Pojam brahman odnosio se na moć ("apsolut") koja se nalazila u pozadini cjelokupnog stvaranja, a koju je utjelovljavao Brahman, stvoritelj svemira. Maya ("čudotvorna moć") odnosila se na snagu koja stvara iluziju "zbiljnosti" koju opažamo, privid koji nestaje kada shvatimo univerzalnu realnost brahmana ili "apsolutnog". Najstariji indijski tekstovi bile su četiri Vede, sveti spisi drevne Indije, koji su, poput Biblije, zbirka povijesnih, legendarnih, mitskih i religijskih priča. Suvremeni povijesni izvori smatraju da su nastale između trećeg i sredine prvog tisućljeća prije Krista, što znači da su se prvi vedski spisi pojavili otprilike u isto vrijeme ili malo prije Hamurabijeva zakonika, zbirke od 282 administrativna, politička i religijska propisa sastavljene potkraj vladavine Hamurabija (1792-1750. pr. K.), šestog amoritskog kralja Babilona. Zakoni su uklesani u kameni stećak smješten u hramu Marduka, nacionalnog boga koji je i središnji lik Zakonika i jedan od najranijih primjera monoteizma. Zakonik također ima veze s Biblijom, utoliko što se danas općenito vjeruje da je poslužio kao inspiracija za Mojsijev Dekalog (Deset zapovijedi), napisan najmanje 500 godina kasnije. Kratak pogled na kartu svijeta pokazuje da su međusobni utjecaj i zajednički izvori bili itekako mogući, budući da je geografski položaj Babilona, Izraela i Indije to svakako omogućavao. Štoviše, znamo da je već zarana postojala trgovinska razmjena, pa se čini vrlo vjerojatnim da je između tih triju civilizacija došlo i do razmjene kulturnih utjecaja, koja objašnjava sličnosti i paralele između Hamurabijeva zakonika i Deset zapovijedi, te vedskih i biblijskih priča.

STVARANJE PREMA RGVEDI

Shvatimo li ih kao cjelinu, vedski spisi približno su šest puta dulji od Biblije. Sabrani su u četiri velike zbirke koje su jednostavno poznate kao četiri Vede. Rgveda ("Veda u stihu") - tako je nazvana jer je u cijelosti napisana u stihovima - najmlađa je od četiriju Veda i sadrži i sljedeću "Himnu o stsvaranju (Nasadiya)":

Tada ne bijaše ni nepostojanja

ni postojanja;

ne bijaše ni prostora

ni neba iza njega.

Što se pokrenulo?

Gdje?

Za čiju zaštitu?

Je li bilo vode, bez dna?

Tada ne bijaše ni smrti

ni besmrtnosti.

Noć i dan ni po čemu

se ne razlikovaše.

Tek disanje, bez daha,

samo po sebi.

Osim toga

nigdje ne bijaše ničega.

Dok čitamo te stihove, ne možemo ih s jedne strane ne usporediti s mezopotamskim Enuma elišom ili s jahvističkim prikazom Postanka. Još jedna vedska pjesma ima veze sa stvaranjem svijeta - "Oda čovjeku" ili Purusa-Sukta - a ona pak podsjeća na kineski mit o stvaranju P'an Kua, velikog pretka "deset tisuća bića" koja su se proširila svijetom.

Čovjek ima tisuću glava,

tisuću očiju, tisuću stopala.

Zauzeo je zemlju sa svih strana

i proširio se dalje

i do deset prstiju.

I upravo je čovjek sve to,

što god bilo je

i što će biti.

On je vladar besmrtnosti,

kada kroz hranu nadrasta

sve što postoji.

Kao što je vidljivo iz tih stihova, i u Indiji je postojao veliki predak. Bio je to puruša, iskonski ili "kozmički čovjek", izvorni, vječiti i vrhovni, kojeg su hindusi smatrali početkom i svršetkom svega, tj. "apsolutom".

BRAHMAN i MAYA ili VRHOVNA ZBILJNOST I APSOLUTNI PRIVID

Postoje bezbrojne pjesme i pripovijesti o stvaranju svijeta u sve četiri Vede, no bit će najbolje usredotočiti se na dva mita od najveće moguće važnosti u religijskoj kulturi s tako velikim panteonom. Ti se mitovi odnose na mayu i brahmana - kojeg ne treba miješati s Brahmanom, bogom stvoriteljem i vrhovnim božanstvom ili prvim članom hinduskog trojstva trimurti (približno isto što i kršćansko trojstvo), a koje čine Brahman, Višnu i Šiva, tj. stvoritelj, održavatelj i uništitelj. Prema hinduskome viđenju strukture svijeta, brahman i maya personifikacije su bića i ne-bića. Nemaju ekvivalenta u kozmogonijama, vjerovanjima i religijama ostalih civilizacija drevnoga svijeta, osim kasnijih pojmova iz židovske kabalističke tradicije. Poput alefa, prvog slova-brojke hebrejske abecede koja tvori kabalistički kod, brahman je načelo koje nije moguće formulirati ili nedvosmisleno utvrditi mišlju, ili na bilo koji drugi način čvrsto postaviti. Riječ je o neshvatljivome pojmu koji postoji bez postojanja, koji je početak i svršetak svih stvari, koji postoji prije početka i nema svršetka. Nedjeljiv je i neizreciv, kao apsolutno biće, vrhovna svijest i potpuna zbiljnost nakon i izvan koje više ništa ne postoji. Prema hinduističkoj kozmogoniji, kroz pojam brahmana stvorena je maya - privid svijeta ili svijet privida koji oblikuje naša mašta - kako bi svijetu podarila tijelo, tvar i raznolikost oblika. Maya je svijet iluzija i pojava, iluzija zbog kojih se brahman pojavljuje u obliku svemira ili, sa subjektivnog stajališta, iluzija zahvaljujući kojoj mi brahmana vidimo u obliku svijeta. Prema tome, brahman i maya naprekidno se i u svakom trenutku stvaraju, ili preciznije, u stanju su neprekidnoga stvaranja, budući da je jedno od njih vrhovna zbiljnost ne-postojanja (tj. onoga što ne postoji), a drugo apsolutan privid postojanja (tj. svega što postoji).