Uočeni izbačaj koronarne mase reda je veličine 3000 milijardi tona Sunčeva materijala, on se širi svemirom brzinom od 300 km/s. Ipak, ovo je relativno mali CME i bez obzira na smjer njegova širenja, čak i da dopre do Zemlje ne bi načinio nikakove zamjetnije pojavnosti ni štete. Za tako nešto potrebni su znatno snažniji CME koji se uočavaju za vrijeme maksimuma Sunčeve aktivnosti. Poznato je kako se periodi Sunčevih ciklusa aktivnosti protežu na vrijeme od cca 11 godina. Sada se nalazimo u najdužem minimumu aktivnosti tijekom proteklih nekoliko desetljeća.
Izbačaj plazme i energetskog polja može u takvim slučajevima negativno utjecati na rad satelita u zemljinoj orbiti a u najtežim slučajevima - čak i na privremeno onesposobljavanje elektro-energetskih i komunikacijskih sustava na Zemlji! Niti primjerice ptice nisu pošteđene posrednog utjecaja u slučaju sraza jakog CME s Zemljom. Zbog utjecaja na Zemljino magnetsko polje, jata ptica prilikom migracija mogu biti navedena na krivi put!
Zanimljivo je napomenuti kako se takovi izbačaji solarne mase događaju bez prethodnog upozorenja. Astronomi još uvijek nisu pronašli način na koji bi kvalitetno mogli predvidjeti takve pojave. U budućnosti ćemo morati imati kvalitetan sustav ranog uzbunjivanja, posebice glede planiranja svemirskih misija s ljudskom posadom!
Dvije identične letjelice, Stereo A i B, Sunce opažaju s dvije različito pozicionirane lokacije te amo tako, uz računalnu obradu podataka, po prvi puta u povijesti istraživanja naše zvijezde u stanju vidjeti 3D situaciju i pratiti razvoj, smjer i intenzitet ovih pojava.
Pretpostavlja se da je cijeli mehanizam CME porijeklom praktički s same površine Sunca te da nema utjecaj na dublje strukture zvijezde. To objašnjava zašto dosad nismo uočili neke karakteristične pojave na Suncu prije njihova nastanka. Za vrijeme iznimno snažnih CME polarna svjetlost karakteristična za područja bliska Zemljinim polovima može se uočiti i iz naše zemlje pa čak i s obala Tunisa ili Egipta.
Marino Tumpić/M111
Foto: NASA
irida
bglavac
