Publisher

The Russian Academy of DNA Genealogy

Anatole A. Klyosov

Boston, USA 

HAPLOTIPOVI INDUSA I DOBA KADA JE ŽIVIO NJIHOV ZAJEDNIČKI PREDAK

Odmah se ograđujem – namjerno pišem „Indusa“ a ne „Indijaca“ zato što Indijci većinom spadaju u domorodce, Dravide, pogotovo Indijci na jugu Indije.A Indusi su mahom nosioci upravo haplogrupe R1a1. Bilo bi pogrešno napisati„haplotipovi Indijaca“, pošto Indijci u celini pripadaju najrazličitijim rodovima DNK-genealogije.

U tom smislu je izraz „haplotipovi Indusa“ srodan izrazu „haplotipovi Slavena“. U njemu je prisutan odraz „etnokulturne“ sastavnice, ali to i jeste jedno od obilježja roda. U svom ranom radu o haplotipovima Slavena i Indusa (http ://www .lebed .com /2007/art5034htm) već sam pisao kako se ispostavilo da oni, Slaveni i Indusi, imaju istog zajedničkog pretka. I jedni i drugi u velikom broju pripadaju rodu R1a1, samo što je kod Rusa takvih 50-75%, a kod Indusa – 16%. To jest, Rusa iz roda R1a1 ima 40-60 miliona muškaraca, a kod Indusa – 100miliona. Ali sam u tom radu opisivao samo vrstu haplotipova, i to onih kratkih. Sada, godinu dana kasnije, već možemo odrediti kada su to živjeli zajednički preci Istočnih Slavena i Indusa. Evo predačkog haplotipa Indusa istog tog roda, R1a1:
13 25 16 11 11 14 12 12 10 13 11 31 15 9 10 11 11 24 14 20 32 12 15 15 16 Praktično je isti kao i haplotip prapretka Slovena. Izdvojene su dvije mutacije, ali faktički tamo mutacija nema. Tu je četvrta brojka s lijeva kod Slavena 10.46 te je zaokružena na 10, dok je kod Indusa 10.53, zaokruženo na 11. Zapravo jeto jedno te isto. Isto je i sa prosječnom mutacijom, dijelovi jedinice.
Starost zajedničkog pretka Indusa iznosi  3.850 godina. To je 650 godina manje nego kod Slavena.
Pošto se predački haplotipovi kod Indusa i Slavena praktično podudaraju, i slavenski haplotip je 650 godina stariji, jasno je da su to Prasloveni došli u Indiju, a ne obrnuto. Strogo govoreći, to nisu bili Praslaveni već Praindusi, ali su oni bili potomci Praslavena. Ako se sastave svi haplotipovi Slavena i Indusa, čim su po svoj prilici od istog pretka, onda razlike sasvim nestaju. Zajednički predački haplotip Slavena i Indusa je :13 25 16 10 11 14 12 12 10 13 11 3015 9 10 11 11 24 14 20 32 12 15 15 16. On je identičan haplotipu zajedničkog pretka Slavena. Zajednički predak Slavena i Indusa je živeo prije 4.300 godina. Predak je praslavenski, on je stariji. Kroz 500 godina će Slaveni sagraditi Arkaim, a 200 godina kasnije će otići u Indiju, i Indusi će započeti odbrojavanje od svog zajedničkog pretka, opet praslavenskog. Sve se slaže. Danas udio Indijaca roda Arijevaca, R1a1, u čitavoj zemlji iznosi 16%, i zauzima drugo mesto posle najraširenije indijske „domorodačke“ haplogrupe N1(20%). A
