Mouravieff:

Zadobivanje Unutrašnje Slobode je uvjet bez kojeg se nemože za daljni uspjeh u ezoteričnom radu. Ovaj prestanak laganja samome sebi omogućuje da se promatra rad nižih centara u samo objektivnosti. Ovo opažanje se započima iz "komandnog mjesta" nepristrasnog opažanja i prosuđivanja pojedinca koji je nadvladao laganje sebe.

Kada je naš unutrašnji svijet tako pročišćen tim zrakama Kozmičkog Sunca, kada smo prestali lagati sebi, kako da se onda ponašamo prema ostalima?

Problem je daleko od jednostavnosti.

Zapisano je: "Kraljevstvo Nebesko je usiljeno i nasilan je onaj koji ga drži."

Ako se sjetimo da je kraljevstvo nebesko unutar a NE izvan nas, tada počinjemo razumijevati da je potrebno primijeniti neku silu ili čak nasilje INTERNO, unutar sebe, kako bi se ponovno zauzela naša vlastita tvrđava.

Ovo je vrlo često potrebno kako bi se uklonili korijeni Iluzije koja je unutar nas, i koja predstavlja majku laganja sebe.

Tako vidimo da je ispit na četvrtom koraku odlučujući. Dok laganje ne prestane, čovjek je suočen sa otporom kroz kretanje defektima svoje prošlosti; laganjem, slabostima, samosažaljenjem i unutarnjim kompromisom.

Općenito, to zahtijeva vremena, priliku i mogućnost da se riješi, da se oslobodi sebe od te prtljage prije no što se dođe na test četvrtog koraka. Mnogi pojedinci, zbog težine njihove prošlosti, gube vrijeme i dozvoljavaju prolaz mnogim mogućnostima koje predstavljaju sebe.

No, na četvrtom koraku mora biti uspostavljena crta ravnoteže i račun završen. Čovjek, jadan i gol, prihvaćen je na drugom Pragu, ali samo pod uvjetom da je konzistentan i čist.

Esencijalno je da bude konzistentan, znači da unutar sebe sadrži istinsku Ljubav, koja jedino može biti otkrivena putem prestanka laganja sebe.

Sve lažno unutar njega bit će spaljeno plamenom tog ognjenog mača.

Svi ovi koraci dešavaju se više manje zajedno u mnogim kombinacijama. Nejednako su raspoređeni u odnosu na različite osobnosti, i pokretani silom naše Želje da budemo slobodni.

U kretanju Stepeništem , približavanju a onda i prelasku Drugog Praga, čovjek usvaja novo stajalište prema sebi: od ove točke dalje, on uzima svoju sudbinu u svoje ruke.

Tijekom kasnijeg razvoja, individualnost postaje progresivno integrirana sa višim kozmosom.

Život čovjeka je film. Sigurno je da je teško našim Kartezijanskim umovima zahvatiti ovaj koncept. Naši trodimenzionalni umovi loše su prilagođeni idejama i činjenicama koje zadiru u oblast vječitog.

Neshvatljiv kako bi se mogao činiti, naš je život zapravo film produciran u skladu sa skriptom. Taj se film kontinuirano odvija, bez da se ikada zaustavlja, na takav način da u vrijeme njegove smrti, čovjek je ponovo rođen. Ono što izgleda apsurdno jest to da je rođen na istom mjestu u isto vrijeme gdje i kada je rođen i prije, i od istih roditelja. I tako film se ponovo odvija. Svako ljudsko biće stoga je rođeno sa svojim filmom. To predstavlja polje djelovanja u kojem je čovjek pozvan da primijeni svoje svjesne napore. Ponavljanje filma nije reinkarnacija, iako su ova dva pojma često pobrkana. Vanjski čovjek, koji živi u sistemu Budućnost-Prošlost, ne može ni za trenutak zagrepsti u sastav svog filma, čak niti u dio koji sadrži njegovu neposrednu budućnost. Da bi to učinio, on mora povećati otvor svoje Prisutnosti. Stoga mu se događa da suočen sa izvjesnim događanjima, može osjećati da je to već vidio ili proživio te događaje. Neki u takvim fenomenima vide dokaz za tzv. reinkarnaciju. U stvarnosti, fenomeni ove vrste rezultat su usputnih i privremenih uzburkavanja finih energija u organizmu: otvor Prisutnosti tada se povećava na nekoliko trenutaka, a neke značajne činjenice neposredne budućnosti skliznu u budnu svjesnost. Na taj način je stvoren utisak povratka drugog vremena. Na izvjestan način to je istina, iako je utisak o življenju prije samo uzrokovan mehaničkim odvijanjem filma. Pod reinkarnacijom moramo razumijevati fenomen vrlo različitog reda. Iako se teoretski film obrće integralno u oblasti mogućnosti, znači u vječnosti, film vanjskog {eksteriornog} čovjeka drži se plana realizacije, dakle Vremena, ali samo u mjeri striktno potrebnoj da zadovolji krajeve Zrake Stvaranja {Kreacije}.

