PROČITANO

1119

PUTA

OD 14.01.2018.

MISLI O USKRSU 2

Počeci rasta Kristove svijesti istovremeno sa nehumanim ostacima kultura iz prošlosti u današnjoj modernoj svjetskoj kulturi

Nije li još uvijek ovdje u dvadesetom stoljeću činjenica da su ostaci tog pogleda na život još uvijek vrlo dominantni u takozvanoj dobroj politici, dobrom ukusu i ponašanju unutar takozvanih kršćanskih svjetskih religija? Ne koriste li se još uvijek katkada smrtne i ostale kazne, mučenje i psihološka sakaćenja? Ali danas se mračna strana života događa istovremeno sa počecima humanosti. Poprilična grupa ljudi danas se ne može složiti sa vođenjem rata, sa sudjelovanjem u ubijanju i sakaćenju, doista, oni čak ne mogu sudjelovati u ubijanju životinja. Ovi ljudi su se razvili do potpuno drugačije mentalne valne duljine od one koja je normalna u takozvanim civiliziranim nacijama. Što se događa? Nije li to upravo početak sposobnosti i talenata za način postojanja nove svjetske kulture, sposobnosti i talenata koji su bili očigledni u Isusovom načinu postojanja, moralu i načinu razmišljanja, i idealima koje je on otkrio čovječanstvu? I nije li taj način razmišljanja i način postojanja nešto sasvim novo u sferi života čovječanstva? A nije li ta nova manifestacija kozmička, mentalna snaga iz višeg svijeta? Krist je prema tome bio neka vrsta transformatora za prijenos viših mentalnih sila područja svijesti višeg svijeta za početak stvaranja kulture nižeg svijeta. Taj transfer je mogao biti napravljen ili proveden zahvaljujući činjenici da su u nižoj sferi postojali ljudi koji su postali toliko duhovno zreli da su bili prijemčivi za više kozmičke valne duljine koje su se manifestirale kroz Kristovu strukturu svijesti. Tim je kontaktom Zemlja bila duhovno oplođena misaonom klimom višeg svijeta ili područjem svijesti ili sjajnim idealima moralnog načina postojanja. Ti ideali bili su prilagođeni ljudima na Zemlji koji su bili dovoljno razvijeni da mogu doći u kontakt sa tim idealima i tako biti motivirani da ih učine pravilom ponašanja u svojem svakodnevnom životu.

Ako Kristov način postojanja ne postane način postojanja ljudi na Zemlji, bit će im nemoguće uspostaviti trajni mir

Ali ovaj način postojanja nije bio otkriven samo teoretski nego također i praktično. Raspeće spasitelja svijeta stoga se moralo dogoditi kako bi taj događaj mogao stajati kao nepobitan dokaz da je takva ljubav prema bližnjem koju je on propovijedao, stvarno mogla postojati u biću od krvi i mesa. Način postojanja u ljubavi i opraštanju koji je Krist pokazao postao je zapravo model za način postojanja koji je apsolutni smisao života za svako biće. Ako taj način postojanja ne postane prirodni i svakodnevni način postojanja ljudi na Zemlji, oni nikada neće imati istinsko iskustvo apsolutnog i trajnog mira. Na križu, usred najveće patnje koja može zadesiti čovjeka, Krist je pokazao da voli svoje neprijatelje i molio se da ne pate zbog njegovog okrutnog smaknuća. On je naglasio da oni nisu znali što čine.

Neophodnost raspeća

Ali on je također otkrio svojim načinom postojanja i svojom molitvom za svoje krvnike da je doživio Boga univerzuma kao svojeg stvarnog kozmičkog oca. On je molio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. Na taj način je bilo otkriveno kako ljudi više sfere svijesti doživljavaju Boga kao stvarnost ili činjenicu. Sa doživljavanjem Boga kao svojeg oca on nije znao za strah – čak ni od razapinjanja – kada je shvatio da je Božja volja da on to mora podnijeti. Takvo mentalno stanje moralo je biti demonstrirano ljudima kako bi oni uopće mogli vjerovati u postojanje takve ljubavi koja može uzrokovati da biće dobrovoljno dozvoli biti razapeto i da umre kako bi pokazalo drugim bićima put ka svjetlosti i da tako postanu sretni i da postanu jedno sa Bogom.