u najvišim kastama haplogrupa R1a1 zauzima gotovo polovinu . Na tome ćemo se malo podrobnije zaustaviti. Kao što je poznato, društvo se u Indiji dijeli na kaste i plemena. Četiri su osnovne kaste ili „varne“ – brahmana (svećenika), kšatrija (ratnika), vajšija(trgovaca, zemljoradnika, stočara) i šudri (radnika i slugu). U naučnoj literaturi se one dijele na „indoeuropske“ i „dravidske“ kaste, i u svakoj od njih postoje tri stupnja – najviša kasta, srednja i najniža. Plemena se dijele nai ndoeuropska, dravidska, burmansko-tibetska i australijsko-azijska. Kako je nedavno ustanovljeno, čitava ta muška populacija u Indiji se može podijeliti na desetak-petnaestak osnovnih haplogrupa – mongoloidnu S, iransko-kavkasku G, indijske H, L i R2 (koje se osim u Indiji krajnje rijetko sretnu), bliskoistočnu J1 sredozemnu (i bliskoistočnu) J2, istočnoazijsku O, sibirsku Q, istočnoeuropsku(arijevsku) R1a1, zapadnoeuropsku (i azijsku) R1b. Uzgred, pretežna većina europskih Roma, koji su, kao što se zna, prije 500-800 godina došli iz Indije ,ima haplogrupe H1 i R2. Osnovni dio obiju najviših kasta, indoeuropske i dravidske, sastoji se iz predstavnika arijevske haplogrupe R1a1. Njih ima 45% u najvišoj indoeuropskoj kasti i 29% u najvišoj dravidskoj kasti. Ostali članovi najviših kasta su nosioci indijskih haplogrupa R2 (16% odnosno 10%), L (5% odnosno 7%), H (12%odnosno 7%) i ostalih – jedinice postotaka. Nasuprot tome, u plemenima pretežu istočnoazijska haplogrupa O (53%kod australijsko-azijskih, 66% kod burmansko-tibetskih i 29% kod„indoeuropskih“ plemena) i „domorodačka“ indijska N (37% kod dravidskihplemena). To se u principu slaže sa drevnim tokovima migracije koji su opisani niže. Najstariji tok, pre 45-20 tisuća godina, na istok iz Sjeverne Mesopotamije – Zapadnog Irana, podjelivši se kod Pamira-Hindukuša-Tianšana, doveo je buduće Dravide, istočne Azijce i australijsko-azijske narode na jug, u Indiju, a buduće Sibirce, zapadne Azijce i Europljane – na sever i na zapad. Tek tisućama godina kasnije je drugi tok Dravida došao u Indiju sa Bliskog Istoka, donevši sa sobom umijeća poljoprivrede u nastajanju, zajedno sa haplogrupom J2 koje najvišeima u najvišoj kasti Dravida – 15% (u najvišoj kasti Indoeuropljana – 9%). I najzad, prije 3.500 godina su nosioci haplogrupe R1a1 stigli u Indiju sa južnog Urala pod nazivom Arijevaca. Pod tim nazivom su ušli u indijski ep. Zanimljivo je da je i sam sistem indijskih kasta isto stvoren pre oko 3.500 godina. Dakle, opet ponavljamo.
Slaveni i Indusi imaju istog zajedničkogpretka roda R1a1, koji je živio prije 4.300 godina, a predak samih Slavena, sistim haplotipom, živeo je nešto ranije, prije 4.500 godina. Njegov potomak je kroz 650 godina započeo genealošku liniju kod Indusa, s odbrojavanjem od prije 3.850godina (to je doba kada je živio zajednički predak Indusa, vid. gore), upravo oddoba početka Arkaima.
R1a1 – to su i bili Arijevci koji su došli u Indiju . A kada su došli i šta ih je tamo dovelo – ispričati ću niže, a pre toga ćemo vidjeti kada su živjeli zajednički preci roda R1a1 u čitavoj Europi. Zatim ćemo sačiniti opću sliku gdje su živjeli prije svih, to jest gdje je bila njihova prapostojbina, i kuda i kada su se iz prapostojbine kretali. Već  ih sasvim osnovano možemo nazvati Arijevcima, umjesto bezličnog R1a1, a tim pre umjesto nespretnog„Indoeuropljani“ ili „Protoindoeuropljani“.  Arijevci su oni, dragi čitaoče. I ničega „indoiranskog“ u njima nije bilo, naravno, sve dok nisu stigli u Indiju i Iran. Jezik nisu dobili iz Indije ili Irana, već su, naprotiv, svoj tamo donijeli. Arijevski. Praslavenski. Sanskrit. Ili protosanskrit, ako hoćete.

