Kasiopejci:

P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta "predodređena misija", od čega se sastoji?
O: Sastoji se od slijeđenja staze sa kojom si suočen.
P: (A) Dobro ...
O: Ne govorimo ti o tvojoj predodređenoj misiji, jer onda viš e ne bi bila "predodređena". Učiš putem iskustava, i kako naslućuješ, vi ste na pragu dubokog iskustva. [...] Bili smo uvijek najimpresioniraniji njegovim vještinama u ovom području. Sjećaš se one kiše na dugom putu, i kako si kroz svoju uznemirenost imao jedan uvid koji je "otvorio nova vrata"? Mi se sjećamo 1966 kao prekretnice. Pa, ovo je još jedna, Arkadiusz, i emocije se osjećaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomoć drugih na 3.denzitetu.
P: (A) Hmm, htio bih znati je li fizika od ikakve koristi, ili da li je ovo nešto potpuno drukčije. Ja bih se trebao koncentrirati na ono na što bi se MI trebali koncentrirati, i da li to zahtijeva mogućnosti u fizici ili neke potpuno drukčije mogućnosti?
O: (A) zašto ne kombinacija jednog i drugog?

P: (L): Da ja pitam pitanje. Ranije su rekli nešto o pragu doživljaja. I sad su rekli nešto što će biti otkriveno ispred tebe. Da li su dva odgovora "prag" i "otkriveno ispred tebe", povezana?
O: Naravno!!!
P: (L) Dobro, on je na pragu neke vrste doživljaja. Ima li načina na koji bi mogli otkriti ta iskustva? Da li će to biti toliko očito da to nećeš moći promašiti? Ili će to biti nešto na što ćeš morati obratiti pažnju ili bi ti moglo promaći?
O: Što "prag" podrazumijeva?
P: (L) Pa, vrata. Ona su vrata. Da li to znači da će on proći kroz vrata, fizički, spiritualno, psihički? Otići u nečiju kuću?
O: To ne podrazumijeva "vrata", ali podrazumijeva nečije pozicioniranje i osjećaj neizbježnog.
P: (L) Mogu li nekako pomoći?
O: Nisi li već pomogla?
P: (L) Ali, mislila sam posebno na ovaj "prag" i doživljaj "otkrića"?
O: Da! I usput, Arkadiusz, znanost je zaista najviše spiritualna!
P: (L) Pa, s obzirom na izvjesne druge elemente, samo sam se pitala da li su naši putevi paralelni odsad ili će se razići... kako su oni povezani u ovoj točki...
O: Nama izgleda da se vaši putevi isprepliću!
P: Upotreba riječi "isprepleteno" je zanimljiva. Koristili ste ju u vezi između elektromagnetizma i gravitacije. Postoji li tu kakva paralela?
O: Ako zaželiš.

Mouravieff:

Na "dugu stazu", uspješnim eleiminiranjem temeljenim na dugoj i minucioznoj analizi njegovog filma, i nakon novih grešaka i novih promašaja, čovjek može na kraju završiti tako da nađe svoju legitimnu suprugu, potpuno integralno polarno biće sa kojim će se ujediniti.

Na "kratku stazu", muškarac mora započeti sa svjesnom potragom za svojim polarnim bićem. Ako ju nađe, oni mogu raditi zajedno na filmu koji je – po svom porijeklu – zajednički za oboje.

Muškarac sam je nepotpun. Ali baš tamo gdje je slab, njegovo je polarno biće jako. Zajedno, oni oblikuju integralno biće: njihova unija vodi ka fuziji njihovih Osobnosti {Ličnosti} i bržoj kristalizaciji njihovih potpunih suptilnih tijela, ujedinjenih u zajdeničkom drugom Rođenju.

Ovo je iskupljenje "izvornog grijeha."

Sistem filmova je smišljen na takav način da će se polarna bića neminovno sresti u životu, u izvjesnim slučajevima i više nego jedanput. Samo konfuzne veze sklopljene u ovom životu od strane svakog od njih, kao rezultat njihovih slobodnih poteza, kombiniranih sa karmičkim posljedicama jednog ili više iskustava, može odvratiti muškarca ili ženu od JEDINOG bića sa kojim mogu oblikovati Mikrokozmos.
Ako tamo nije bilo karmičkih dugova, sve će ići predivno: dvoje mladih ljudi naći će se u najpoželjnijoj obitelji i društvenoj atmosferi, i njohova će unija predstavčjati istinsku bajku. Ali to nije stvarnost.

