O: "Ako netko ima volju Lava, onda nema sudbinu miša!" Arkadiusz ima čvrstu volju. Mor je imati kako bi bio istraživač svjetova. Parafrazirajući: "Ja postajem JEDAN... Kreator svjetova."Mouravieff: Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz pomoć naše volje da njegujemo senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše stanje će se promijeniti: toplota tog plamena počet će uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.
Nakon te točke onaj unutrašnji sadržaj neće se više ponašati kao gomila željeznih djelića: on će se pretvoriti u jedan željezni blok. Nakon toga svi dalji udari neće biti više u stanju da uzrokuju unutrašnje promjene u čovjeku kao što su to prije bili. Kad čovjek dosegne tu točku, on će dobiti jednu čvrstinu; on će ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu život može donijeti.
Da bi dosegli takvo stanje, na samom početku, mi se moramo rješavati od svih naših iluzija o sebi samima, ma koliko nam one bile drage; jedna iluzija, ako je od početka tolerirana – rasti će našim putem, pa će nam kasnije trebati patnja i dodatni napori da je se riješimo.
Dok čovjek ne dosegne toćki fuzije, njegov će život biti umjetno postojanje, obzirom da će se on mijenjati od trena do trena. Kako će se te promjene dešavati kao rezultati vanjskih šokova koje on nikako ne može predvidjeti, također će mu biti nemoguće predskazati unaprijed točan način na koji će se on iznutra promijeniti, stoga će živjeti izložen događajima kako se oni budu zbivali, uvijek peokupiran stalnim "krpanjem" {krpljenjem, ispravljanjem}. On će zapravo napredovati prema nepoznatom, u milosti i nemilosti prilikama kojima je izložen. Ovo stanje stvari predstavlja glavni zakon pod čijom ovlašću on vodi svoje iluzorno postojanje.
Ezoterička znanost indicira mogućnosti i sredstva kojima se netko može osloboditi tog zakona.
No, da bi efektno započeo na ovaj način, netko najprije mora jasno vidjeti situaciju onakvom kakva ona jest.
Parabola o kočiji:
Sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop uključujući i razum, a osoba koja sjedi u kočiji je njen gospodar.
U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcionira – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu u kom mu gospodar nalaže.
Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u većini slučajeva nije. [Zbog, kako su Kasiopejci rekli, DNK modifikacije]
Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš ga mora ići tražiti. Sama kočija se nalazi u stanju raspada, kotači samo što nisu otpali a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako čistokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne popucaju. Kočijaš spava ljuljajući se u sjedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku.
Kočija se i dalje kreće pravcem i na način koji mnogo ne obećava. Sada je već sletjela s puta, pa juri niz jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u svakom momentu ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da će ga zadesiti tužna sudbina.
Ovakva jedna slika je otprilike najbliža opisu stanja u kome se nalazi većina ljudskih bića.
Međutim, moguće je da se pojavi šansa za spas. U blizini može da se zatekne neki drugi kočijaš, koji je prilično budan, i koji će možda stati i priteći mu u pomoć. On će prvo zaustaviti konje kočije koja nekontrolirano juri nizbrdo, onda će probuditi usnulog kočijaša i pokušati ga vratiti zajedno sa njegovom kočijom nazad do puta.
On će mu možda dati i nešto hrane za njegove konje i posuditi mu nešto novca. Vjerovatno će on dremljivom kočijašu dati i par savjeta kako da njeguje svoje konje, dati mu adresu mjesta gdje može popraviti svoju kočiju i uputstvo kojim pravcem da se kasnije uputi sa svojom kočijom.
Na samom kočijašu je to da li će on uz pomoć svog vlastog truda izvući neku korist iz te pomoći i informacija koje je dobio. Ukoliko si on opet dozvoli da zaspi, teško može očekivati da će mu neko opet, u zadnjem trenutku, priteći u pomoć.
[...] Postoji dakle jedna hitna potreba da čovjek postane gospodar sam sebi.
[Preskočeno je nekoliko stotina stranica na kojima Mouravieff iznosi neke Sinarhijske stvari pod uticajem "tradicije" vremena u kojem je pisao. Bez kasiopejske perspektive mrežnog rada, mreže, ova ideja postaje samo još jedna "elitistička hijerarhija". Mouravieff i ostali ne razumiju OPS u odnosu na OPD principe – hijerarhije u odnosu na krugove, itd – pa mu se mora oprostiti za neutjelovljivanje ovih koncepata. Pa ipak, njegove su druge ideje, izvučene od mnogih istih izvora kojima je pristup imao i Gurdjieff, izvanredne i krajnje shvatljive.]
