Jedno leži u gotovo kružnoj orbiti između Urana i Neptuna, dok je drugo mogao izbaciti na veće udaljenosti planet koji je odavno izgubljen za Sunčev sustav.

Istraživanja supernova traže promjene u blijedim izvorima svjetla, no mnogi od blijedih objekata, koji se iznenada pojavljuju na drugom mjestu na nebu zapravo su mala tijela našeg sustava.

Istraživači supernova često zanemaruju te bliske objekte, no Andrew Becker sa Sveučilišta Washington u Seattleu, shvatio je da ti uljezi mogu biti zanimljivi sami po sebi.

Kad je sa svojim studentima "rudario" kroz podatke proučavanja supernova ESSENCE, koje je trajalo 2002. do 2007. godine, u unutrašnjem Sunčevom sustavu su pobrojali 14.000 asteroida, a među njima su otkrili 1300 novih objekata.

Sada su izvijestili i o 14 prethodno nepoznatih objekata u vanjskom Sunčevom sustavu.

Jedan od najzanimljivijih je 2003 UC414, promjera oko 100 kilometara, koji se kreće u gotovo kružnoj orbiti između Urana i Neptuna.

"Čovjek bi pomislio da će nešto između ta dva planeta biti relativno nestabilno", rekao je Becker za New Scientist. Dodao je kako su u tom području otkrivena samo dva objekta, ali ne izgleda da imaju stabilne orbite.

Stabilni otoci
2003 UC414 smješten blizu dva "otoka stabilnosti", gdje objekti mogu kružiti milijardama godina. No, samo s dva mjeseca promatranja teško je sa sigrunošću tvrditi da je njegova orbita u definitvno stabilnoj zoni.

Ako buduća promatranja pokažu da je njegova orbita ipak stabilna, otkriće će uzdrmati teoriju da su Uran i Neptun zamijenili mjesta tijekom nestabilne faze ranog Sunčevog sustava.

Becker kaže da bi takva zamjena izbacila sve što je kružilo između njih, a nakon novog preslagivanja teško bi neko tijelo ostalo zarobljeno u stabilnoj, kružnoj orbiti između njih.

Lutajući planet
Drugi zanimljivi objekt je 2004 VN112, promjera oko 300 km. Njegova je orbita nagnuta za 25° u odnosu na disk Sunčevog sustava i dosta je izdužena: varira od 1,5 do 30 puta udaljenosti Neptuna od Sunca ili od 47 to 600 "astronomskih jedinica".

"Ta je orbita temeljni gravitacijski pomak od svih trenutnih članova Sunčevog sustava", kaže Becker.

Sumnja da je "lutajući" planet, koji je odavno nestao iz Sunčevog sustava, "izgurao" 2004 VN112 u njegovu neobičnu orbitu.

Poznato je još devet nebeskih tijela pomaknute orbite, uključujući i patuljasti planet Sednu, no još nitko pronašao način na koji ispravno povezati njihovu prošlost i trenutne orbite.