Povinujući se principima nesavršenstva, i potaknuti djelovanjem Generalnog Zakona, dvoje predodređenih bića počiniti će greške. Duboko zakopani u lažima, oni općenito ne znaju kako cijeniti dar koji im je dan. Često oni čak ni ne prepoznaju jedno drugo.

Ako je takav slučaj, onda se postavlja očajničko pitanje: postoji li tu jedno ili više sredstava za detektiranje našeg polarnog bića, a ako postoje, koja su to?

Sresti tu osobu, bez da ju prepoznamo, pustiti da naše polarno biće samo prođe pored nas, je najgora pogreška koju možemo napraviti: jer ćemo u našem lažnom životu ostati bez svjetla.

Treba li sve biti žrtvovano u korist unije koja je jedina šansa našeg života: obećanje za povratkom u izgubljeni raj?

Ipak se trebamo čuvati zadnje zamke, i to one u koju možemo upasti baš u trenutku kad nam se smješi neopisiva sreća.

Upravo smo rekli: sve mora biti žrtvovano; nismo rekli: sve mora biti polomljeno.

Ako, nakon prepoznavanja jedno drugoga, dvoje polarnih bića trijumfiraju nad tim teškim iskušenjem ili testom, često najbolnijem, ispred njih će se otvoriti novi život, jer su onda oni pozvani da budu Jedno na zemlji i nebu.

No, vratimo se sada pitanju znanja o tome kako ne proći pored nakon što smo susreli naš istinski alter ego, obećanje sreće i spasenja.
Postoji čitav niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomažu u prepoznavanju našeg polarnog bića. Polarizacija je manifestirana na SVIM nivoima istovremeno: seksualnom, fizičkom, mentalnom i duhovnom.

U razmatranje se trebaju uzeti dva elementa: Ako je ispravno reći da su predodređeni muškarac i žena apsolutno polarna bića, ta polarnost nije jednostavna jer su, u izvjesnoj mjeri, oboje fizički, mentalno i duhovno hermafroditska bića. Ova mjera, ta proporcija jest u isto vrijeme i dovoljna i neophodna. Neophodno je dopustiti svakom biću koje dolazi u ovaj svijet da sa sobom nosi imidž polarnog bića; taj je imidž izražen, u svakom od slučajeva, posredstvom organa suprotnog spola koji postoji u svakom biću u stanju nerazvijenosti. To je, da tako kažemo, dio krvi i mesa onog polarnog bića koje svatko od nas nosi unutar sebe. Ova je proporcija dostatna, znači, to je apsolutni minimum koji neće ugroziti kompletnu polarnost, obzirom da je proporcija hermafroditizma u oba polarna bića striktno ekvivalentna.

Drugi element, koji je subjektivan, jest iskrivljenje naše osobnosti zbog svjesnih ili nesvjesnih devijacija kojima je početni film bio subjekt tijekom naše egzistencije. Iskrivljenja ove vrste još više otežavaju prepoznavanje polarnog bića, i mogu nas učiniti manje voljnima da se potrudimo ujediniti sa tim bićem.

[...]Androgin konstituira istinski Mikro kozmos, a ne izolirani muškarac ili žena. Kreacija čovjeka na sliku i priliku boga bila je u obliku Androgina: ovaj se opis odnosi na združeno astralno tijelo dva polarna bića.

Za muškarca kao i za ženu, spasenje u naručju Apsoluta ovisi o njihovoj reintegraciji u Mikro kozmos, kao što Pavao eksplicitno naznačuje: "niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu."

Muškarac i žena zapravo su nepotpuna bića koja – uzevši ih odvojeno – ne mogu odražavati Njegovu potpunost, imidž boga koji je u svemu.

To predstavlja jedan aksiom, da svaki muškarac i svaka žena ima polarno biće.

Pa ipak, ne osjećaju sva ljudska bića imperativnu potrebu da budu ujedinjena sa svojim polarnim bićem. Bića koja žive zatvorena u svojoj Osobnosti bez dubokog razmišljanja – što predstavlja veliku većinu čovječanstva – entuzijastički uključuju sebe u život kojim upravljaju materijalistički uticaji, i zapravo ne osjećaju potrebu za takvom unijom. Za njih je polarno biće na istom nivou kao i svi ostali. Osobnost ne spoznaje, ne opaža, ništa izuzetno u njemu, i ako nekim slučajem doživi kakav izvanredni utisak, on biva osjećan kao nešto nenormalno i sramno.

