Kada ih pobliže proučimo, postaje očito da se mitovi o prvotnome kaosu, o stvaranju neba i zemlje davno prije pojave ljudi, o stvaranju prvih ljudi od gline, o iskonskome paru, o velikom potopu i junaku koji ima mnogo zajedničkog s Noom i "mudracem nad mudracima" nalaze i u kineskoj kozmogoniji. To pokazuje da su, u pradavno doba, kulture Bliskog i Dalekog istoka imale manje-više iste poglede, tek s ponekom razlikom, na stvaranje svijeta i života na Zemlji, što navodi na zaključak da su se, i unatoč tome što narodi na zemlji nemaju iste korijene i podrijetlo, njihovi putevi posve sigurno presijecali i pružali mogućnost za razmjenu ideja, vjerovanja, vizija i strahova povezanih sa svijetom i životom u njemu.

MAJKA-STVORITELJICA ČOVJEČANSTVA

Prema popularnoj kineskoj legendi, čiji pisani trag potječe iz drugog tisućljeća prije Krista, a po svoj je prilici i daleko starija, nebo i zemlja stvoreni su davno prije ljudi. Legenda spominje i veliku majku-stvoriteljicu Nu Kua, no ne govori o tome kako se ona rodila, odakle je došla i tko je bila. Kao da je dovoljna da znamo što je učinila i koju je ulogu odigrala pri stvaranju svijeta, tj. pri stvaranju smrtnika iz žute, kineske zemlje. No legenda ide dalje, i kaže da ta zemlja nije bila savršeno pogodan materijal za ovu svrhu, pa je, nakon što je iz žute zemlje stvorila samo nekoliko smrtnika, ostatak napravila od gline. To objašnjava zašto na zemlji postoje dvije vrste smrtnika - oni "plemeniti" od žute zemlje, i oni "manje vrijedni" od gline.

DEMIJURG ROĐEN IZ KAOSA

Još jedna legenda, starija ili nastala istovremeno s pričom o Nu Kua, govori nam o pojavi nevjerojatnog, nadnaravnog bića koje nije bilo božansko u smislu zapadnjačkih religija i mističkih tradicija, već demijurg, kadar poprimiti osobine i izgled tipičnog ljudskog junaka, dijelom bog, dijelom demon, dijelom čovjek, koji je, poput većine kineskih junaka, posjedovao svakovrsne moći. Taj mitski junak, P'an Gu, rođen je iz kaosa koji je nalikovao jajetu u kojem je proveo 18 000 godina, pa je stoga bio i prvo biće koje se pojavilo iz kaosa. Njegovo rođenje, kako ga opisuje ova prastara legenda, u mnogočemu asocira na božansko egipatsko trojstvo koje čine Šu (zrak) i njegova djeca Nut (nebo) i Geb (zemlja), uz jednu značajnu razliku: za drevne je Egipćane nebo bilo žena, a zemlja muškarac. U kineskoj je mitologiji pojava neba (nebesa), rođenog iz čisto muških elemenata (yang), i zemlje, nastale iz čisto ženskih elemenata (yin), povezana S P'an Guovim rođenjem. U početku ga se ponekad poistovjećivalo s praiskonskim yangovskim načelima neba, a ponekad s praiskonskim yinovskim načelima zemlje, no uvijek ga se smještalo negdje između tih dvaju načela, koja su ga neprestano prožimala svojim odlikama i postupno preobražavala, sve dok naposljetku, nije postao ono što jest. Drugim riječima, P'an Gu, prvo ljudsko biće, pojavio se iz kaosa i rođen je istovremeno s nebom (nebesima) i zemljom. Kada se preobrazio i napokon prikazao kao ljudsko biće, nebo se postupno počelo uzdizati sve dalje i dalje od zemlje, sve dok se nisu razdvojili na udaljenost na kojoj su i danas - s nebom, koje je, prema legendi, beskrajno visoko, i zemljom koja je beskrajno duboka.

MIT O STVARANJU P'AN GUA

Mit o P'an Guovu stvaranju nastao je razmjerno kasno. Smatra se da potječe iz 4. stoljeća i da su ga iz Sijama donijeli emisari koji su se u 6. stoljeću vraćali u Kinu. U Liu Shuov Wai chi uvršten je tek u 11. st. Mit o P'an Guu nastavlja se na legendu koju smo prethodno spomenuli i daje nam dodatne informacije koje podsjećaju na biblijski mit o stvaranju. Prema toj priči, u početku je postojao P'an Gu, kineski pandan Jahveu. P'an Gu je zapravo "veliki predak" "deset tisuća bića" koja žive u svemiru. Stvoritelj cjelokupnog života, morao se žrtvovati i umrijeti kako bi stvorio svijet, budući da je svijet nastao od njegova tijela. Njegova je glava postala svetom planinom T'ai Shan, njegove su oči postale sunce i mjesec, njegova krv rijeke i mora, a dlake na njegovoj glavi i tijelu stabla i biljke na zemlji. Vjetar je rođen iz njegova daha, grmljavinu iz njegova glasa, a munje iz njegovih očiju.

Međutim, mnogo je razloga zbog kojih vjerujemo da se mit o P'an Guu možda temelji na još ranijem mitu, budući da se čini da jedan tekst nepoznata podrijetla, nastao u 3. st., Lao-Tsea - kineskog filozofa (koji se daozimu štuje kao vrhovno božanstvo) navodnog autora Tao-Te-Chinga i Konfucijeva suvremena (oko 6. st. pr. K.) - poistovjećuje s P'an  Guom. Prema tom tekstu, "Lao-Tse je deificirao" stvoreno nebo i zemlju prije nego što se transformirao - njegovo je lijevo oko postalo suncem, a desno mjesecom, glava mu je postala planinom K'un Lun, od kose su nastale zvijezde, od kostiju zmajevi, od mesa četveronošci, od crijeva zmije, od trbuha mora, od prstiju pet svetih vrhova, od dlaka biljke, a od njegova srca planina Hua Kai - Lao-tzu Hua-hu ching ("Lao-Tseova obraćenja barbara").