Nevolje i neizvjesnosti su normalne tijekom perioda tranzicije. Izlasku sunca uvijek prethodi porast noćne hladnoće.
Danas se čovjek osjeća akutnu suprotnost između ogromnog tehnološkog napretka i očitog nedostatka morala čovječanstva. Zapravo, Dok se život na materijalnom nivou kreće ubrzanim korakom zahvaljujući političkoj, socijalnoj i industrijakoj revoluciji, ljudi nisu napravili znatan napredak na moralnom planu.
Danas će se svako biće koje misli osjećati nesretno; ako je njegova mogućnost da čini manjkava, njegova previše razvijena senzibilnost čini njegovu aktivnu volju sve strožijom i pročišćenijom. To je u tolikoj mjeri tako, da on vidi svoje dobre namjere kako venu i prije no što su stigle procvasti.
Nema razloga nadati se da će se sadašnja situacija popraviti automatski. Naprotiv, što više tehnološki napredak ubrzava, to širi postaje zaljev u modernom čovjeku između želja i mogućnosti činjenja. Ova kontradikcija može se vidjeti na svakom nivou. Npr., [preko 50 godina kasnije] kraj drugog svj. rata, svijet je uhvaćen u situaciju koja nije ni rat ni mir. To je po sebi jedan elokventan prikaz nemoći onih u vlasti.
...Čovjek sada mora otkriti nove izvore moralne energije na isti način na koji je – zahvaljujući znanosti – pronašao nove izvore fizičke energije.
[Rješenje leži u umrežavanju ljudskih bića] čije su skrivene moralne sposobnosti razvijene i njegovane.
Znanje i razumijevanje i taktičnost trebaju postići taj cilj koji je očuvan kroz stoljeća.
U svom ansamblu, oblikuju PUT.
To je "ezoterično Kršćanstvo"
Stoljeće za stoljećem, dok je plamen primitivnog Kršćanstva tinjao, ezoterički je rad bio budan. Ezoterički smisao rada bio je pripremni napor: njegov je cilj bio da akomulira neophodne energije na astralnom planu, i tako prolaz kroz velike povijesne preokrete učini lakšim za čovječanstvo ...
Te promjene smjerova i dolazak nove ere koje nagovješćuju, bilie su konstantno opazive za raznolike aktivne i eminentne uloge koje su igrale žene...
Princip Ženske intervencije nađen je u SVIM krucijalnim periodima povijesti.
Periodi u kojima su oplemenjujuće uloge žene u životu ljudskog društva izblijedile označeni su trivijalnostima morala i manira posebice izraženih ukusom za realizam doguranim do svojuh najviših granica.
Danas ljudski odnosi pate od izvrtanja prirodne uloge koju je žena određena da igra na strani muškarca: umjesto da je aktivna sila u tim odnosima, inspirativna i plodna dopuna muškarcu, žena teži da slijedi paralelnu stazu, koja joj više ne dopušta da upotrebljava svoj vlastiti kreativni poziv.
[...] Muškarac i žena jednom su oblikovali jedno spiritualno biće – čak iako u zasebnim tijelima – obdareno jedinstvenom svjesnošću realne Suštine; biće opisano u mitu o Androginu.
[U ciklusu "Pada", muška dominatorska konceptualizacija, zakon Oca i sina, ljudska su bića postala izolirana od svojih realnih "Ja". Ljudska bića uzimaju iluziju od "Ja", "predatorski um", da tako kažemo, za realnost.]
Nepotpuno "Ja" od Osobnosti {Ličnosti, Personalnosti}, nedovršeno i nemoćno, luta životom bez vjere i bez istinske ljubavi {privrženosti, uzbuđenja}. Ono ide od greške do greške, iz slabosti u slabost, i iz laži u laž. Zatvorenik – možda dobrovoljan – ali ipak zatvorenik – čovjek ne čini u životu ono što želi činiti, nego ono što mrzi, slijepo obožavajući dijaboličnu mehaničnost koja sa svoja tri vida : strahom, glađu i seksualnošću, upravlja njegovim životom.