Istinska reinkarnacija, u drugu ruku pak, zbiva se u potpunosti u vremenu i integralno pripada oblasti Realnog, dobro shvaćenoj kao dijelu šireg okvira Manifestiranja. Ljudska osobnost nije realnost u pravom smislu riječi, nego mogućnost. Ona igra ulogu u filmu za koji je zakačena, iz kojeg neće nestati sve do trenutka Drugog Rođenja. Od tog trenutka prestat će biti Osobnost. Zbog svoje nerazorive unije sa stvarnim “Ja”, biti će transfigurirana i tako će postati Individualnost. Dokle god čovjek živi u divljini, samozadovoljan i utonuo u laži i iluzije, film će se odvijati mehaničkom nefleksibilnošću a Osobnost će ostati u potpunosti nepromijenjena.

Te se okolnosti počinju mijenjati u trenutku kada čovjek pređe Prvi prag. Ovaj prelazak može se uporediti sa koncepcijom buduće Individualnosti. Stubište simbolizira period gestacije a prelazak drugog Praga predstavlja drugo Rođenje, rođenje Individualnosti. Kako čovjek postaje sve više integriran sa svojim “Ja”, razvijajući svoju individualnost, on postaje progresivno integriran sa Kozmosom i stiče “darove” prikladne njegovoj individualnoj prirodi. Istovremeno, on progresivno učestvuje u realnoj, objektivnoj egzistenciji, koja u konačnici karakterizira njegovo biće.

Ovo je oslobođenje od vezanosti za film. Tek od ove točke evolucije istinska individualna reinkarnacija postaje moguća. Istinska reinkarnacija nije mehanička, napravljena je svjesno, općenito da dovrši misiju. Vačno je jasno zahvatiti razliku koja postoji između filma , mješavina mogućnosti, i reinkarnaciju u vremenu koja pripada oblasti Realnog, i razumjeti smisao ove razlike. U vrijeme drugog Rođenja, znači u vrijeme prelaska Drugog Praga, čovjek bježi svojim vezanostima za film i ulazi u oblast iskupljenja. Tada on biva propušten u sveto bratstvo živih Bića. Ta su bića jedna nepokolebljiva sila: oni koji su njen dio više nisu predmet bolesti ili tuge. Smrt gubi svoje uzde nad njima. Oni su nadvladali svijet. U teoriji, film u kojem je čovjek rođen i u kojem živi, može se vrtiti do kraja svijeta, u uvjetima u kojima je on sretan, zadovoljan sobom, pripisujući sebi svoje vrline, i optužujući ostale za njegove greške i nesreće. Ispravno govoreći, ovakva vrsta postojanja ne može se smatrati ljudskom; može se opisati kao antropoidna. Ovaj je izraz prilagođen u smislu da eksteriorni čovjek, uronjen u samozadovoljstvo, predstavlja krunsko postignuće miliona godina evolucije vrste iz svojih životinjskih predaka, a ipak sa točke gledišta ezoteričke evolucije on predstavlja mogućnost koja još nije realizirana. Ako predočimo problem ezoteričke evolucije sa točke gledišta filma i različitih dijelova koje čovjek u njemu može igrati, jasno je da je ova vrst evolucije nemoguća dokle god se film može smatrati okretanjem u istom krugu. Ljudi koji ‘glume’ u tom filmu jesu oni koje smo nazvali antropoidima, lutkama, mrtvacima koji, kako Isus kaže “vjeruju da su živi”. Ezoterička evolucija počinje kada se čovjek putem svojih svjesnih napora, pokaže sposobnim za razbijanjem kruga i pretvaranjem kruga u uzdižuću spiralu. Spirala predstavlja jedno srednje stanje između pozicije u kojoj se ljudska Osobnost nalazi uhvaćena u filmu koji se obrće mehanički na način koji je snažno odvojen od oblasti vječnog, i između pozicije savršene, slobodne Individualnosti, koja je sposobna, ako se pojavi potreba, da se reinkarnira svjesno u Vremenu. To je jedno srednje stanje u smislu da film definitivno odlazi iz oblasti vječnog, iz oblasti mogućnosti. Krivulja života koja se za eksteriornog čovjeka u praksi ne razlikuje od kruga, transformira sebe u spiralu i ne završava – kao što je to činila prije – gotovo u svojoj polazišnoj točki: udaljenost između ovih dviju točaka sada označava definitivni napredak u Vremenu. Film u obliku spirale pripada ljudskim bićima koji se uspinju Stepeništem. Potpuno oslobađanje od filma producira se u trenutku prelaženja drugog praga. Ako je čovjek to u stanju uspješno izvesti tijekom jednog života, i tako prekinuti krug po prvi puta, on se ne vraća u njega. Takvi su slučajevi vrlo rijetki. Općenito, to oslobođenje zahtijeva nekoliko života; nekoliko obrtaja spirale. Kao generalni zakon, svaki se obrtaj zbiva u Vremenu, i posljedično može izgledati poput reinkarnacije. U realnosti, to nije ništa drugo do povratka eksteriornom životu. Pseudo-reinkarnacija poput ove nije niti svjesna niti osobna: to su glumci u filmu koji se vraćaju i nemaju sjećanja na prethodna iskustva.

