PROČITANO

1147

PUTA

OD 14.01.2018.

MISLI O USKRSU

U čitavom kršćanskom svijetu ljudi će sada slaviti Uskršnji blagdan. Ja bih stoga volio reći nešto o jednom posebnom aspektu Uskrsa, koji je razlog zašto ljudi slave taj posebni blagdan.

MISLI O USKRSU

Martinus

Uskršnji događaj je misterij

U čitavom kršćanskom svijetu ljudi će sada slaviti Uskršnji blagdan. Ja bih stoga volio reći nešto o jednom posebnom aspektu Uskrsa, koji je razlog zašto ljudi slave taj posebni blagdan. Za većinu kršćanskog svijeta Uskrs je uspomena na događaj koji se dogodio u Palestini prije skoro dvije tisuće godina. To je morao biti događaj posebne vrste kada se još uvijek proslavlja nakon tolikih stoljeća. Unutar kršćanskih religija svuda po svijetu, slušaju se propovijedi, bogosluženja, pjevanje, zvonjava zvona i slično, tijekom Uskrsa, kao i za vrijeme drugih blagdana, Božića i Duhova. Ali Uskrs nije samo priča o događaju koji se dogodio prije beskonačno mnogo vremena. Uskršnji je događaj misterij za nedovršenog čovjeka. To je razlog zbog kojeg taj događaj nije tako dugo zaboravljen. Isti je slučaj, kao što je spomenuto, sa ostala dva blagdana, Božićem i Duhovima. Svaki od njih je izraz posebnog misterija. U svim crkvama svijeta govori se jedino o vanjskom, fizičkom događaju, koji se, kao što je spomenuto, dogodio davno. Svi vi znate priču o raspeću, smrti i uskrsnuću Isusa. Ali vi to poznajete jedino kao čisto fizički događaj, sudbinu koja je zadesila potpuno savršenu osobu, zahvaljujući netoleranciji i ljubomori religioznih autoriteta tog vremena. Prividno nema naročitog misterija u takvom događaju. Mnogi su ljudi bili raspeti kao Isus. Raspeće je bilo uobičajeni način smaknuća u to vrijeme. Svi Isusovi apostoli, sa izuzetkom Ivana, bili su raspeti ili smaknuti. Nije stvoren misterij oko ijednog od tih ostalih koji su bili raspeti.

Zašto je stvoren misterij oko Isusovog raspeća

Što je proizvelo misterij oko Isusovog raspeća, a ne oko smaknuća bilo koga od ostalih ljudi? Netko može odgovoriti da je to bilo zato jer je on bio „sin Božji“. Ali kako je došlo do tog uvjerenja da je on bio „sin Božji“? To je bilo, kao što ćemo vidjeti, zato jer su izuzetno velike kozmičke sile bile povezane sa njegovim rođenjem i njegovim načinom postojanja, koje su se kroz njega oblikovale u riječi i djela.

Zemlja je mikro-kozmičko područje u organizmu kojeg nazivamo „univerzum“

Za razumijevanje ovih kozmičkih sila treba naučiti razumjeti da univerzum predstavlja jedan jedini, ogromni, živi makro-kozmički organizam. U tom organizmu sunca, planete i galaktike su organski sustavi koji rade i uzrokuju životne sile i odašilju ih na takav način da je svaki planet, svaki životni sustav, svako živo biće nabijeno tim kozmičkim silama, svi točno u skladu sa svojim potrebama. Potpuno isto se događa i unutar našeg vlastitog organizma. On je sam po sebi minijaturni univerzum. Isto je tako prepun živih bića kao i univerzum izvan nas. Naš organizam i organi imaju kao svoj zadatak da pripomažu, raspoređuju i prilagođavaju „životnu prehrana“ za sva ta mala mikro-bića, tako da je njihov život i postojanje zaštićeno. Zemlja sa svim životom koji postoji na njoj sačinjava mikro-kozmičko područje u velikom i beskonačnom organizmu kojeg nazivamo univerzum.

Zemljina fizička i duhovna prehrana

Ali da bi održala svoje životno iskustvo ili svoju sposobnost za život, ona mora imati životnu prehranu. Ova životna prehrana sastoji se od dvije vrste procesa prehrane: fizičkog i duhovnog. Ona dobiva svoju fizičku prehranu u obliku sunca i njegovih čestica, meteora i drugih pojava u obliku materije koju akumulira i probavlja pomoću oceana zraka ili svoje naročite fizičke atmosfere. Ona prima svoju duhovnu prehranu od strane duhovnog nuklearnog sustava u centru ili unutrašnjosti našeg mliječnog puta.

Princip spasenja svijeta, spasitelja svijeta i stvaranja nove kulture

Kozmička je prehrana ta koja se manifestira u principu spasenja svijeta kroz bića koja nazivamo „spasitelji svijeta“. Svaki puta kada Zemlja primi takve kozmičke hranjive impulse, nastaje nova epoha razvoja sa višim idealima. Ideali su formirani od strane već spomenutih spasitelja svijeta koji se istovremeno inkarniraju u sferi života čovječanstva dovodeći ljude koji su dovoljno zreli za to u kontakt sa tim novim idealima, koji obično postaju nova religija, koja će s vremenom predstavljati osnovu čitave nove kulturne epohe. U naše vrijeme novi ideali neće formirati religiju već duhovnu znanost, koja će s vremenom postaviti temelje svjetske kulture koja će ukloniti rat i načiniti čitavi svijet jednim kraljevstvom , jednim narodom; u kojem su kraljevstvo Božje, besmrtnost i ljubav znanost, ljepota i svakodnevni način ponašanja među svim ljudima na Zemlji.