Ovo čisto umjetno postojanje nema ništa stv arnoga osim mogućnosti za evoluiranjem – koja ostaje skrivena, i oblikuje objektiv ezoteričkih studija i rada. Postrance od ovog sjemena sve u vanjskom životu temeljeno je na lažima.
Ako je Pad direktna posljedica identificiranja sa osobnim "Ja" [predatorskim umom, degradiranim stanjem DNK], a usamljenost polarnih bića razdvojenih Padom predstavlja izvor slabosti u ljudima koji su na ovaj način postali smrtni, povratak Jedinstva izgleda poput neiscrpnog izvora novih energija. Te su nenergije neophodne za čovjeka i za povratak opasno ugrožene ravnoteže današnjeg javnog i privatnog života.
Međutim, ovaj povratak savršenog jedinstva polarnih bića nije dat slobodno. On je isključiva povlastica onih koji su prešli ili su spremni za prelazak Drugog Praga Puta.
Putem realizacije potpuno neodvojivog jedinstva njihovih stvarnih "Ja", od strane dvoje polarnih jedinki koje su stigle u Drugo Rođenje, može se iskupiti izvorni grijeh.
Ovo je rješenje problema – potreba da se iznađe novi izvor moralne energije. Došli smo do tog rješenja posredstvom pozitivne metode ezoteričke studije.
Čovjek mora povezati zajedno rad intelektualnog i emocionalnog centra.
Ako je pitanje koje treba biti proučeno intelektualne prirode, tada, nakon što ga je intelektualni centar objasnio, prije donošenja zaključka ili konačne odluke, i prije poduzimanja akcije, čovjek mora konzultirati emocionalni centar. Obratno pak, nesmije djelovati impulzivno ili isključivo pod uticajem emocionalnog centra: prije djelovanja mora konzultirati intelektualni centar.
Općenito, čovjek mora u sebi kultivirati sposobnost da zahvati bilo koji fenomen i bilo koji problem – u unutrašnjem i vanjskom svijetu putem istovremene upotrebe dva centra – emocionalnog i intelektualnog.
Prirodan rast Osobnosti prestaje dugo prije no što bude potpun. On ima jedan individualni limit koji ovisi o cijelom ansamblu faktora, uključujući: civilizaciju, rasu. kastu, obitelj i društveno okruženje, obrazovanje i uputstva.
Bez kontinuiranog svjesnog napora, razvoj Osobnosti iznad ove granice ne može se nikada dogoditi. ... Da bi se razvoj pogurao dalje, trebaju biti pravljeni svjesni napori. Pravilo je jasno: tkogod ne razvija svoje talente, gubi ih.
Mi općenito tražimo razvitak tih talenata putem edukacije. Doklegod se naše studije ili naša istraživanja nastavljaju, Osobnost nastavlja rasti, iako često ne baš na skladan način. No kada studije i istraživanja završe, i mi počnemo iskorištavati znanje koje smo prikupili u ovoj rutinskoj maniri, razvoj Osobnosti prestaje.
Najvažniji i najteži nivo Puta za prijeći predstavlja Stepenište {Ljestvicu, Stubište}, također zvano i kao Prilazna staza, ili staza Pristupa, koja vodi ka nivou čovjeka broj 4 [gospodar kočije].
Svatko tko traži da se tuda uspne mora taj napor učiniti glavnim ciljem svog života. Od tada dalje, ezoterički rad mora postati osovina njegovog postojanja, oko koje se obrću unutarnje i vanjske okolnosti jegovog života.
Ovaj nas kategorički zahtjev ne smije zastrašiti. U isto vrijeme, moramo shvatiti da test počinje sa prvom stubom Stepeništa.
Da bi prešli Prvi Prag, mnogi se moraju uspješno preći prvi test bez osvrtanja: on mora gorjeti u žarkoj želji kako bi nadvladao uplitanje života u divljini, tako da se može baciti u nepoznato u potrazi za novim, razumnim i stvarnim životom.
Kasiopejci:
P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta "predodređena misija", od čega se sastoji?
O: Sastoji se od slijeđenja staze sa kojom si suočen.
P: (A) Dobro ...