Međutim, promjena je moguća čim svjestan napor čovjeka poveća efekt Vremenskog faktora putem povećanja percepcije Sadašnjosti. U filmu koji se odvija u spirali na ovaj način, sadržaj se mijenja; mijenja se na dva načina: prvo u svakom životu, znači tijekom svakog obrtaja i također od spirale do spirale. Kompozicija uloga, okolnosti, dekoracije, pejzaž – sve se mijenja. Međutim dva elementa ostaju trajna: prvo, općeniti cilj, dosegnuti i preći drugi Prag; zatim apsolutni uvjet za prelazak ovog Praga, da svi karmički dugovi koji su se nagomilali u sadašnjem životu, jednako kao u u prethodnim spiralama, moraju biti neutralizirani i poništeni. Prije Drugog Praga, svaka drama mora biti odigrana do svog raspleta. Rad je težak jer čovjek stalno pravi greške. Pažljiv čitaoc već je shvatio da je slijeđenje spirale, ili uspinjanje Stepeništem, rezervirano za ljudska bića koja su već akomulirala izvjesnu količinu uticaja Kozmičkog Sunca, i koja stoga posjeduju više ili manje razvijen magnetski centar. To ne jamči da oni neće više praviti pogreške. Istina je da isprva, kada se prvi put uspenje na Stepenište, on biva motren, osobito ako čini iskrene i značajne napore. Ezoteričko Bratsto mu nudi ruku pomoći. Izvjesni susreti, igra povoljnih okolnosti – oblici su te pomoći. Pomoć ga međutim, ne oslobađa od rada na sebi i daljnjeg poduzimanja svjesnih napora. Treba se još dodati da ponuđena pomoć često nije iskorištena jer čovjek ne sluša dati savjet, ili jer nije zahvatio smisao povoljnih okolnosti i mogućnosti za napredak koje su se otvorile ispred njega. On je i dalje više od polovice, stvorenje oblasti Iluzije, on često nastavlja donositi impulzivne odluke, i često se okreće protiv svojih priznatih ciljeva. Treba se razumijeti da doklegod čovjek nije prešao Drugi Prag, morat će startati uvijek ispočetka. Ponovo će startati svaku spiralu u divljini, još će jednom trebati raspoznati uticaje Kozmičkog sunca, preći Prvi Prag, i uspeti se Stubištem korak po korak. Istina je da nijedan svjesni napor nikad nije izgubljen, no iskustvo prikupljeno u jednoj spirali, u sljedećoj se pojavljuje samo kao oblik unutarnjeg osobnog stajališta, ili maglovitog prisjećanja ljudi u ulogama.

Kasiopejci:

P: (L) Da pitam ovo prije no što traka isteče i napravimo pauzu. Što je "Ultimativna Tajna" koju čuva Konzorcij?
O: Vi nemate kontrolu nad vama samima, vi ste jedan eksperiment.

