ŠUPLJA ZEMLJA

Znanost nas uči da se Zemlja sastoji od tri debela koncentrirana sloja čija se temperatura povećava kako se približavamo središtu. Ali drugi tvrde da naš planet više nalikuje švicarskom siru; goleme podzemne šupljine mogle bi skrivati tajanstvene civilizacije.  U ovom članku razmatramo teoriju o šupljoj Zemlji.

Ljudi od davnina vjeruju da se pod našim stopalima prostire podzemni svijet u kojem postoji fantastična civilizacija, daleko sjajnija od naše. U posljednje doba ta se priča sve češće spominje pod prilično nemaštovitim naslovom "šuplja Zemlja". Zašto nemaštovita? Zato što bi trebala obuhvatiti bogatu narodnu predaju prepunu legendi, mitova, vjerovanja i bajki o tom unutarnjem svijetu.

Budisti vjeruju da to podzemno carstvo, poznato pod imenom Agaharta, leži duboko pod površinom Zemlje. Tamo navodno vlada mir i spokojstvo jer stanovnici, milijuni i milijuni njih, žive u društvu koje je postiglo izvanredno visoki stupanj znanstvenog napretka i blagostanja. To je prekrasan svijet obasjan unutarnjim suncima, prepun bistrih i dubokih jezera okruženih palačama od čistog prozirnog kristala. Usjeve navodnjavaju plodne vode, a zrake Velike svjetlosti - tajanstvenog stroja koji su nekad davno bogovi poklonili stanovnicima podzemlja - potiču njihov rast i sazrijevanje plodova. Na čelu tog kraljevstva, koje prema predaji postoji najmanje milijun godina, nalazi se svemoćni vladar čije ime u prijevodu znači Kralj Svijeta. Tvrdi se da se njegov utjecaj prostire i na naš, gornji svijet i to preko kraljevih poslanika koji se predstavljaju kao budistički redovnici. Osam milijuna ljudi na površini potpuno je pod utjecajem tog podzemnog kralja čija je zadaća da nas vodi u više stanje duhovnosti.

Fantastična priča. Ali je li istinita? Trebamo li je doslovno shvatiti ili kao metaforu nekog metafizičkog nauka? U svakom slučaju, od svih tajni ovog svijeta, ta je tajna najzagonetnija. Kao i kod drugih zagonetnih priča i u ovoj ima očevidaca koji su tijekom povijesti tvrdili i još uvijek  tvrde da su proveli neko vrijeme u tom svijetu. Ali kako da vjerujemo u fantastična svjedočanstva koja nadilaze sve što smo ikad mogli i pomisliti. Lakše ih je odbaciti kao proizvod bujne mašte. Ali nije li istina često fantastičnija od najfantastičnije priče? Ne događa li nam se redovito da se nešto što smo smatrali nemogućim obznani kao vrlo prihvatljiva mogućnost, a često i kao potpuno istina? U tom svjetlu i priča o šupljoj Zemlji pretvara se u sasvim prihvatljivu hipotezu postavimo li je u odgovarajući sadržaj - u onaj okvir koji je potreban da bi nešto zvučalo sasvim očito i točno.

Na našem stupnju razvoja, zbog mnogo razloga, nama su nedostupni podaci o skrivenim poglavljima povijesti našeg planeta. Ne znamo ni ono što su znali stari Egipćani, a njihova predaja govori o nezamislivim dostignućima naših prethodnika na Zemlji. Egipćani su vjerovali da se na Zemlji smjenjuju jedna uljudba za drugom. Svaka biva uništena u nekoj globalnoj katastrofi a iza nje ostaje samo nejasno sjećanje preživjelih oblikovano u mitove i bajke. Egipćani su također vjerovali da je moguće prilično točno predvidjeti učestalost katastrofa. I visoko razvijena predpovijesna uljudba mogla je shvatiti redovitost tih pustošenja. Osim toga su mogli znati da se nesreća ne može izbjeći. Ali što činiti? Kratko rečeno razumjeli su da će njihova velika dostignuća i njihov način života biti redovito uništeni, gradovi opustošeni,a stanovništvo pomoreno. Nimalo ružičasto saznanje, a kako se vrijeme očekivane katastrofe približavalo bez sumnje su se dali na pronalaženje rješenja. Uprli su sve umne i materijalne snage kako bi preduhitrili i izbjegli smak svoga svijeta. Drugim riječima - što bismo mi uradili na njihovomu mjestu? što sve ne bismo poduzeli ne bismo li izbjegli istrebljenje?