Možemo govoriti o parovima formiranim pod uticajem Zakona Slučajnosti u kojima partneri imaju suprotne težnje. U osnovi takvih unija često nalazimo, pored dvostruko pogrešne prosudbe, uticaje karmičkih dugova, dalekih ili nedavnih. Najinteligentnije stajalište koje treba zauzeti u takvim slučajevima jest ujediniti napore para da odmrsi situaciju u svoju obostranu korist. Prepuštena sebi, situacija će se samo pogoršavati.

Posebna se briga mora posvetiti djeci takve unije, obzirom da ona pate unutar nje. Sve treba biti učinjeno da se to popravi. Kao općenito pravilo, nesmijemo izgubiti iz vida činjenicu da, čak iako je dozvoljeno ljudskom biću da sebe ponudi kao žrtvu, ono nema pravo prihvatiti žrtvovanja drugih. Žrtvovati sebe uniji koja je oblikovana pod uticajem zalona slučajnosti samo uči vašu djecu da naprave isto i spriječi i omete njihove mogućnosti da ikad otkriju svoje polarno biće.

Ubrzana evolucija heroja filma putem rada na sebi, npr. Pročišćenja, dovodi ga čak i bliže svom polarnom biću. U isto vrijeme to automatski odstranjuje iz filma one osobnosti koje nisu organski integralne.

Nakon oblikovanja magnetnog centra unutar njega, čovjek počinje osjećati želju, potrebu da bude ujedinjen sa svojim polarnim bićem. Ova želja, čežnja i potreba povećavati će se rastom {magnetnog centra}.

Koncept Androgina ima čisto mitsku ili teoretsku vrijednost za običnog čovjeka. No, mi sada shvatamo da živa težnja za reintegracijom u Mikro kozmos – najdirektniji način da se bude reintegriran u Apsolutu – predstavlja plod visoke moralne kulture unutar pojedinca.

Kao što je spomenuto, ezoterička je evolucija uvjetovana u startu sa bankrotom, moralnim slomom. Za napraviti napredak nakon toga, čovjek mora precizno znati gdje stoji. Mora VIDJETI sebe.

Izak Sirijski je rekao da je onaj koji je bio sposoban vidjeti sebe onakvim kakvim on JEST, bolji od onoga koji je vidio anđele.

Ono što mi nazivamo bankrotstvom, drevne tradicije nazivaju "smrću". To je smrt dok se još nalazimo u živom tijelu. Osoba mora najprije umrijeti a zatim uskrsnuti.

Progresivnim uzimanjem svoje sudbine u svoje ruke, čovjek u isto vrijeme preuzima odgovornost za SVE partnere u svom filmu.

On mora restorirati {ponovo po-vratiti u prvobitno stanje} izvorni smisao svog filma, i zatim pogurati razvijanje istog na takav način da če "drama" biti ispravno odigrana prema svojem namjeravanom raspletu.

Heroj, za vrijeme dok radi na sebi, mora 'upotrebiti' sebe kako bi stvorio nove okolnosti oko njega, koje će unaprijediti odvijanje akcije prema svojem izvorno namjeravanom završetku.

Njegovi vanjski napori moraju iznad svega biti usmjereni prema stvaranju tih okolnosti, a NE prema traženju direktnog uticaja na ljude. Takav direktan uticaj nad ljudima može izgledati podesnim, ali je to pogreška. Umjesto razmršivanja situacije, uticaj stvara karmičke dugove koji samo još kompliciraju stvar. Osoba mora biti vrlo obazriva i razborita.

Pa ipak nove okolnosti moraju biti stvorene na način da efektivno pomognu onima koji se interesiraju za djelovanjem u željenom smjeru.

Još jednom: čovjek treba tražiti da služi a ne da sebe nameće {drugima}.

Strpljenje, ustrajnost i vjera jesu kvalitete od velike praktične vrijednosti u ovom radu.

Da bi čovjek prepoznao svoje polarno biće, mora biti potpuno pažljiv u svim oblastima dostupnim njegovoj svijesti. Zapravo, kao rezultat iskrivljenja filma, susret se uvijek dogodi u okolnostima i manirama koje su najmanje očekivane, općenito u trenutku i u obliku koji ne sliči ničemu što smo ikad zamišljali.