Kristov način postojanja morao je biti usađen u mentalitet i područje života čovječanstva

Dakle, ova Kristova sudbina bila je velika igra između zemaljskih i božanstvenih sila, što će otkrivanje principa spasenja svijeta uvijek biti. Bilo je to stvaranje kontakta između te dvije vrste sila, koje je uzrokovalo da kozmičke sile, u obliku kozmičkih ideala, budu usađene u svijest čovječanstva. Zahvaljujući pomoći iz tog višeg svijeta, koja se nalazila iza Isusovog života i načina postojanja , njegov život nije tako dugo nestao iz pamćenja, kao što se dogodilo svim ostalim bićima koja su bila razapeta i pogubljena, i sada se slavi širom svijeta. U njemu je bio inkarniran potpuno savršeni način postojanja. On je morao biti usađen u mentalitet ili životno područje čovječanstva kako bi rastao i učinio ljude savršenima.

Određeno područje u svjetskoj kulturi počelo je ići Isusovim stopama

I mi smo svjedoci određenog područja u načinu postojanja zemaljskog čovjeka u civiliziranim zemljama koje je počelo ići mentalnim stopama Isusa. Na primjer, koji je smisao velikih modernih bolnica, sanatorija i ostalih oblika zdravstvene skrbi? Nije li to realizacija u svakodnevnom životu parabole o dobrom Samarićaninu? Što je sve što spada pod kategoriju „socijalnih službi“? Nije li to pomoć države ljudima sa ograničenim mogućnostima kojima je zbog starosti, bolesti ili nesreće to postalo neophodno? Nije li to ostvarenje Isusovih riječi kada je rekao da onaj tko ima dva kaputa treba dijeliti sa onime koji nema niti jedan? Nema li također zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu? To je doista korak prema ostvarenju njegovih riječi o okretanju desnog obraza kada si udaren po lijevom, ili obrnuto, iako to ostvarenje ne predstavlja potpuno ostvarenje njegovih savjeta. Ukidanje smrtne kazne je početak tendencije u nadilaženju okrutnosti, primitivne ili poganske strane čovjekovog opažanja pravde i kazne. Ta će tendencija nastaviti napredovati Isusovim stopama. Jednoga će dana čovječanstvo ukinuti sve oblike „kažnjavanja“ jer su oni zapravo istovjetni sa „osvetom“, koja ni na koji način ne može predstavljati pravo Kršćanstvo. To, naravno, ne znači da se ne možemo zaštititi od smrtonosne životinjske prirode koja može biti usmjerena prema nama od strane našeg bližnjeg. Ali ta zaštita ne smije biti kroz bijes, niti kroz mržnju ili osvetu. Moderni sustav policije i pravosuđa je početak te zaštite, ali je još uvijek daleko od ostvarenja svrhe koju će jednom ispuniti.

Spasitelj svijeta kao primjer bića za Božje stvaranje „čovjeka na svoju sliku“

Dakle, sada unutar čovječanstva vidimo pojavljivanje Kristove svijesti, svijesti koju je Krist otkrio teoretski u svojim govorima učenicima i narodu, i potvrdio svojim praktičnim načinom postojanja kroz svoje raspeće. Ovdje je on postao primjer svijesti za svijet i njegovo postojanje je postalo primjer načina postojanja. Zbog toga njegovi ideali ljubavi, koji su se otkrili kroz njegove riječi i način postojanja, predstavljaju jezgru svih kršćanskih učenja širom svijeta. To je njegov način razmišljanja i postojanja, koji se temelji na Bogu i ljubavi, koji je manifestiran u svijetu kao primjer savršenog čovjeka na Božju sliku i priliku. Upravo takvo stanje svijesti, takav intimni odnos prema izvoru univerzuma, vječnom Ocu svih živih bića, predstavlja Božji plan za evoluciju svih živih bića, stvaranje sudbine i doživljavanje tame. Sva se živa bića moraju uzdići iz te tame kako bi živjela svjesna Boga i zajedno sa Bogom u najvišim područjima života.

nastavlja se...