Napisao/la M. Šajina

Mislili ste kako ćete pod stare dane moći posaditi vlastite rajčice, malo zelene salate i pokoji domaći krastavac? Neće ići – barem ne ako pitate birokrate iz Europske unije. Oni su, naime, donijeli odluku o kultivaciji svog voća i povrća, a posljedice te odluke na sebi će ponajprije osjetiti mali poljoprivrednici, pa čak i vlasnici privatnih vrtova. Više informacija o svemu možete doznati na portalu www.nutricionizam.com čiji tekst ovdje prenosimo u cijelosti.

Regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala naći će se pred članovima Europske komisije 6. svibnja 2013. godine. EK želi u buduće nametnuti poljoprivrednicima i vrtlarima upotrebu standardiziranog sjemenja. Stare i rijetke sorte imaju malu vjerojatnost da će biti odobrene, a njihova kultivacija biti će kažnjiva zakonom – čak i kada se bilje sadi na privatnom zemljištu.

Europska komisija radi reviziju Europske trgovine sjemenjem u vidu nove regulative. Odluka Europskog suda iz 2012. godine dozvoljava da poljoprivrednici mogu prodavati samo autorizirano sjemenje. Do sada, stare i rijetke vrste koje su se uzgajale u malim količinama bile su izuzete iz od ovih pravila. No, nova će regulacija onemogućiti malim poljoprivrednicima ili privatnim osobama da u budućnosti distribuiraju vlastito sjeme.

Izvorni tekst prijedloga zakona možete pročitati OVDJE

Austrijske ekološke organizacije tvrde da će tako mnoge vrste konvencionalnog povrća i žitarica nestati iz kultivacije. Registracija svih sorti postaje obavezna i dovodi do kompletne unifikacije. Mali će poljoprivrednici biti prisiljeni zadovoljiti nepregledne birokratske i financijske prepreke ne bi li registrirali svoje varijetete sjemenja. Ekolozi se boje žestoke službene kontrole koja će rezultirati velikim kaznama za one koji uzgajaju ne-registrirane varijetete biljaka.

Potrošači će imati sve manje slobode izbora, manje raznolikosti hrane, manje boja i okusa, i manje nutritivne vrijednosti voća i povrća na svojim tanjurima. Svim potrošačima bi trebalo biti dostupno svo biljno sjeme, a posebno ono koje je prilagođeno lokalnom uzgoju. Lokalno voće i povrće tretira se s manje pesticida i gnojiva, zahtijeva manje vode i tako smanjuje zagađenje okoliša. Tko će imati koristi ako nestanu rijetke i lokalne sorte bilja? Tko će imati koristi od normizacije sjemena? Samo one grupe koje već posjeduju glavninu tržišta sjemenom. Cilj velikih multinacionalnih kompanija je kontrola nad cjelokupnom proizvodnjom hrane.

Peticiju protiv novog zakona možete potisati OVDJE

EK će predati nacrt regulative Europskom Parlamentu 06. svibnja 2013. godine, a Parlamentarci će podići svoje ruke. Europski građani, kojima se i mi uskoro pridružujemo, najvjerojatnije ne znaju puno o ovoj fundamentalnoj odluci koja će biti izglasana u Parlamentu. Da li ste čuli nešto o regulaciji trgovine biljnim sjemenjem na dnevnicima velikih televizijskih kuća? Vjerojatno ne.

Nacrt regulacije reflektira potrebe industrije, a ne pojedinaca. Regulacija zahtjeva registraciju biljnih VARIJETETA i certifikaciju pojedinih lotova proizvodnje propagacijskog materijala – sjemenja. Da bi se registrirao u službenom katalogu, varijetet treba biti određen (Distinct), visokog stupnja jednolikosti (Uniform) i stabilan (Stable). Engl. skraćenica ovih karakteristika je DUS. U nekim slučajevima, većinom za agrikulturne biljke, treba zadovoljavati kriterije „vrijednosti za kultivaciju i upotrebu“ (Value for Cultivation and Use – VCU). Ove se karakteristike testiraju kroz uzorkovanje na polju, laboratorijske analize i usporedbom već postojećim registriranim varijetetima.

Što će Majka Priroda reći na točno određene, jednolične i stabilne biljne varijetete? Niti jedna kultivirana, a niti „divlja“ biljka neće pobjeći prirodnim zakonima Evolucije, a tako niti ovo umjetno i birokratsko katalogiziranje. Živi organizmi nikada neće biti točno određeni i jednolični, a neće biti niti stabilni jer se prilagođavaju uvjetima u kojima žive i jer se tako razvijaju. Zašto se u prodaji smiju naći samo određeni, jednolični i stabilni organizmi, i zašto bismo tim činom ugrozili postojeći spektar biološke raznolikosti?

Testovi određenosti, jednolikosti i stabilnosti (DUS) su namijenjeni razvrstavanju biljaka kako bi se na temelju tih karakteristika dobio certifikat o biljnom varijetetu ili privatno ekskluzivno pravo na biljni varijetet. Moderni biljni varijeteti su genetički veoma slični zbog zajedničke genealogije, i tada postaje lako ostvarivo privatno pravo vlasništva. Bilo bi jako teško dokazati tko je vlasnik varijeteta kada bi varijetet bio vrlo homogena (različit).

Testovi određenosti, jednolikosti i stabilnosti (DUS) se provode u intenzivnom poljodjelstvu i u uvjetima gdje se mogu usporediti s industrijskim sjemenjem dobivenog intenzivnim uzgojem. Stoga je proces registracije diskriminacija prema manjim poljoprivrednicima, a pogoduje samo velikim sustavima.

Povijesno gledano, sistem certifikacije uveden je dvadesetih godina prošlog stoljeća s ciljem poboljšanja transparentnosti i kvalitete biljnog sjemenja na tržištu. Registracija je u početku bila proizvoljna, ali je preuređena u legalnu obvezu sredinom prošlog stoljeća u ratnim uvjetima kako bi se forsirala agrikulturna produktivnost. Cjelokupan je proces usko povezan s fašističkom ideologijom odvajanja „čistog i vrijednog“ od „inferiornog“ materijala, npr. u njemačkom Trećem Reich-u. Obavezna zakonska registracija se kasnije proširila u svrhu poticanja modernizacije i industrijalizacije agrikulture istodobno štiteći interese agro-industrije.

Tijekom zadnjih par desetljeća postali smo svjedoci masovnog gubitka genetičke raznovrsnosti, industrijalizacija poljoprivrede stvorila je ogromne ekološke probleme, dok je agro-kemijska industrija nastavila dominirati nad tržištem sjemenja – stoga regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala nastavlja isti destruktivni pristup prema izvorima hrane. Sustav obavezne registracije i certifikacije će biti još više totalitaristički, restriktivniji i reguliran do najsitnijih detalja – kakav nije bilo u prošlosti. I naravno, malo je mehanizama zaštite ostalo u rukama država članica EU koje sada neće moći osigurati suverenitet hrane na vlastitom teritoriju. Vrtlari, mali poljoprivrednici, seljaci, farmeri – svi oni koji žele sačuvati biljno sjeme sa svojih posjeda i koji će ga razmjenjivati bavit će se protuzakonitim radnjama!