O: Ne govorimo ti o tvojoj predodređenoj misiji, jer onda viš e ne bi bila "predodređena". Učiš putem iskustava, i kako naslućuješ, vi ste na pragu dubokog iskustva.
Bili smo uvijek najimpresioniraniji njegovim vještinama u ovom području. Sjećaš se one kiše na dugom putu, i kako si kroz svoju uznemirenost imao jedan uvid koji je "otvorio nova vrata"? Mi se sjećamo 1966 kao prekretnice. Pa, ovo je još jedna, Arkadiusz, i emocije se osjećaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomoć drugih na 3.denzitetu. [...] Prije, kada bi se strah uvukao u sliku, imao si mudrost da se ne osvrćeš, čak iako si bio u iskušenju da to napraviš. Pogledaj što se dogodilo!
Mouravieff:
Ako želja za transformacijom ima dovoljno snage i intenziteta, to će isouniti interval između nota Do i Si, što predstavlja Prvi Prag – tragač će onda čvrsto stajati nogom na prvoj stepenici Stepeništa.
Kasiopejci:
P: Da li će
O: Previše, prebrzo, draga moja. Znatiželja je ubila mačku.
P: Pa, satisfakcija ju je vratila!
O: Ne u ovom slučaju!!!
P: T: Morat ćeš pustiti da to ide usput. Izgleda da to ide svakog dana, svakog trenutka. Dakle, pustimo nek se dešava i gledajmo kamo to ide. L: Dobro, neka... T: On dolazi zaštititi tebe. Tako on kaže.
O: Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči nego samo to!!!!!!
P: L: Stanite! Da li je to kobno, "Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči"?
O: Zašto misliš da je zlokobno?
P: Pa, neznam... jer bojim se toga što neznam! T: Vjera, vraćamo se opet u vjeru (u nešto, a ne kao religija).
O: Kako smo ti pomogli da zasad sve to otkriješ? Da li bi rađe prekinula ovu operaciju?
P: Oh, zaboga, ne! T: Poslije dvije godine, ona još uvijek pita ovakva pitanja!
O: Ne dvije godine, vječno.
P: Da li sam upravo čula fijuk? T: Ne. Ne. Veselje! J: Da, nismo bili veseli neko vrijeme! T: Samo malo veselja ovdje!
O: Mi smo vam pomogli da izgradite vaše stepenište, korak po korak. Jer ste vi to tražili, pitali za to. I vi ste to tražili jer je to bila vaša sudbina. Mi smo vas povezali s onima koji imaju rijetku mogućnost da bi komunicirali sa nama. Opet, jer ste vi to željeli radi shvaćanja vašeg puta. Sada, vi bi trebali prepoznavati znakove... One koji prikazuju misaone forme koje su u mnogom različite od onog što se smatra uobičajenim. Što su neuobičajeniji, to više govore. Oni su imali prošle živote na 3D Zemlji, ali ne nedavno, već ove. I oni nisu orijentirani prema Zemaljskim frekvencijskim vibracijama. [grupno diskutiranje na zadnji odgovor])
P: ... Vaša je sudbina ta da pronađete kakav je vaš put bio, morali ste ostvariti taj kontakt, jer je to bilo ono što ste trebali napraviti. L: Govorimo li o Franku, u smislu da smo bili u kontaktu s nekim tko je omogućio moju komunikaciju sa vama, pa da me možete staviti na moj put, što je izgradnja stepeništa, itd, itd? Da li se o tome radi ovdje?
O: On je jedan, ali nije jedini. Samo jedan koji je probudio tvoj osjećaj za prepoznavanje.
P: Znam da vjerojatno nije vrijeme da pitam ovo pitanje, ali... to je neka vrsta otkrića, otvorenja, otvaranja prema takvoj vrsti stvari, ali mi to jednostavno izgleda kao da vodite k nečemu da kažem, pa možda bih mogla pomoći tako da pitam i dalje. Što je to stepenište, što je ta sudbina?
O: Otkrij.
Mouravieff:
Četiri note koje oblikuju Stepenište povezane su dubokim međuovisnostima obzirom da njihova rezonancija crpi svoju snagu iz inicijalnog impulsa Želje. Ovo znači da ako ta inicijalna želja ne ujedini svo čovjekovo postojanje u pokornost [prema željenoj stvari, npr, da se postane slobodan], ako ona ne dominira cijelim bićem , bolje je za njega da se zaustavi na vrijeme i ne prelazi Prag.
Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je stvaran razlog za ovaj test Želje. Želja mora imati snagu Žeđi.
Kasiopejci:
O: "Žudnja" ne čini nekog "slobodnim", već je potpuno suprotno!
P: Ali ako vi žudite za znanjem?
O: To nije žudnja, to je traganje duše.
P: Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da dođu do apsolutnog dna svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na njima, sve osim gole istine? Što je izvor te želje?
O: Krivi koncept. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj točki, nije potrebna sila.
P: Dakle, vi ste, više-manje, tu radi neke kritične mase koju ste postignuli i vi "skačete" prema točki gdje je traženje istine jednostavno ono što vi jednostavno i jeste? To definira parametre vašeg bića.
Mouravieff:
"Ne budite dakle tjeskobni govoreći Što ćemo jesti?
Drugi korak predstavlja test Čvrstine.
Treći korak je ispit Raspoznavanja i Vještine. Onaj koji može vidjeti i razumjeti pravilo "ne možeš služiti Bogu i Mamonu" {mamon = personifikacija božanstva, - p.p.} bolje će biti pripremljen za ovaj test.
Četvrti korak je ispit Ljubavi, ili istinske, životodavne ljubavi, obuzimajuće vatre poprilično različite od one što sada tinja ispod pepela. To je plameni mač čiji plamenovi tope sve izmiješane legure; sve što čovjek uzima za ljubav – unutar njega ili prema njemu – kada to nije to. Ako držimo ove riječi ispred sebe u svom umu, odmah ćemo biti u stanju prosuditi svaki pokret srca, i znati ćemo da li sadrži tragove istinske Ljubavi.
Živjeti u Istini sa isključenim lažima, predstavlja povlasticu Ciklusa Duha. Svjetlosti bez sjene.
Ovdje govorimo o izvjesnim ljudskim bićima koja su zadobila ili koja će tek zadobiti Drugo Rođenje. Tekst ne ostavlja mjesta dvosmislenosti:
"Ne lažite jedno drugome: vidjevši da ste 'svukli' starog {prijašnjeg} čovjeka sa svojim djelima, i navukli {na sebe} novog čovjeka koji je obnovljen do znanja prema slici božjoj: gdje ne može biti Grk i Židov, obrezan i neobrezan, barbar, Scint, rob i slobodan čovjek; no Krist je sve i u svemu."
Ovo se odnosi samo na one koji su na Putu, i njihovim odnosima među sobom.
Onaj koji dosegne Ljubav neće znati lagati.. No, trijumfirati nad lažima zahtijeva jednu ezoteričku kulturu koja je običnom čovjeku nedostupna.
Ovo ističe važnost problema laganja.
Borba protiv laganja je duga i razvučena. A prije svega to je borba protiv nas samih, protiv naših spontanih težnji, i protiv one mehaničnosti koja čini da se uvijek vraćamo laganju.
Beskorisno laganje drugima daleko je manje štetno od laganje sebe – i lakše za nadvladavanje i ispravljanje. Laganje sebe ponekad poprima fino zasjenjene oblike koji zahtijevaju potpunu i neprekidnu pozornost, zajedno sa metodičkim i perzistentnim naporima.
Eliminiranje beskorisnog laganja drugih ne zahtijeva kontinuirani napor. Treba jednostavno paziti da {laž} ne sklizne u razgovor. U trenutku kada je na našim ustima, jednostavan napor pažnje je dovoljan da je zaustavi. To je i razlog zbog čega je borbu za istinu preporučivo otpočeti protiv ove vrste laganja.
No, lako uviđamo da laganje sebe ili borba protiv laganja ovakve vrste nije perceptibilna izvana.
Kada prestanemo beskorisno laganje, to će također proći neopaženo od onih oko nas. Mogli bi reći da u praksi, borba protiv ove dvije kategorije laganja ne mijenja odnose sa ostalim ljudima na ikakav način, iako je vrlo efektivno za osobu koja je borbu poduzela. Stoga je možemo otpočeti bez zastoja, doklegod ju izvodimo diskretno, da ne privlačimo pažnju na sebe, i tako ne provociramo povećanje pritiska Generalnog Zakona [zakona slučajnosti i mehaničnosti koji će pokušati zaobići, nadmudriti te napore, drugim riječima – pritiska Predatorova uma/Matrice].
