MISLI O USKRSU 3 - Kozmologija

Temeljna suština Kristovog uskrsnuća

Kroz primjer života spasitelja svijeta vidjeli smo da se on uzdigao iz užasa ili pakla tame, patnje i raspeća kako bi blistao, sjajio i zračio Božji duh širom svijeta. Suština njegovog uskrsnuća nije se sastojala samo u tome da njegovim učenicima i nekim od njegovih dragih prijatelja iz njegovog fizičkog života bude dozvoljeno da ga vide u sjajnom, kozmičkom tijelu tijekom nekoliko kratkih susreta nakon raspeća ili njegove fizičke smrti. To bi njihovo iskustvo relativno brzo bilo zaboravljeno da je to otkrivanje njegovog sjajnog, kozmičkog tjelesnog stanja bilo jedini besmrtni dio njega koji je postojao nakon njegove fizičke smrti. Ono što je preživjelo raspeće ili fizičku smrt nije samo sami Krist, već besmrtni duh božanske mudrosti i ljubavi, koji se kroz njega inkarnirao u fizičkoj materiji u obliku njegovih božanstvenih riječi i rečenica, njegovog Govora na gori i ostalih govora narodu i njegovim učenicima. Stvaranjem tih riječi, podcrtanih njegovim božanstvenim načinom postojanja, on sada, skoro dvije tisuće godina nakon svoje fizičke smrti, govori milijunima i milijunima ljudi i na taj način stvara početak potpuno nove svjetske epohe. U toj će epohi sve ljudske generacije biti blagoslovljene.

Zašto ne bi Kristovo proročanstvo o dolazećem razdoblju svjetla postalo činjenica kao što je to postalo njegovo proročanstvo o razdoblju tame ili Sudnjem danu?

On je također predvidio što će se dogoditi prije tog razdoblja. Doći će strašno mračna vremena, stanje Sudnjeg dana i Armagedona u kojem će vrag bjesnjeti svom svojom snagom. Biti će ratova i glasina o ratovima. Narod će se dići protiv naroda. Religioznost i poštivanje Boga biti će prezirani, pa čak i progonjeni. I što je to što čovjek doživljava u našem stoljeću? Nije li to ostvarenje ovih proročanstava? Što je smrt na bojnim poljima, u koncentracijskim logorima, komorama za mučenje, plinskim komorama, u eksplozijama projektila i atomskih bombi? Nije li to suština Sudnjeg dana, kojim upravlja i zapovijeda „demonska svijest“? Ali kada je mentalna tama koju je Krist prorekao prošla pred našim očima kao činjenica, zašto onda velika mentalna svjetlost koju je on također najavio, ne bi isto tako došla i postala činjenica za čovječanstvo? Što je on predvidio na tom području? On je označio ova teška vremena kao „posljednje dane“. Da to nije „kraj svijeta“ ili uništenje Zemlje, može se vidjeti iz njegovog proročanstva što će se dogoditi na Zemlji, naprednom čovječanstvu, kada prođu ovi „posljednji dani“. On najavljuje veliku epohu svjetlosti koja će doći za čovječanstvo. Njegove riječi, zapravo, apsolutnu i vječnu istinu u njima, čuti će i upoznati svi narodi na Zemlji. I tada će biti jedno stado i jedan pastir. To znači da će svi narodi na Zemlji imati samo jednu jedinu religiju, naime vječnu istinu u obliku znanosti i potpuno savršeni način postojanja koji će iz toga rezultirati.

Zašto su visoki ideali kršćanstva svedeni ili pretvoreni samo u nešto između mračnih, poganskih ideala i potpuno savršenih kozmičkih ideala

Kao znanost, religija ne može biti ni židovska, budistička, islamska, hinduistička, niti može na bilo koji drugi način nositi oznaku nacionalnosti. Doista, ona čak ne može biti ni kršćanstvo kao takvo, jer njegova tekuća crkvena interpretacija odstupa od duha i srca svojeg osnivača. Namjera ovoga nije kritizirati kršćanstvo ili druge svjetske religije. Ovi visoki božanstveni ideali u to vrijeme, sasvim prirodno, nisu mogli u potpunosti biti shvaćeni niti prihvaćeni od strane još uvijek primitivnih i poganskih naroda kojima su bili dani. Ti su ideali stoga bili reducirani na slabiju svjetlost, tako da su mogli predstavljati nešto između, prijelaz ka visokim, čistim idealima, od uobičajenih poganskih ideala. Nije da se ratom, atomskim bombama, projektilima, plinskim komorama i logorima za mučenje ostvaruju čisti i najviši postojeći ideali ili zapovijedi kršćanstva. Nije slavno ostvarenje kršćanstva to što su njegove nacije i države sve do sada bile najveći svjetski ratnici i tlačitelji ostalih naroda na Zemlji.

