Možete li nam reći tko su Plejađani?
BARBARA: To je velika zagonetka. Zaista ne znam točno tko su oni. Kad sam ih počela kanalizirati predstavili su se kao kolektivna multidimenzionalna bića iz zvjezdanog sustava koji mi zovemo Plejade. Oni tvrde da su nam srodni, i da su se vratili u vremenu iz njihove budućnosti u našu sadašnjost. Kažu da se čovječanstvo u godinama od 1987. do 2012. suočava s odlučujućom prekretnicom, i da su odluke koje smo donijeli u njihovoj vjerojatnoj vremenskoj liniji stvorile veliku tiraniju. Kako bi riješili svoju dilemu, vratili su se u ono što oni zovu «nanosekunda u analima vremena» kako bi nam pomogli da jasnije vidimo naše izbore, i možda stvorimo alternativnu stvarnost na temelju preuzimanja vlasti nad svojim životima i ostvarenja povezanosti s prirodom. U suprotnom, mogli bismo završiti kao nemoćni automati koji žive košmaran život kao napola ljudi, napola strojevi.
Kako se dogodilo da ste počeli kanalizirati njihove poruke?
BARBARA: Bila sam stvarno oduševljena Sethovim materijalima koje je kanalizirala Jane Roberts. Glavna poruka bila je da vaše misli stvaraju vašu stvarnost, a iz vlastitog iskustva znala sam da je to istina. Moja sestra Karen i ja čak smo je posjetile par godina prije njene smrti kako bismo joj zahvalile što je promijenila naše živote. Oduvijek sam imala jak osjećaj intuicije. U svibnju 1988. poslušala sam neodoljiv poriv i otišla na obilazak svetih mjesta Egipta i Grčke. Dok sam obilazila ta drevna mjesta činilo mi se da mi je sve poznato i osjećala sam da sam tamo živjela u nekim drugim vremenima. Posljednja postaja bili su Delfi, gdje su, iako to tada nisam znala, svećenice u stanju transa stoljećima služile kao službene proročice.
Kad sam prošla kroz ulaz hrama, moje je tijelo pogodilo nešto što bih danas nazvala stanično sjećanje. Nekoliko sati sjedila sam na ljupkom kamenom zidu, potpuno zadovoljna i smirena, osjećajući se kao da sam se vratila u neki svoj stari dom. Sljedeći dan, nakon oproštajnog druženja s grupom, osjetila sam snažan impuls da se vratim u svoju sobu i pokušam kanalizirati. Sjela sam na pod, leđima naslonjena uz krevet, prisjetila se svog posjeta Kraljevoj odaji Velike piramide, i glasno rekla: «Sada namjeravam biti čisti kanal». Nakon nekoliko minuta počela sam govoriti glasom koji nije bio moj, a izvor se uskoro predstavio kao Plejađani. Moje kanaliziranje je počelo 18. svibnja u Ateni, i mnogo godina kasnije, kroz proučavanje astrologije, naučila sam da je tog dana Sunce bilo u 28° Bika, u konjunkciji sa zvjezdanim sustavom Plejada.
Upravo je izišla vaša četvrta knjiga o mudrosti Plejađana. Je li bilo nečeg posebnog u vezi s pripremama i pisanjem ove nove knjige?
BARBARA: Iako svaka od mojih knjiga slijedi drugačiji proces, sve su one odgovor na ono što se događa u mom osobnom životu, u životima moje obitelji i prijatelja, i u vanjskom svijetu. Te knjige mogu se čitati na mnogo razina, jer plejadska učenja nude intrigantnu kombinaciju kozmičkog znanja, šamanske moći i zdravog razuma koja se može koristiti za razumijevanje sila koje djeluju u našem životu. Za mene je Put preuzimanja vlasti u puno većoj mjeri bio praktično osobno iskustvo. Moja sestra Karen i ja provele smo dvije godine prebirući po hrpama kanaliziranog materijala koji nije bio složen u oblik knjige od 1995. Ovaj put sam ja bila glavni organizator materijala, i obavila sam sva prepisivanja i dorađivanja uz veliku pomoć mog redaktora Johna Nelsona. Htjela bih dodati da kod koncepata koje objavljujem širokoj javnosti inzistiram na visokoj razini integriteta; oni su prethodno dugoročno testirani u mom vlastitom životu i životima mojih učenika.
Govori li Put preuzimanja vlasti o današnjim društvenim i političkim pitanjima više od vaših prethodnih knjiga?