[...]
P: Da. Dobro. Koliko "dugo", i to sam stavila pod navodnike, jer znamo kao što ste rekli da ne postoji vrijeme, ali koliko dugo, kao što mi mjerimo vrijeme, su Sivi bili u interakciji s našom rasom? Sivi, ne Lizzardi, Sivi, kibernetičke sonde?
O: Ne.
P: Što mislite pod "Ne"?
O: Vremenski putnici, i zato, "Vrijeme je u toku".
P: Dobro, nedavno sam pročitala nekoliko knjiga koje mi je JR dao, "Vitezovi u sjajećem oklopu" i "Odgovor". Obje od tih knjiga opisuju putovanja kroz vrijeme.
O: Ne, nismo završili s odgovorom. Da li razumijete privlačnost zadnjeg odgovora?
P: Oni su putnici kroz vrijeme, mogu ići naprijed i natrag kroz vrijeme, mogu igrati igre sa našim glavama... T: Oni mogu namjestiti prošlost da bi kreirali budućnost koju oni žele. D: Oni mogu organizirati stvari da bi mogli kreirati energiju koju trebaju... L: Oni također mogu napraviti da stvari izgledaju lijepo, napraviti ih da se osjećate dobro s njima, da izgledaju dobre, mogu napraviti da u jednoj minuti imate jednu ideju i tada u drugoj kreirati neku situaciju u kojoj se ta ideja potvrđuje...
O: Kad ste pitali koliko dugo, naravno da je to totalno neograničeno, zar ne?
P: L: To nije dobro. Ako oni mogu ići natrag kroz vrijeme/prostor i promjeniti događaj u našoj proščosti, da li bi ta promjena u prošlosti trenutno izmjenila našu sadašnjost također?
O: Kao što već je i to radi opet i opet i opet.
P: D: Dakle to oni rade opet i opet i opet, konstantno? L: Dakle, na svakom...
O: Vi jednostavno još niste svjesni, i nemate ideje o posljedicama!!!
P: Mi pomalo tinjamo sve više i više! Pa da, ja da, malo! T: Posljedice sposobnosti da se krećete u i izvan vremena i da manipulirate na način na koji želite ( JR/Laura ). I posljedice onoga što nam rade; što su nam radili i što će nam raditi, opet i opet. ( Frank ) Što su rekli pod opet i opet? L: Dakle, drugim rječima, naša jedina nada jest da izađemo iz ove mrkle situacije, da izađemo iz ovog nivoa denziteta. To je ono što nam govore, tako bar to meni zvuči.
O: Blizu.
P: Jer, ako to ne napravimo, mi ćemo doslovce, kao što je opisano u toj knjizi, zaglaviti i ponavljati opet i opet iz početka, i holokast se može dogoditi opet i opet, i mi bi jedino mogli... Ghengis Khan, Atilla the Hun... opet i opet ponovo. T: Mi smo zaglavljeni u vremenskoj petlji, oni su nas stavili u vremensku petlju. J: Da li smo mi u vremenskoj petlji?
O: Da.
P: D: Imam pitanje o... tu je... ( pauza ) Čovječanstvo je iz nekog razloga odlučilo određivati vrijeme za neke potrebe. Jedini razlog kojeg mogu vidjeti je da imamo značaj govora, kao verbalna ili pisana komunikacija...
O: Kontrolni mehanizam.
P: T: Ima li načina za nas da prekinemo taj kontrolni mehanizam? Osim pomicanja u 4. denzitet? D: To je bio dio...
O: Ne.
P: Kad bića 4. denziteta komuniciraju, to je telepatski, točmo?
O: Da.
P: Dobro, budući da vrijeme ne postoji, kako vi komunicirate o događanjima?
O: Ponovo iznesi frazu, molimo, pojasni.
P: L: Ono što ona misli je, ako vi komunicirate telepatski... D: Na 4. denzitetu... L: I vrijeme ne postoji, kako komunicirate o događajima koji se dogode sada, kao suprotno od onih koji se dese kasnije i onog što se iduće dogodi, i iduće... J: Kako je to sekvencijalno?
O: Prevedite.
P: D: Prevedimo? Dobro, da objasnim ono što mislim. Mislim to, da recimo kad govorimo da se nešto desilo 1907...
O: To je kako se to desilo.
P: T: Prevedite ovo kako se desilo. Vi prevodite doživljaj?
O: Iz 4. u 3. I obratno.
P: L: Dakle drugim rječima, to je kao snimanje filmova. J: Da li je linearno razmišljanje dio toga? To je biti linearno i nelinearno?
O: Dio iluzije 3. denziteta samo.
P: L: Dakle drugim rječima, ako ste biće 4. denziteta, sve se manje-više dešava, oprostite na terminu dešava, sve je simultano ( istovremeno ), i ako želite diskutirati ili komunicirati ili imati neki fokus na neki specifični aspekt ove sjedinjene dimenzije, tada ono što radite je da u neku ruku razvijete, istaknete ju i projicirate u 3. ...
O: Blizu.
P: ... kao u filmu.
O: Ali vi to nećete potpuno razumjeti sve dok ne stignete tamo.

