Poznat kao "krov svijeta", Tibet je prirodna granica između Kine i Indije, dvije vrlo različite civilizacije. No, povijesno uzevši, Tibet je i raskrižje između istoka, Dalekog istoka i Europe, a osim kineske i indijske civilizacije, na njega su utjecale i kulture središnje Azije, Irana i središnje Europe.

TIBETSKI PRIKAZ PODRIJETLA MAGIJE I MISTERIJE SVIJETA

Tibetansko predbudističko vjerovanje jedinstveno je kozmogonijsko viđenje svijeta u kojem je vjerovanje u reinkarnaciju odigralo važnu ulogu. Prema drevnim Tibetancima, vidljivi i nevidljivi svijet bili su usko povezati i tvorili su tri razine. U sredini su bila ljudska bića, koja su živjela u neposrednom dodiru s mitskim bićima zvanim gNyan, duhovnima koji su živjeli u stablima i kamenju, i bTsan, demonima koji su živjeli u zraku. Ta nadnaravna bića slična su pojmu istočnjačkih genija i zapadnjačkih anđela. Međutim, tibetski duhovi nikako nisu bili dobronamjerni. Iznad njih su, na nebu, živjeli bogovi svjetla ili "bijeli bogovi" (Lha), a ispod njih, u podzemlju, vođena bića (Klu), demoni u obliku plavkastocrnih zmija.

Izgleda da je to bio izvoran ustroj svijeta kako su ga doživljavali drevni Tibetanci, prije nego što se na tom području sredinom 7. st. pojavio budizam, na koji se preobratio i tibetski kralj Songsten Gampo (oko 627-650.), slijedeći savjet svojih dviju kraljica - kineske princeze Wen-Cheng i nepalske Tri-Tsun, prvih pokroviteljica budizma. Tako je budizam zamijenio autohtonu tibetsku religiju bon, čiji su se šamanistički obredi temeljili na težnji za ekstatičnim spajanjem s velikim prirodnim silama i elementima, s vidljivim i nevidljivim svijetom.

Ezoterijska tradicija koja je u Tibetu prethodila budizmu zabilježena je u Bon-pou ("čista knjiga 100 000 zmija"), za čiju se prvu verziju smatra da potječe iz otprilike 8. st., razdoblja neposredno nakon pojave budizma u Tibetu. Kao da je kod pojedinih religijskih učenjaka i pisaca postojala potreba da zabilježe i sačuvaju vjerovanja i tradicije koje su već gotovo bile nestale, budući da ih je budizam postupno istiskivao. Prema tekstovima u Bon-pou: "U početku, svijet nije bio stvoren. I taj se svijet zvao 'postojanje'; tako se zvao, a ipak nije bilo međuprostora između neba i zemlje. Nije bilo ničeg opipljivog. Nije bilo zbilje ni simbola. Budući da ovaj svijet nije imao niti prirodu postojanja, niti prirodu nepostojanja, zvao se 'potencijalni svijet' i sve što postoji, sve što je vidljivo nastalo je iz toga svijeta" (Ulomci iz Bon-poa).

VELIKI PREDAK

Tekst dalje opisuje mitski lik koji je imao nekoliko očitih zajedničkih topaka s hebrejskim bogom Jahveom i kineskim demijurgom P'an Guom: "Prvo je stvoren čovjek sa silnom sposobnošću za metamorfozu. Sam si je nadjenuo ime. Uzeo je ime 'gospodar', budući da je imao vlast nad svime što postoji, iskusio veliku radost". Taj se mitski lik velikog pretka održao i nakon pojave budizma u Tibetu. Međutim, dok se "gospodar potencijalnoga svijeta, istinski osvajač" pojavio iz kaosa, iz podzemnih snaga i niže razine svijeta, prema drevnoj tibetskoj kozmogoniji, veliki predak koji se poslije umiješao u proces bio je "sin neba". Izabrali su ga nebeski bogovi, da se spusti na zemlju među smrtnike i postane njihovim kraljem. To je i učinio, spustivši se čarobnim užetom koje povezuje nebo i zemlju, te se našao na "planini bogova".