[...] Što se tiče napora pri suzbijanju laganja sebe, oni su poprilično drukčiji i vrlo važni. Takve laži poštaju duboke korijene. U ovom području ponekad iskrsavaju paradoksalne situacije, a neke od njih imaju takvu psihološku suptilnost da ih je teško izvući van iz sjene.
Ovdje moramo spomenuti pitanje brakova gdje jedan od partnera, nakon što je shvatio da ta zajednica predstavlja pogrešku, nastavlja s pokušajima da sebe uvjeri u suprotno. Ako se radi o odanoj {nježnoj} osobi ona će udvostručiti svoju ljubaznost prema svom partneru kao da se zaista radi o njenom polarnom "drugom". Apsurdnost situacije doseže svoje granice ako drugi partner reagira usvajanjem odgovarajućeg stajališta – bez imalo iskrenosti ili spontanog sjaja nježnosti.
S ezoteričke točke gledišta opasnost je ta, da pukom silom navike takva situacija (od)uzima od jednog ili čak od oba partnera, vrijednost istinske ljubavi. Takva vrsta laganja sebe može potrajati desecima godina sa ljudima koji su ljubazni i dobre vjere, i oni na kraju bivaju tragično razočarani.
Čovjek koji otpočinje borbu protiv laganja sebe mora biti upozoren na te poteškoće, i o mogućem kolapsu nekih ili svih njegovih najvećih vrijednosti.
Svi bi trebali znati da istinski ezoterički posao tek počinje nakon što je osoba prošla kroz generalni bankrot i odbacila bespomoćno svoja božanstva na pod.
Naznačili smo apsolutnu potrebu za svakoga koji teži ezoteričkom razvoju da se izliječi što je prije moguće od svoje duboko ukorijenjene navike laganja samoga sebe.
Sada bi trebali pogledati u ovaj problem iz drugog kuta: onog objektivnih rezultata koje čovjek zadobiva kada je sposoban prestati lagati.
Taj posao zahtijeva vremena, zahtijeva hrabrost da se suoči sa razočarenjima, i treba samopouzdanja i vjere u sebe. Kako tragač napreduje, on osjeća novi sentiment.
Ponekad će osjećati gorko kajanje kako njegovi predivni snovi nestaju, ali u isto vrijeme osjećat će se sve više oslobođenim.
Njegova rastuća iskrenost prema sebi uspostavit će atmosferu istine u njegovom unutrašnjem životu. Zakon koji kaže: "znati ćete istinu, i istina će vas osloboditi" primijeniti će se na tragača u punoj mjeri.
Riječ "osloboditi" namjerno je odabrana kako bi istakla suprotnost stanju ropstva.
Nakon svake operacije unutrašnjeg pročišćenja, bolne koliko samo može biti, tragač će sve više i više osjećati potpunu i duboku zahvalnost što je oslobođen ovog apsurdnog ropstva.
Kada dosegne izvjestan nivo unutrašnjeg oslobođenja, pojedinac će razumjeti u potpunosti vrijednost magične snage izražene u riječi Sloboda.
Kasiopejci:
P: Ovaj nedavni period "buđenja" da se stvari vide jasnije, kao što i jesu, i vidi se cijela slika inetrakcija između ljudi i kako to zbilja ružno može biti. Zapala sam u groznu depresiju. Trebala sam uspostaviti balans radi toga što sam sve to vidjela odjednom. Možete li mi objasniti što se dešava?
O: Rast.
P: Pokušala sam podijeliti tu percepciju sa drugim ljudima i skoro bez izuzetka, i kad sam rekla ljudima da napokon vidim stvari u njihovim izvornim stanjima i da to NIJE bila lijepa slika, oni su rekli: "pa, ti to očito vidiš kroz oči neke duhovne opsjednutosti!" Zašto oni to kažu?
O: Prvo i prvo, nije korektno sve "vidjeti u tolikoj tami i potištenosti", itd. To je samo rezultat micanja čahure laži. Slavite balans. Ne oplakujte smrt iluzije i debalansa.
P: Kamo da sad idem? Gdje mi svi idemo?
O: Svukud.
- nastavlja se -
bglavac
irida
edin.kecanovic
