„Ljudi na rubu propasti zamislit će se nad biti stvarnosti, nad smislom svog života i svrhom postojanja. Mnogi od njih će željeti spoznati istinu prvobitnih izvora, što je moguće postići ako se stalno vraćamo sposobnostima koje su postojale u prvobitno doba. Nekoliko je onih, koji su živjeli prije deset tisuća godina, imalo te sposobnosti. To su uglavnom bile starješine zajednica, odnosno vođe plemena. Može biti da su oni počeli graditi, no vjerojatnije je da su se po njihovoj naredbi počele graditi posebne građevine od teških kamenih ploča. Unutra se nalazila prostorija, to jest soba veličine otprilike metar i po puta dva metra, visine oko dva metra, katkad više ili manje. Ploče su se postavljale pod nevelikim kutom prema unutra. Katkad su se takve prostorije klesale iz monolita, katkad su ih skrivali pod zemljom zasipajući ih humcima. Na jednom od zidova u prostoriji, na ploči se pravio stožast otvor promjera otprilike trideset centimetara. Zatvarao se zatvaračem od kamena koji je savršeno pristajao.

U te prostorije, koje su bile grobnice, zapravo su odlazili ljudi koji nisu izgubili sposobnost korištenja mudrosti koja je vladala u Svemiru. Oni koji su ostali živi, kao i oni koji su se rodili čak i nakon deset tisuća godina, mogli su im pristupiti i dobiti odgovor na ona pitanja koja su ih zanimala. Za to je bilo potrebno sjesti na grobnicu i razmišljati. Katkad bi odmah dobili odgovor, a katkad kasnije, no odgovor bi svakako dobili, jer su te građevine, kao i oni koji su otišli zauvijek i bili u njima, služili kao prijemnik obavijesti. Preko njih je bilo lakše povezati se s Razumom Svemira.
Te su kamene građevine prethodnice egipatskih piramida. Piramide su samo nešto slabiji prijemnik, iako su puno veće, a suština i svrha im je potpuno ista.

Faraoni koji su sahranjeni u egipatskim piramidama su također bili mislitelji i u većini slučajeva oni su djelomično sačuvali sposobnosti koje su bile rasprostranjene u prvobitno doma. No oni koji su ostali živi i koji su željeli dobiti odgovor na bilo koje pitanje uz pomoć piramide, nisu joj se trebali približiti pojedinačno nego u velikoj skupini. Trebalo se smjestiti uzduž svake od četiriju strana, usmjeriti pogled i misliti tako kao da se podižu po kosoj strani piramida pa sve do vrha. Pogledi i misli ljudi zadržali bi se na vrhu u jednoj točki i stvarali kanal uz pomoć kojeg bi se ostvario dodir sa Svemirskim Razumom.
Danas se može učiniti isto i ostvariti željeni rezultat. Na mjestu gdje se zadržavaju misli stvara se energija koja je poput zračenja. Ako se na vrhu piramide, na mjestu zadržavanja misli, postavi uređaj, on će zabilježiti tu energiju. Ljudi koji će se naći u blizini osjetit će nešto neobično…“
ANASTAZIJA; Zvonki cedar ruski, Vladimir Megre

http://www.4dportal.com