O SLAVENIMA, PRASLAVENIMA, ARIJEVCIMA I „INDOEUROPLjANIMA KOJI SU GOVORILI NA IRANSKIM JEZICIMA“.  ZAŠTO JE RIJEČ „ARIJEVCI“ NEKIMA TOLIKO STRAŠNA

Gledamo Veliku sovjetsku enciklopediju. Čitamo:

„Jedino opravdana i sada u nauci prihvaćena jeste primJena termina„Arijevci“ samo na plemena i narode koji su govorili na indoiranskim jezicima“. Gle samo – tako odvažno i direktivno raskrstiti sa vlastitim precima. I dalje – „U lingvistici se arijevskim nazivaju indoiranski jezici“. A zapravo su upravo naši preci-Arijevci donijeli jezik u Iran, i tisućama godina kasnije su ga, već u naše doba počeli smatrati iranskim. A pošto postoji velika škola iranskih jezika, onda su arijevske počeli smatrati iranskim,pobrkavši uzrok i posljedicu. Iranski jezici spadaju u indoeuropske, i datiraju se ovako – najstariji, od drugog tisutljeća prije n.e. do 300-400. godine prije n.e., srednji – od 300-400.godine prije n.e. do 800-900. godine n.e., i novi – od 800-900. godine n.e. do danas. To jest, najstariji iranski jezici se datiraju tek POSLJE odlaska Arijevaca u Indijui Iran, i više od 1.000 godina POSLJE života praslavenskog pretka (pre 4.500godina). On, naš predak, nikako nije mogao da govori na iranskom jeziku. Na arijevskom je govorio, arijevski jezik su njegovi potomci kroz 1.000-1.500 godinai donijeli u Iran. A zapadnoiranska grupa jezika se čak pojavila oko 500. g. prije n.e. Tako su Arijevci i Praslaveni zalaganjima naših naučnika postali bezlični „Indoeuropljani“, a arijevski, staroslavenski jezici su postali„indoiranski“. I to je politički korektno. I krenuli su već sasvim fantastični pasaži, prihvaćeni u naučnoj literaturi, kako su „na Dnjepru živjela plemena koja su govorila na iranskim jezicima“, kako su „Skiti govorili na iranskim jezicima“, kako su „žitelji Arkaima govorili na iranskim jezicima“.Na arijevskim su govorili, dragi čitaoče, na arijevskim.
Isti su istaroslavenski jezici. Naša priča govori i o tome. Prema indijskim vedama, upravo su Arijevci došli u Indiju sa sjevera, i to njihove himne i predanja leže u osnovu indijskih veda. I, nastavljajući dalje, upravo je ruski jezik (i njemu srodni baltički jezici, na primer, litvanski)najbliži sanskritu, a Evropa je od ruskog i baltičkih jezika na dohvat ruke. Znači da „baltičko-slavenski jezici“ i jesu osnov „indoeuropskih jezika“, zar ne? To jest, isti su i arijevski jezici, ako stvari nazovemo pravim imenom. Tako je, to niko i ne osporava. Ali, znate, nekako je nepravilno toliku čast Slavenima ukazati. „Indoeuropski jezici“ – to je politički korektno, a izvesni bezlični „Indoeuropljani“ je tim prije politički korektno, Slaveni – nije naročito politički korektno. A tek Arijevci – to je, znate, bremenito. A zašto je bremenito? A evo kako to određuje Velika sovjetska enciklopedija: „Već od sredine XIX vijeka je pojam „Arijevci“ (ili „Arijci“) primenjivan za određivanje naroda koji su pripadali indoeuropskoj jezičkoj zajednici. Takva upotreba termina jebila raširena u rasističkoj literaturi (pogotovo u fašističkoj Njemačkoj), kojamu je pridavala tendenciozni i antinaučni značaj“. Pa, u tome kako smo gore izračunavali podatke o razdobljima života Arijevaca nije bilo ničeg rasističkog. Zato nećemo nacističku Njemačku uvlačiti ovamo. A zašto je još bremenito?