Pravilo je precizno: da bi prepoznao svoje polarno biće, čovjek mora znati sebe.

Ovo je očito logično: da bi prepoznao svoj alter ego, čovjek mora prvo prepoznati vlastiti ego.

Stoga smo još jednom suočeni sa problemom potrage za Putom.

Istina je da "ja" tijela , poput "ja" osobnosti, teži da nađe savršen odgovor od drugog bića. To znači da SAMO putem identificiranja sebe sve više sa svojim REALNIM "ja", čovjek magnetizira uniju sa svojim polarnim bićem.

Srcem punim vjere, izoštravanjem unutar sebe svojih najviših sposobnosti intuicije i pozornosti, i njegovim smislom za kritičku analizu podignutim na najviši stupanj pripravnosti, čovjek će krenuti u potragu za bićem bez kojega on nije stvaran.

Kao što je to bilo prije mnogo vremena trubadurima, samo će Udvarajući Ljubavi imati nade da će pronaći i prepoznati "la Dame de ses Pensees."

Poteškoća na koju nailazimo pri pronalaženju našeg polarnog bića leži u činjenici da smo deformirani, i konstantno iskrivljujemo naš film putem slobodnih poteza. Moramo ispravljati našu vlastitu iskrivljenost i odricati se naših impilzivnih poteza. Ovo objašnjava uputu koja kaže da ne bi trebali djelovati samo pod uticajem jednog centra. To je neophodno za ispravljanje naše iskrivljenosti, koja, logično, nama nameće potrebu, u primanju i u slanju, za svjesnim naporom kako bi učinili da naš emocionalni i intelektualni centar rade zajedno.

Kada se polarna bića sretnu, putem kojih odmah prepoznatljivih znakova mogu ljudi koji su još uvijek nesavršeni, deformirani karmičkim dugovanjima, biti sigurni u svoj svojoj objektivnosti da ne čine grešku?

Evo nekih neophodnih kriterija koji mogu imati objektivnu vrijednost u obostranom prepoznavanju.

Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bića, oba "ja", dakle ono od Osobnosti i ono "ja" od tijela, vibriraju u maniri koja ne sliči ničemu ikad prije osjećanom.

Razlog za to je što ta "ja" tada nađu sebe u prisustvu Prve Ljubavi koja se nastavlja kroz stoljeća. Bez jasnog bivanja svjesnim toga, polarna bića znaju jedno drugo; i to znanje, drevno kao i oni sami, izraženo je glasom njihove podsvijesti. To stvara jednu atmosferu apsolutnog povjerenja i ISKRENOSTI od trenutka kada se sretnu.

To je referenca za polarna bića da NE LAŽU jedno drugome. Oni ne trebaju lagati, jer iznutra su oboje jedno biće, iz dubina iz kojih stvarno "Ja" čuje svoj poziv i daje svoj pristanak.

Nakon toga, ta apsolutna, spontana iskrenost gradi temelj njihove veze, odnosa.

To daje tim dvama bićima jedan drukčiji nezamislivi osjećaj Slobode u Jedinstvu, koji prekida utisak služenja i izolacije pod kojima uobičajeno živimo.

Ubrzo nakon toga, nejasna sjećanja prošlih iskustava počet će dolaziti na površinu njihove budne svjesnosti.

Čitaoc će sada razumjeti najdublji razlog zašto je laganje sebe zabranjeno: onaj koji laže sebi, također će lagati i svom alter egu. To će biti ktaj čuda.

Predivna strana susreta nestat će iza zavjese trivijalnih laži, što će ubrzano poprimiti aspekt neprolaznog zida.

Ovo je razlog, kako i zašto vanjski čovjek prolazi pored svog polarnog bića bez da ga prepozna. Ovo je razlog zbog čega praktični rad na ezoteričkom Putu počinje i nužno se nastavlja sa borbom protiv laganja sebe. Uspjeh je na ovom polju neophodan.

Da bi dosegli taj cilj, ni jedna cijena koju za to treba platiti nije previsoka.

Ako su oni otvoreni prema istini, i ako njihov susret proizvodi akorde – do sada tihe – i vibrira u harmoniji sa njima oboma, za polarna bića put je tada označen njihovim svjesnim naporima da ponovno stvore Mikro kozmos koji je prije bio nepovezan i razbijen.