Mouravieff:

Trebamo znati da je, na kraju spirale (inkarnacije), napravljena jedna usporedba između filma kako je on osmišljen u vrijeme rođenja i što je postao u vrijeme smrti. Napravljen je završni račun, kao u računovodstvu, listanjem dobitaka i dugovanja. To na objektivan način pokaže rezultat proteklog života.

Taj završni račun namješta osnovne elemente za kompoziciju filma na početku sljedeće spirale.

Da smo mogli izbjeći sve pogreške i komplikacije u ovom novom iskustvu, proizvedenom kao rezultat slobodnih poteza, ezoterička evolucija bi se tada zbila harmoničnom uzlaznom krivuljom.

Općenito, to nije slučaj. Čovjek najčešće dođe do ove ideje o evoluciji nakon što je već zakomplicirao film kojemu pripada.

No, istinska evolucija ne može se zbiti osim na temelju originalnog filma – nakon što su svi umjetno dodani elementi eliminirani. Ovo zadnje je uvjetno na povratku ČISTOĆI centara, osobito emocionalnog, koji je – barem na početku – jedini priključak Kozmičkih Solarnih uticaja.

Kasiopejci:

P: (L) Jesu li instikti različiti od emocija?
O: Da.
P: (L) Kako možete objasniti razliku između instinktivnog znanja i emocionalnih reakcija?
O: Emocije uključuju željno razmišljanje, a instinkt je "osjećaj odluke", psihički po prirodi, i jači je. Kad je željno razmišljanje, tu je uvijek psihički instinkt koji curi kroz ono čemu možete pristupiti ako koristite razlog i ispitate svoje lekcije iz prošlosti.
P: Da li je također istina da emocije mogu biti korištene da odvedu u krivo, da se izokrenu i generiraju isključivo tjelesno i lažno programiraju?
O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su također neophodne da bi napravili progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati ograničavajuće emocije bazirane na pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog prema neograničenim mogućnostima, to znači da se pripremate za idući denzitet.
P: Što je s ljubavlju?
O: Što s njom?
P: Imamo mnoga učenja koja šire da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu da je prosvjetljenje i znanje i da sve ne može biti postignuto kroz ljubav.
O: Problem nije izraz "ljubav", već je problem interpretacija izraza. Oni na 3. denzitetu imaju tendenciju da strašno zbunjuju stvari. Poslije svega, oni zbune mnoge stvari kao što je ljubav. Kad stvarna definicija ljubavi kao što je vi znate, nije korektna. To nije neophodno osjećaj koji bi netko mogao također interpretirati kao emociju, već je to, kao što smo vam prije već rekli, bit svjetla koja je znanje je ljubav, i to je bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje. Ljubav je Svjetlost je Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije u vašoj okolini. Da bi voljeli, vi morate znati. I da bi znali, morate imati svjetlo. I da bi imali svjetlo, morate voljeti. I da bi imali znanje, morate voljeti.

Mouravieff:

Srce stoga mora biti čisto, a ako već nije, onda mora biti pročišćeno. Za uspjeh, to je uvjet bez kojeg se ne može.

Sva diskusija o laganju u svim svojim vidovima data je da naglasi apsolutnu potrebu pročišćenja srca, i za započinjanjem ponovne edukacije emotivnog centra u pozitivnom smjeru. [Sjetite se da su emocije predstavljene konjima koji vuku kočiju.]

Ova potreba objašnjava smisao Isusovih riječi: "Ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko."

To se specifično odnosi na emocionalni život. Mnogi su ovo interpretirali kao ograničenje u razvoju intelekta. To je velika pogreška. Inteligencija i intelekt moraju biti razvijani i poticani. Savjet "postati poput male djece" samo usmjerava ka potrebi za pročišćenjem centara, a NE ka ideji da ih se drži u primitivnom stanju.