Vidite, Arijevci, to je strašnjikavo. To su još građani u doba GUGB, NKVD u SSSR-u znali, a pogotovo službenici te organizacije. U to vrijeme je postojalo uputstvo Tajnog političkog odjeljenja pod nazivom „Arijevci“ koje je tu riječ povezivalo s optužbama za formiranje i propagandu fašističkih organizacija u SSSR. Kako pišu izvori iz tog vremena, optužbe su većinom iznošene protiv predstavnika sovjetske inteligencije – predavača srednjoškolskih i visokoškolskih ustanova, književnih radnika izdavačkih kuća. Tako je u „arijevskom slučaju“ uhapšena i osuđena grupa suradnika koji su se bavili izdavanjem riječnika stranih jezika.  Sve u svemu, o tome se može mnogo govoriti. Kako ističe doktor istorijskih nauka A. Burovski, „pokušajte da zaustite o Arijevcima u stručnim zajednicama – i uvažene kolege će se smjesta napeti, stegnuti… Sumnjiva tema, loša. Bolje je da se tom temom uopće ne bavite, mirnije je.  A ako se već bavite, onda ne treba izvlačiti nikakve zaključke“. Ali ćemo mi izvući, i to ne jedan. Dakle, postalo je jasno da rod R1a1 u DNK-genealogiji predstavlja Arijevce, koji su i naši preci, Praslaveni, isti su i „Indoeuropljani“. Svoj arijevski jezik, isti je i praslavenski, donijeli su u Indiju i Iran pre 3.500-3.400 godina, to jest 1.400-1.500 godina prije naše ere. U Indiji je naporima velikog Paninija uglačan u sanskrit prije otprilike 2.400 godina, blizu početka naše ere, a u Persiji-Iranu su arijevski jezici postali osnov grupe iranskih jezika, od kojih se najstariji datiraju u drugo tisutljeće prije naše ere. Sve se slaže. Eto što znači kada lingvisti nemaju u rukama datume života i migracije Arijevaca, između ostalog, na teritoriji suvremene Indije i Irana. Otuda je njima, Arijevcima, a potom i svim drugim – žiteljima ruske ravnice, Pridnjeprovlja, oblasti uz Crno i Kaspijsko more dodjeljeno zvanje„Indoevropljana“, i tim prie da su „govorili na iranskim jezicima“, sasvim obrnuto od istine.Eto otkud se ti nespretni „Indoeuropljani“ pojaviše. Zapravo su i bez ikakve tamo Indije ili Irana imali arijevske jezike, po čitavoj ruskoj ravnici i sve do Balkana. Oni su, Arijevci, jezik donijeli u Europu, oni su ga donijeli i u Irani Indiju. Od Indije sve do Europe se pruža jedna ista grupa jezika – arijevskih. A nju uzeše i nazvaše „indoeuropska“, „indoiranska“, „iranska“. I što je sasvim neshvatljivo, naši ljudi, naši preci, Praslaveni, postadoše „Indoeuropljani“,pa čak i „Iranci“. „ Žitelji Dnjepra koji su govorili na iranskim jezicima“. Kako vam to zvuči? Vrijeme je da filolozi-lingvisti zavedu kod sebe red.  Mi ćemo im, stručnjaci za DNK-genealogiju, pomoći.

http://www.scribd.com/doc/53093311/Anatolij-Kljosov-Otkud-su-se-pojavili-Sloveni

nastavalja se