Što je predvidio spasitelj svijeta

Nije nimalo neobično da je Krist razumio da njegova inkarnacija na fizičkoj razini nije bila dovoljna za postignuće spasenja svijeta ili čovjekovo oslobađanje ili spasenje od njegovog unutarnjeg životinjskog mentaliteta; on, koji je svojom kozmičkom sviješću vidio da njegovo čisto učenje neće biti pobjedonosno sve do nakon Sudnjeg dana ili Armagedona, koji će moći pokazati ljudima pakao, smrtonosne mentalne sile, demonsku svijest koja će ustati u svijetu u kojem će ljudi tisućljećima razapinjati njegove ideale ignorirajući njegovo učenje o Bogu i neophodnosti ljubavi prema bližnjem. On je također vidio da će čovječanstvo nakon tog iskustva Sudnjeg dana probuditi svoju religioznu potrebu, što će za uzvrat dovesti do velikog pitanja: Što moram činiti da bih bio blagoslovljen? On je također razumio da na to pitanje neće moći odgovoriti bilo kakva informacija o fizičkoj materiji ili fizičkim pojavama. Do tada će ljudi dobiti odgovore na ta pitanja sve do zasićenja. No ljudima je bio potreban odgovor na misterij samoga života, odgovor ili informacija o inteligentnoj sili koja čini znanstvenom činjenicom svoju pojavu iza svih oblika stvaralačkih procesa u prirodi. Njima je nedostajao odgovor na sve nevidljive realitete koji sačinjavaju njihovu vlastitu suštinu, sebstvo ili Jastvo, koje oni nisu mogli promatrati mikroskopom ili drugim optičkim instrumentima, doista, njima je trebala informacija o čitavom svijetu za koji su počeli razumjeti da mora postojati iza fizičkog svijeta, ali je bio prilično nedostupan njihovim običnim fizičkim osjetilima, i stoga ga nisu mogli istraživati. On je vidio da se sljedeći proces spasenja svijeta mora bazirati na znanosti koja će učiniti ljude sposobnima za unutarnje istraživanje i promatranje za njih još uvijek misterioznog svijeta za koji su shvatili da postoji. I on je znao da je od te znanosti on sam dao ljudima velike ideale ili rješenja i zapovijedi. To nije bio ništa manje nego takozvani „Sveti duh“. Isto tako on je znao da će Otac otkriti tu znanost ljudima pri kraju Sudnjeg dana, u „posljednjim danima“ ratne kulture. To postaje činjenica kroz njegove izjave o „Govorniku, Svetom duhu, kojeg će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti sve i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao. Kada dođe Duh istine, on će vas uvesti u svu istinu; jer on neće govoriti sam od sebe, nego što čuje, on će govoriti, i on će vam objaviti stvari koje trebaju doći. On će me proslaviti, jer on će uzeti što je moje i objavit će vama. Sve što je Očevo, moje je; stoga kažem da će on uzeti što je moje i objavit će vama.“

Spasenje svijeta dvadesetog stoljeća

Obzirom da je duh isto što i misli i znanje, „Govornik, Sveti duh“ nije dakle čovjek koji će doći ljudima. Naprotiv, to su misli i znanje o čitavoj istini, to jest, znanost. Kada Krist kaže „on će uzeti što je moje i objavit će vama“, to znači da će čovječanstvu biti dano Kristovo učenje u znanstvenom obliku. I ova će ga znanost proslaviti. Kozmičke analize te božanstvene znanosti predstavljaju spasenje svijeta dvadesetog stoljeća. To je ta znanost o vječnom postojanju Boga i živih bića, ta znanost o Božjem vječnom duhu koji je „lebdio nad vodama“ čija svjetlost sjaji i blista u ključnoj noti svemira kao vrhunska ljubav koja predstavlja rješenje misterija života. To je utjecaj tog božanstvenog duha u načinu postojanja ljudi koji će stvoriti „kraljevstvo nebesko“na Zemlji, koje je, drugim riječima, isto što i ostvarenje Božićnog evanđelja o miru na Zemlji i dobroj volji među ljudima. Nije nimalo neobično da uspomena na Isusa iz Nazareta nije pala u zaborav ili umrla, kao što je bio slučaj sa ostalima koji su bili razapeti. Sa takvim pritjecanjem božanstvene svjetlosti u područje Zemlje, koje je Bog otkrio i još uvijek otkriva kroz njega, svaki čovjek će na kraju biti primoran priznati da je on uistinu bio „put, istina i život“ i da će svatko tko ga slijedi postati svjestan u Bogu i u svojem vlastitom vječnom životu.

KRAJ