Grčka književnost, kiparstvo i arhitektura inspirirali su europsku umjetnost, unatoč zabranama koje je postavljala crkva, silno se trudeći da se grčka umjetnost i znanost potisnu, cenzuriraju, gurnu u stranu i zaborave. Europske je narode, pa i velik dio svijeta - uvelike nadahnuo grčki društveni model pri stvaranju demokratskog sustava, institucija parlamenta i senata.

Međutim, neki su povjesničari na grčku civilizaciju gledali ponešto kritičnije, što ih je navelo da pobliže prouče njezino podrijetlo.

Prvenstveno zahvaljujući proučavanju i istraživanju priča i legendi grčke mitologije, kao i potrazi za izvorima tih mitova, postalo je očito da su grčki mislioci i umjetnici velik dio nadahnuća crpili iz mitova i legendi Mezopotamije, Egipta, a možda čak i nekih primitivnih afričkih naroda i plemena.

PODRIJETLO GRČKE MITOLOGIJE

Grčka je mitologija toliko snažno utjecala na zapadnjačku kulturu, osobito na filozofiju, teologiju, znanost i politiku, da se dugo vjerovalo da je Grčka krajnji i potpuno pouzdani mitološki izvor. Dobro je poznato da mitovi, simboli i legende tvore konstantu u povijesti ljudskog roda. Javljaju se širom svijeta i tijekom cijele povijesti i u različitim oblicima, pričaju manje-više slične priče koje govore o sličnim temeljnim preokupacijama ljudi u svim vremenima i u različitim dijelovima svijeta. No do prevlasti koju su grčki mitovi stoljećima uživali zasigurno je došlo zahvaljujući činjenici da nude čvrsto konstruiranu povijest bogova i heroja sa strogom božanskom hijerarhijom, da koriste fantastične i spektakularne priče koje se duboko urezuju u svijest, te da su, povrh svega, odraz čovjekovih običaja, slabosti i osjećaja. Osobine i postupci bogova s Olimpa vrlo su nalik onima običnih smrtnika.

Freud i drugi psihoanalitičari nisu pogriješili kada su u grčkim mitovima prepoznali, ako već ne arhetipove svih ljudskih oblika ponašanja te intelektualnih, moralnih i emocionalnih navika, onda barem kalupe u kojima su oblikovani. Drugim riječima, događaji u kojima se opisuju veliki olimpski bogovi neka su vrsta sublimacije ili preuveličavanja, ovisno o slučaju, nimalo manje dramatičnih ili komičnih situacija i okolnosti s kojima se susreću obični smrtnici.

No da bismo shvatili kako su Grci zamislili stvaranje svijeta, ili, preciznije, vlastitoga svijeta, valja upamtiti da se njihova civilizacija nalazila u gotovo neprekidnom stanju rata. To možda objašnjava zašto im je umjetnost bila toliko bogata, toliko razvijena i sofisticirana, te zašto su težili savršenstvu. Zapravo, ta težnja za ljepotom i estetskom čistoćom, kao i idealizam koji je u temeljima grčke misli, možda nikada ne bi prevladali bez krvave i mučne povijesti grčkih gradova-država.

TEOGONIJA ILI GRČKA KOZMOGONIJA PO HEZIODU

Zahvaljujući brojnim sličnostima između sumerskih, arkadskih, egipatskih i hebrejskih mitova o stvaranju i grčkog prikaza stvaranja svijeta, vidljivo je da je grčka kozmogonija nadahnuće vukla iz tih ranijih mitova i legendi.

Prema grčkoj kozmogoniji, u početku nije bio kaos, već Kaos, personifikacija apsolutne praiskonske praznine. Kaos je oplodio boga demona Ereba (mrak) kao i svoju sestru božicu Noć (Nyx), od kojih su potekli bog Eter, uvijek vedar nebeski prostor iznad oblaka, i božica Hemera (dan). To je grčka inačica mita o stvaranju prema pjesniku Heziodu (oko 700. pr. K.) i njegovoj Teogoniji, koja opisuje kozmogoniju ili stvaranje svijeta u skladu s vjerovanjima toga doba. U trenutku stvaranja svijeta nebo i zemlja još nisu postojali. No božica Noć uskoro je, ovaj puta bez pomoći brata Ereba - rodila neobična bića koja će odigrati ključnu ulogu u povijesti olimpijskih bogova i, poslije, u životu smrtnika. Među njima su Erida (razdor), Hesperide (kćeri večeri), Hipnos (san), Kere (krvoločni ženski demoni koji su junake pratili u bitke), Mojre ili suđenice (božanska bića koja određuju sudbine smrtnika), Momo (sarkazam), Moros (sudbina), Nemeza (božanska odmazda) i Filot (nježnost).

Tek su se nakon toga pojavili Uran (nebo) i Geja (zemlja), koji su izvodili beskrajan niz potomaka, od kojih su najpoznatiji i najvažniji šestorica titana i šest titanica. Jedna od sestara, titanica Reja - najstarije božanstvo na zemlji i, prema Grcima, majka svih bogova - udala se za vlastitog brata Krona (vrijeme) i rodila Zeusa, koji je postao vrhovnim olimpskim bogom.