloskop. Na ovaj način, možete vidjeti zvuk. Kako ga promatrate, primijećujete da oscilira. Vi vidite val. Frekvencija je broj kresti {vršaka} vala u određenoj jedinici vremena. To je ono što određuje frekvenciju. Više jedinica u vremenu znači veću frekvenciju. Frekvencija je u obrnuto proporcionalnom odnosu prema dužini vala. Što je viša frekvencija, val je kraći. (važno je ovdje napomenuti da je "jedinica vremena" proizvoljna vrijednost, tako da je pripisivanje "broja" frekvenciji jedva stvar dogovora.)
Frekvencija Rezonantne Vibracije direktno je povezana sa tzv. Prisilnom Oscilacijom. Svaki valni sistem može biti navođen putem sile "izvana". Kadgod je sistem naveden da vibrira od strane periodične sile, rezultirajući pokret se naziva Prisilnom Oscilacijom. Jedan primjer ovoga može biti čaša koja se rasprskava kada operna pjevačica pogodi "pravu notu".
Prinudne Oscilacije 'poravnavaju se' sa frekvencijom pokretačke sile radije nego sa prirodnom frekvencijom sistema. Amplituda odgovora ovisi o tome u kakvom je odnosu pokretačka frekvencija sa prirodnom frekvencijom. Ako su te frekvenciji približno iste, čak i veoma slaba pokretačka sila može, s vremenom, pohraniti dovoljno energije u sistem da mu dâ veću amplitudu pokreta. Ovakvo stanje se naziva Rezonancija.
Svatko je vjerojatno gurao dijete na ljuljačci. Ono što ste zapazili je da, nakon niza vrlo jakih poguravanja da bi se njihanje održalo, možete samo stajati pored i povremeno pogurnuti ili samo 'tapnuti' dijete kako bi se ljuljanje nastavilo. No, kao što svaki roditelj zna, to mora biti učinjeno u točno određenom trenutku. Tapšaj mora biti upravljen u istom smjeru i točno u trenutku kada ljuljačka zastane kako bi to sve funkcioniralo. Ako dajete tapšaj u intervalima umjesto svaki puta kada se njihaljka vrati, iznaći ćete da je potrebno povećati potisnu silu, u zavisnosti od toga koliko ste puta propustili da to učinite. Ako namjestite niz na "svaki drugi povratak" prije guranja, morat ćete primijeniti u svakom tom proizvoljno odabranom intervalu količinu sile koja će imati umnožak vrijednosti sile koju biste uputrijebili da ste pogurali ljuljačku svaki puta kad se vratila. Ovi intervali poguravanja na proizvoljno odabranim povratcima su submultiplikati* prirodne frekvencije. I kao što vidite iz ovog primjera, oni mogu proizvesti također i istu rezonanciju, Frekvenciju Rezonantne Vibracije njihanja u odgovoru na poguravanje.
{* cijeli broj koji je potpun djeltitelj drugoga – p.p.}
Ako su poguravanja kontinuirana, i kada bi ljuljačka imala dovoljno dugačke konope i dovoljno hrabro dijete, ispravan niz poguravanja mogao bi eventualno lansirati dijete u svemir!
Ali primijetit ćete da ako poguravanja nisu data u pravom trenutku, ako nisu isporučivana konstantno ili sa svakim njihajem ili u submultiplikatu, ako nije primjenjivana periodičnost, ljuljanje će se usporiti i stati. Također ćete primijetiti da ako ne primijenjujete guranja u fiksnom periodu, kretanje ljuljačke je nepravilno. I definitivno ćete primijetiti da ako ju pogurate u pogrešnom trenutku ili protiv smjera njihanja, onda ćete ju usporiti! U tom slučaju vi oduzimate energiju iz sistema.
Isti ti principi primjenjuju se na Prinudnu Oscilaciju bilo kojeg vala, bilo da se radi o zvučnom, radio, svjetlosnom ili kojemgod valu. Zapravo, moglo bi se reći da je svjetlost producirana Prisilnim Oscilacijama atoma. Sve stvari u prirodi koje su "odgovor na stimulans" predstavljaju Prinudne Oscilacije.
Ljudsko biće moglo bi se smatrati nizom Prisilnih Oscilacija.
I tu dolazimo do problema:
Sada, kao što smo rekli, ljudsko je biće kombinacija frekvencija ćelijske strukture, steričkog/genetskog tijela, i orijentscije svijesti. Ako ove različite frekvencije operiraju u harmoničnom submultiplikatu izvjesne temeljne frekvencije, kažemo da je sistem u harmoniji, u skladu. Ili da postoji Harmonična Frekvencijska Rezonanca.
Isto tako možemo reći da mijenjanjem jedne od frekvencija na način da ju pojačavamo, ostale mogu biti dovedene u harmoniju putem procesa Prisilne oscilacije AKO je prirodna frekvencija svake harmonična ili približna pokretačkoj frekvenciji
Istovremeno, djelo mijenjanja IJEDNE od frekvencija može biti dovršeno putem Prisilne Oscilacije "izvana" bila to promjena harmonična ili ne. To bi značilo, ako Prislina Oscilacija nije blizu prirodnoj frekvenciji, biti će manja amplituda.