BARBARA: Sve moje knjige, a ova možda posebno, metafore su dinamičnih skrivenih sila koje djelujući na mnogo različitih razina stvaraju događaje u našim životima, osobnim i kolektivnim. Tako, iako ja ne pokušavam protumačiti zašto se ovo ili ono dogodilo, Plejađani objašnjavaju razne energije, sile i faktore koji djeluju na mnogim razinama, i iz kojih nastaju vjerojatne stvarnosti. Kao primjer, u 8. poglavlju objašnjavaju povijest tajnih religijskih organizacija, koje su se često razvile u vojne kadrove, i kako je došlo do toga da su za sebe zadržale vitalne informacije i postale čuvarice tajni umjesto zaštitnica naše prave povijesti. To je dovelo do napadačkih ratova oko upravljanja tim bogatstvom tajnih informacija. Oni ističu da je nedavno pljačkanje iračkih muzeja bilo planirano, a ne previd okupacijskih vojnih snaga.
Jedna od tema ove knjige je naša multidimenzionalna svijest. Objasnite nam taj koncept i kako nam on može pomoći da bolje upravljamo kaosom i složenošću suvremenog života.
BARBARA: Multidimenzionalni model svijeta, koji fizičari visokih energija danas prihvaćaju, temelji se na konceptu da se svo vrijeme događa simultano – kao što se Plejađani naizgled mogu vratiti u naše vrijeme i promijeniti njegovu vjerojatnu budućnost. Mi smo u našoj biti duhovna bića, i naša svijest prostire se daleko izvan našeg fizičkog trodimenzionalnog svijeta, koji je više projekcija i zajednička kreacija s drugim sferama nego odvojena stvarnost sama po sebi. Postojanje je golema mreža međusobno povezanih energija koju naša svijest istražuje, dok je jedan drugi dio nas fokusiran ovdje u trodimenzionalnoj stvarnosti - kupujući namirnice, plaćajući najamninu, vodeći ljubav i praveći djecu.
Budući da je trodimenzionalna stvarnost zapravo fokus pažnje ili masovni konsenzus, sve što nam se događa prvo se oblikuje na drugoj razini, od prijateljstava koje sklapamo i obitelji kojih smo dio, do automobilskih nesreća i globalnih katastrofa. Budući da smo povezani s tom ogromnom mrežom energije, neprestano primamo informacije kroz intuicije, porive, osjećaje, snove, pa čak i mentalne fantazije. Svo postojanje je jedan veliki simbol koji nas upućuje s jedne razine na sljedeću. Ako smo osjetljivi na te struje, to nam omogućava da se prilagodimo, uskladimo i izliječimo sebe i druge u ovoj odlučujućoj nanosekundi vremena.
Kažete da će godine od 1987. do 2012. biti od presudne važnosti za naše preživljavanje. Što ih čini tako važnima?
BARBARA: Prema Plejađanima, dok se približavamo 2012. godini, sve postaje sve brže i brže. To se događa zato što naš solarni sustav prolazi kroz zone čestica visoke energije, koje ga bombardiraju do subatomske razine. Dok se sve ubrzava, zakon uzroka i posljedica - ili način na koji naše misli stvaraju našu stvarnost - postaje sve očigledniji. Oni uzroci, kao što su dobra ili loša djela, kojima su u prošlosti trebali mjeseci ili godine da dovedu do posljedica, počet će ih izazivati unutar nekoliko dana, sati ili minuta. Svima nama postat će upadljivo jasno da smo mi tvorci naše stvarnosti, i da promjenom načina na koji razmišljamo možemo promijeniti sebe i naše okolnosti. To je preuzimanje kontrole nad svojim životom. Sile koje nas žele pretvoriti u automate bez duše, rade na tome da nas uvjere da smo nemoćne žrtve prepuštene milosti i nemilosti slučajnih sila, i da nemamo utjecaja na oblik naših života, individualno i kolektivno. Presudan izbor tijekom tih godina uključuje prihvaćanje osobne odgovornosti: moramo preuzeti kontrolu i promijeniti naše živote nabolje, ili će ju uzeti drugi i porobiti nas.
Naglašavate važnost povezanosti s prirodom. Što se događa s našom psihom kada iz društva temeljenog na prirodi prelazimo u društvo koje pokreće elektronika?
BARBARA: Plejađani Zemlju zovu Živa knjižnica, jer se tu genetski kodovi i energetske frekvencije iz kozmičkih izvora čuvaju i koriste da nas održavaju, zajedno sa svime u 3-D stvarnosti, kroz sustav prirode. Povezanost s prirodom uravnotežuje um i obnavlja te kodove na svim razinama; ona ih pročišćuje i dopunjuje, i čini nas opremljenijima da upravljamo našim životima kao sutvorci. Plejađani kažu da je priroda veličanstven program energije, sila svijesti, i moramo naučiti kako biti u svjesnoj interakciji s njom. Međutim, u proteklih 250 godina, prijelaz iz seoskog u gradski život kroz industrijalizaciju odvojio nas je od obnavljanja koje pruža priroda. Danas nas nova elektronička tehnologija dodatno udaljava od iskustva izravnog dodira: digitalne snimke zvukova oponašaju prirodu, ali ne prenose osjećaje prirodnog svijeta, a televizija je mnogim ljudima zamijenila izvornu ljudsku interakciju. To udaljavanje od prirode odvaja nas od prirodnog izvora naše moći i doprinosi rastućem osjećaju nemoći u našim životima, a Plejađani su ovdje da nas upozore na to.