Pavao piše: "Braćo, ne budite djeca u onome što se tiče prosudbe, budite djeca u onome što se tiče zlobe, no pri prosuđivanju budite potpuno odrasli ljudi."

Sada je vrijeme da se okrenemo ka mogućim prečicama u ezoteričkom radu koje nas ubrzano mogu odvesti do drugog Praga.

To je mogućnost ponuđena Polarnim bićima, onim parovima opisanim od strane drevne Tradicije u mitu o Androginu.

Na temelju prethodnih analiza, esencijalni podatci za film bilo koje obične osobe mogu biti opisani kako slijedi: kao heroj romanse svog vlastitog života, subjekt neophodno mora biti zvijezda filma.

No, on također može igrati i minornu ulogu u filmu ljudi koji igraju sekundarne uloge u njegovu vlastitu filmu. Na ovaj način svaki se film upliće u druge filmove gdje se isti ljudi nalaze u potpuno drugačijim situacijama.

Također, mora se praviti razlika između dvije kategorije glumaca.

Prvi su stvarno dijelovi koji igraju uloge. Njima je dodijeljena određena uloga: organski su vezani za film.

Druga se grupa u filmu pojavljuje jedino slučajno, uvučeni su u akciju slobodnim potezima heroja. Ova je složenost dalje povećana jer neki od glumaca koji imaju izvorne uloge u filmu, te uloge igraju loše, dok drugi pak igraju uloge koje nisu njihove. Situacije poput ove poprilično su raširene.

Ljudska Osobnost predstavlja jedan organizam sa mnogobrojnim dijelovima ili aspektima; 987 da budemo precizni. U idealnom slučaju, jedino ostvarenom od strane Polarnih bića, i jedinom učinkovitom s ezoteričkog gledišta 987 aspekata muškarca i žene striktno su polarni. To su predodređeni suprug i supruga čija će unija stvoriti istinski par.

Međutim, film sadrži ostale ljude koji igraju uloge organski povezane sa herojevom {ulogom}, i koji su neophodni da izguraju film do svog prirodnog kraja. To su duše prijatelji, bratske duše, sestrinjske duše, suradničke duše, služeće duše, itd. Osobnosti svake od njih imaju izvjestan broj činjenica identičnih onima od heroja, za glumce istog spola ili polarne za glumce suprotnog spola. U slučaju braće i sestara, broj identičnih ili polarnih aspekata može biti polovicu ili čak i više.

Pomanjkanje razboritosti, pronicljivosti i iskrenosti prema nama samima, unutrašnja želja da se pronađe savršena rezonancija vibraciji duše, i nestrpljivost koja slijedi, a sve pojačano i umnoženo djelovanjem Generalnog zakona [zakona slučajnosti], uvodi nas previše često u sklapanje zajednica koje samo mogu rezultirati apsurdnim situacijama. Umjesto opiranja fatamorgani; umjesto čekanja i traženja, mi kliznemo u nesavršene zajednice koje su izvor patnji za oba partnera i djecu. Osim toga, takve zajednice mijenjaju smisao filma po svom sastavu, i tako korumpiraju osobne živote svih glumaca u drami. Na kraju, ezotreički rezultati predviđeni u početnoj kompoziciji filma su teško kompromitirani.

Kao rezultat razmatranja na bračnom planu, ili kroz nedostatak razmatranja na seksualnom planu, počinjena je većina naših pogrešaka, uključujući i one koje imaju najskuplju cijenu plaćanja.

Čak ni bića božje vjere nisu izuzeta od pogreški.

Pobrkati bratsku ili sestrinjsku dušu za supruga ili suprugu, čini vrlo složene situacije, posebice sa ezoteričke točke gledišta. Situacija je još i više konfuzna kada su iz takvih zajednica rođena djeca.

Život tada poprima karakter vječitog kompromisa sa sobom. Moralno i fizičko zdravlje "slučajno ujedinjenih partnera" trpi: promjene u intelektualnom centru zbog obmanjivanja i laganja; srčanu bolest ako je emocionalini centar senzitivan i još uvijek teži ka istini; također i oboljenja opskurnog porijekla, od kojih je rak jedno od onih koje napada tijelo na njegovim najslabijim dijelovima.. U svakom slučaju stanje neophodno vodi trajnom gubitku finih energija, te se stoga zauzvrat javlja ubrzano starenje i vodi ka preranoj smrti.