Ljudsko biće općenito se nalazi pod snažnim uticajem materije od koje je izgrađeno njegovo tijelo. Materija je rezultat OPS "Misli o Ne-bitku", ili "Spavajuće Svijesti" Boga. Stoga, u općenitom smislu, bivanjem u 3.denzitetu, u izvjesnoj mjeri, čovjek je "usnuo"; nalazi se pod uticajem frekvencija OPS polariteta. Njegova frekvencija Rezonantne Vibracije je OPS, ili ona od materije/kontrakcije – predatorskoga uma.
No, čovjek ima mogućnost MIJENJANJA FREKVENCIJE, svrstavanjem uz OPD polaritet, AKO može pronaći dio sebe koji je istinski Orijentiran Prema Drugima i POJAČATI ga putem procesa Frekvencijskih Rezonantnih Vibracija svrstavanja uz OPD misaoni centar. Samo njegova Volja je u stanju da to učini, i to samo onda KADA je "oženjena za znanje" tako da on može istinski ZNATI što je njegov izbor i kako da ga primijeni. Ti su izbori "poguravanje" njihanja. Ako je dosegnuta dovoljna amplituda, SVE od njegovih ostalih frekvencija također će postepeno biti prinuđene u Frekvenciju Rezonantne Vibracije.
Naravno, ovaj proces nije samo ovisan o prirodnoj frekvenciji pojedinca, nego i o prigušivačima koji se mogu postaviti kako bi ograničili amplitudu. Manje prigušivača, veća će biti amplituda koja sa može dosegnuti sa najmanjom primjenom energije.
Na nama je da otkrijemo i odstranimo "prigušivače" u našim sistemima.
Ponovo, putem prikupljanja znanja možemo odstraniti prigušivače, malo po malo. To je težak i bolan posao. No, kako to činimo, dolazimo korak po korak do položaja poniznosti i samospoznaje koje omogućava svrstavanje volje. Ako je prisutna prirodna frekvencija OPD u trenutku izbora, ta čista volja "postaje prijatelj najvišem znanju" i oni "ulaze u svezu vječnog jedinstva". I pojedinac je tada u stanju da se spoji sa Vječnim Kreativnim Svjetlom iznutra, koje tada postaje Prinudni Oscilator koji mijenja Frekvenciju Rezonantne Vibracije na dramatičan način koji mijenja život. Ovo doseže do prepuštanja samovolje da dozvoli većoj volji Misaonog Centra da se ispolji. Ispoljavanje ovoga u nečijem svakodnevnom životu putem izbora postaje "poguravanje" njihanja eteričkog/genetskog tijela i atomskog potpisa ćelijske strukture što onda mijenja cjelokupnu stvarnost.
Kada konačno dosegnemo Samospoznaju/poniznost, razumijemo da je to ispunjenje naših odabira na ovom nivou 3.denziteta koje pojačava amplitudu naše Frekvencijske Rezonantne Vibracije, koja JE, zapravo, naša polarizacija. Amplituda konstituira našu "zrelost" za napredovanjem u sljedeći denzitet. Ono što mi biramo, u suštini će odrediti koju ćemo ulogu igrati u SLJEDEĆEM krugu kreacije! Ono što činimo sada određuje naš smjer ili prema svjesnosti koja kreira, ili namjeri sažimajuće Misli o Nebivanju koja "ide na spavanje" kao prvobitna materija. Nijedno od toga nije "viša" frekvencija, one su RAZLIČITE.
Masa i "Opružna Konstanta" su determinante Frekvencije u materijalnim terminima. Koristeći princip "Kako gore, tako i dole", moramo pretpostaviti da se slične konstrukcije primjenjuju na "spiritualne frekvencije" Opružna Konstanta je mjera sile koja je potrebna da proširi masu putem proizvoljne mjere. Masa, obzirom da se odnosi na materiju, u spiritualnim je terminima analogna "spavajućoj svijesti" ili NEZNANJU. To znači da se temeljna "neuka" ili "spavajuća" priroda OPS orijentacije izjednačava sa većom masom I Opružnom Konstantom. Veća masa i Opružna Konstanta zahtijevaju veću snagu Prisilne Oscilacije za produkciju Frekvencijske Rezonantne Vibracije čak i ako je Prirodna Frekvencija vrlo blizu frekvenciji Prislinog Oscilatora. Tako, obzirom da je "Prirodna Frekvencija" ljudskog bića u najvećoj mjeri ona od materije, ona više naginje ka uticajima izazvanim od strane Prisilnog Oscilatora OPS polariteta.
Manja masa i Opružna Konstanta su rezultat znanja. Znanje je funkcija svijesti, a svo znanje koje JE znanje a ne pretpostavke, naklapanja, predrasude ili iluzije, povećava svjesnost.
bglavac
irida
edin.kecanovic