Hoćete li nam objasniti kako odgovarajuća primjena seksualne energije može obnoviti sve što je sveto i što nedostaje u našim životima?
BARBARA: Jedan aspekt naše velike krivulje učenja prema vraćanju kontrole nad vlastitim životom je odnos prema našim emocijama. Kada razmrsimo suptilni ples situacije nabijene emocijama, uvijek otkrivamo vjerovanja koja ih stvaraju. Emocije su interpretacije stvarnosti. Emocionalna inteligencija se uči i razvija kroz odgovornost. A glavni izazov za emocionalnu ravnotežu je odnos prema seksualnoj energiji, koja je od svih energija najopasnija i najteže shvatljiva. Otvoreno i pošteno istraživanje seksualne energije, u pogledu toga što je ona i kako ju koristimo, može obnoviti svetost u našim životima. Seks je naša dodirna točka s vitalnom silom stvaranja, kao i izražavanje našeg identiteta u fizičkoj stvarnosti. Seksualnost je esencijalni aspekt naše kreativnosti; kad se temelje na dostojnim vrijednostima, naša seksualna iskustva pružat će romantiku, uzbuđenje, povjerenje, intimnost, strast, brigu, ljubav i osjećaj samopoštovanja. Naše seksualno izražavanje ovisno je o onom što vjerujemo da smo, kao i tome koliko smatramo da vrijedimo.
Seksualna energija je također karmičko otvaranje prema našim osobnim vremenskim linijama, i posebno u vrijeme ubrzavanja - kada se čini kao da živimo stotinu života odjednom - možemo privlačiti ljude iz takozvanih prošlih života radi ponovnog stvaranja određenih iskustava kako bismo riješili neriješena pitanja. Postizanjem više razine svjesnosti možemo reinterpretirati događaje s više uvida i osloboditi blokove energije žrtve/zlostavljača koji nas drže u neprekidnoj kružnoj putanji, zbog kojih se vrtimo oko istih pitanja, a nikada ne slijećemo u blagotvorno praštanje.
Objasnite nam kako svako iscjeljivanje predstavlja novo interpretiranje onoga što vjerujemo da nam se dogodilo.
BARBARA: Naša iskustva uvijek se mogu iznova interpretirati zato što se sastoje od mnogo slojeva važnih dogovora. Naše pravo liječenje je oslobađanje zarobljene boli i straha kroz transformiranje starih misaonih obrazaca koji sadrže ograničavajuće stavove i donošenje stanja više svijesti u tijelo. Postavljanje pitanja «zašto» nešto stvaramo mijenja frekvencije naših moždanih valova. A traženje višeg značenja ponovno uspostavlja ravnotežu prirodne snage tijela da se liječi. Kada odlučimo izliječiti naš odnos s našim fizičkim oblikom javljaju se brojne mogućnosti.
Što više pažnje poklanjamo porukama našeg tijela i uvažavamo ih, posebno instinktivnim osjećajima koji dolaze iz «mozga» u našoj utrobi, to više učimo. Intuitivna inteligencija je prirodan izraz naše povezanosti s kozmičkim umom. Kada vjerujemo sebi i slijedimo svoje najfinije instinkte, naša tijela ne rade protiv nas. Ali ako mi radimo protiv naših tijela omalovažavanjem, kritiziranjem i obezvređivanjem sebe, naša tijela slušaju naše najodlučnije zapovijedi. Kada jake negativne emocije prate određena vjerovanja, odaslane zapovijedi mogu stvoriti bolest. Opet, sami stvaramo našu stvarnost, uključujući naše zdravlje ili njegov gubitak. Moramo preuzeti osobnu odgovornost i izliječiti sebe.
Što je ključ preuzimanja vlasti nad svojim životom?
BARBARA: Čovječanstvu je potrebna nova i duhovno okrepljujuća kozmička perspektiva kako bi moglo u potpunosti razumjeti smisao ekstremne polarizacije u današnjem modernom svijetu i kako bi ga jednog dana ujedinilo. Zbog toga stare obrasce razmišljanja, koji nas drže zarobljenima u strahu i ovisnima o vjerovanjima koja samo ograničavaju i sputavaju ljudski duh, trebamo razbiti kako bismo oslobodili put za novi red u umu; red koji se temelji na globalnoj obnovi osobne odgovornosti i preuzimanja vlasti nad svojim životom.