Teškoće poput ovih situacija koje nastaju iz pogrešaka ne smiju spriječiti nikoga koji se bacio na ezoterički rad od toga da ih pogleda u lice i traži zadovoljavajući izlaz iz njih. Ako Vrag – Generalni Zakon – pokušava da nas uvede u nove pogreške kako bi gušio našu ezoteričku evoluciju, ruka podrške Božje uvijek je ispružena da nam pomogne. Pa opet, naši nas umovi, previše razumski i previše realistični, često sprečavaju od osjećanja te pomoći.

Kada je situacija spetljana našim pogreškama, Gordijevski čvor NE SMIJE bit presječen, mora biti razvezan na takav način da učesnici, oboje vezani istim čvorom, osjećaju samo olakšanje nestajanjem situacije koja je jednostavno bila izvor patnje za oboje.

Ako je situacija sređena, može se pronaći originalni smisao filma i njegovo normalno odvijanje.

Skupina ljudi organski povezanih u jednom filmu oblikuje tim. U početnoj koncepciji filma, ovaj tim mora doseći predodređeni cilj kao rezultat načina na koji učesnici igraju svoje uloge u igri života. Ovaj je ezoterički cilj uvijek drukčiji od ciljeva koje slijedimo pod uticajem Generalnog zakona [Predatorskog uma].

Cilj takvog tima uvijek ima jedan ezoterički smisao, zapravo iako Osobnosti koje ga čine mogu biti vrlo različite, one će dijeliti duboku potrebu: želju da se laganje i iluzije završe, jednom i zasvagda, da pobjegnu dominaciji [Predatorskog uma], i u jednom ili drugom obliku da dosegnu onu objektivnu egzistenciju u kojoj čovjek nalazi svoje stvarno "ja" i identificira se sa njim.

Ovdje moramo opisati prvi zakon koji je temelj za oblikovanje takvih timova. Na materijalnom nivou, najveća nagrada ide onome koji zapovijeda. Na ezoteričkom nivou najveća nagrada ide onome koji služi.

Konfuzija između ovih dviju važnih glavnih ideja – one o zapovijedanju i o služenju – ponekad izgleda dramatično. Čak je i Isusove učenike mučilo pitanje o tome tko je najveći između njih.

Što je tim evoluiraniji, to mu se povjerava važnija zadaća. Povijest nam daje primjere radova timova na svim poljima. Uloga žene u timovima posebice je označena u krucijalnim periodima ljudske povijesti.

[...] Jednom kada je prvi prag pređen, ezoterički će rad početi otkrivati istinski smisao filma. Čovjek mora nastaviti sa nepristrasnom analizom njegovih sadržaja: uloga koju svaki od glumaca igra u njemu – i vrijednost tih uloga – moraju biti prosijane kroz sito.

Postepeno, kako se proces tog ljuštenja nastavlja, pozitivna ili negativna osobina različitih uloga počinje se sve jasnije pokazivati. Nakon toga, neprikladni elementi teže da nestanu sa scene.

Na kraju te analize, film će sadržavati samo reducirani broj glumaca, ali su svi oni organski vezani zajedno, i skupa sa herojem putem sadržaja drame, kako je bilo osmišljeno otpočetka ovih iskustava... koja su vršena / tražena od strane stvarnog "ja" kroz stolječa ili čak milenije. Drama tako mora biti odigrana do svog razjašnjenja ili raspleta.

Osnovna zadaća čovjeka je, jednom kada pređe Prvi Prag, da se skloni od karmičkih uticaja koji su posljedica pogreški počinjenih njegovim slobodnim pokretima {potezima}, bilo u sadašnjem bilo u prošlim životima. U prošlosti su se neki znali odvojiti u neki manastir ili isposničke ćelije gdje su bili u mogućnosti koncentrirati se na introspektivni rad. U sadašnjosti, naše vrijeme zahtijeva energične i brze metode.

Naše je zadnje pitanje da proučimo metodu u kojoj se Stepeništem između dva Praga može popeti brže, dok istovremeno ostajemo i radimo u suvremenom svijetu.

Takvo sredstvo postoji: to je rad u paru. Međutim, da bi se ovaj ezoterički posao uspješno dovršio od strane dvoje ljudi, esencijalno je da su dva bića – muškarac i žena – integralno polarni.