Isusov pogled na život i način ponašanja

Isus Krist je tako inkarniran na području Zemlje istovremeno sa takvim kozmičkim impulsom svijeta. U njemu je bila inkarnirana prava, velika, kozmička istina. On je pripadao savršenstvu i stupnju razvoja koji još nije postojao na Zemlji. Njegovo kraljevstvo nije bilo od ovog svijeta. Njegov način ponašanja bio je stoga prilično različit u odnosu na druge ljude. Njegov dom nije bila Zemlja, već mnogo više područje razvoja, razina postojanja na kojoj čovjek voli svojeg bližnjeg kao samoga sebe, i gdje su ideali njegovog Govora na gori univerzalno prihvaćeni sami po sebi u svakodnevnom ponašanju. Prema tome, Isus Krist je bio ljudsko biće iz višeg svijeta, ideali i osnova života bili su inkarnirani u njemu kao urođene sposobnosti i talenti u njegovom zemaljskom postojanju. On stoga nije mogao izbjeći da bude drugačiji od zemaljskog čovjeka u svojem pogledu na život, načinu razmišljanja i načinu postojanja. Životni moral u svijetu „oko za oko i zub za zub“ bio je za njega vrlo primitivan i nesavršen način postojanja. Njegov način postojanja bio je da se voli Boga više od svega, a svojeg bližnjeg kao samoga sebe i da se također vole neprijatelji; to je način postojanja koji su do danas čak i unutar takozvane kršćanske svjetske religije milioni neukih ljudi smatrali nenormalnim, pa čak i umobolnim.

Hrabrost spasitelja svijeta

Zamislite hrabrost neophodnu za podučavanje takvom načinu postojanja ovlaštenih svećenika i pismoznanaca tog doba, to jest stručnjaka za religiju, moral i filozofiju tog vremena. Oni su bili potpuno neuki za opravdanost takvog novog morala i vidjeli su u Kristu vrlo opasno biće koje je propovijedalo pogrešno učenje i zavodilo ljude. Moral njihove religije bio je „oko za oko i zub za zub“. Oni su stoga mislili da on mora biti zaustavljen. Zato su ga morali ukloniti. I oni su ga dali razapeti poput „kriminalca“ vjerujući da je sa njim gotovo i svršeno. Ali to se nije dogodilo. Raspeće Krista nije bilo nešto što pada u zaborav, kao što se dogodilo sa mnogim drugima koji su tada bili raspeti ili pogubljeni. Tko dana poznaje imena ili ima podatke o tim bićima? Ali ime i Isusova životna priča je znana čak do današnjeg dana i nastavit će sijati i blistati sa rastućim sjajem kako se čovječanstvo kreće naprijed u evoluciji. Kao da ova priča o patnjama apsolutno ne može umrijeti. Doista, milioni ljudi još uvijek slave sjećanje na nju u obliku Uskršnjeg blagdana.

Kristov ili misterij Uskrsa može biti riješen

Kako je došlo do toga da je siromašni zanatski pomoćnik, rođen u siromašnim okolnostima i koji je umro mlad, mogao stvoriti takvu reputaciju da ga danas milioni ljudi, devetnaest stoljeća kasnije, slave sa poštovanjem? Moralo je biti nešto u Isusu što je dovelo do činjenice da ga čovječanstvo ne može zaboraviti i da ga ne može napustiti, čak i nakon što su ga ponizili kao „kriminalca“ koji je zaslužio smaknuće. Postojali su veliki kraljevi i carevi koji su postigli velika djela u terminima zemaljskih ljudi, ali tko njih danas poštuje, tko slavi proslave i praznike za njih? Ali Krist, koji je bio rođen u štali, postao je samo zanatlija i koji je bio pogubljen kao kriminalac, danas je slavljen širom svijeta. To je misterij. Može li taj misterij biti riješen? Ovaj Kristov ili misterij Uskrsa može biti riješen i više apsolutno neće ostati misterij za čovječanstvo. Ali sasvim je drugo pitanje tko će razumjeti ovo rješenje. Tko ne može razumjeti rješenje treba samo nastaviti smatrati uskršnji događaj misterijem, ako uopće može vjerovati da se takav događaj ikada desio.

Nehumano stanje kulture prije Krista

Ako netko želi naučiti razumjeti rješenje misterija Uskrsa, mora se prisjetiti religioznih uslova koji su postojali među Židovima i među čitavim čovječanstvom prije osobnog pojavljivanja Isusa. Bila je to vrlo nehumana i barbarska filozofija koja je dominirala i vodila ljude. Bilo je vrlo moralno držati robove, voditi ratove, pokoravati druge narode i njihova kulturna blaga i činiti ih svojim robovima. U židovskoj religiji postojali su robovi, podržavajući temelj u religiji, a stoga i u vladi, i praktični način ponašanja bio je stoga još više nehuman nego princip „oko za oko i zub za zub“. Tu nije bilo nikakvog razumijevanja ljudske psihe koje bi omogućilo razumijevanje zašto su „kriminalci“ bili „kriminalci“, i zbog toga je prevladavalo mišljenje da oni moraju biti kažnjeni bez milosti, zapravo pogubljeni, ako se to smatralo neophodnim.

nastavlja se....