Foto: REUTERS
Tek danas, kada je nakon nekoliko tjedana izbjegavanja da to učini Apple ipak objavio da je osnivač i generalni direktor kompanije Steve Jobs teže bolestan nego što se mislilo, dionice američkog informatičkog diva zabilježile su ozbiljniji pad. Ostali informatički divovi - zacijelo najčvršća okosnica gospodarstva Sjedinjenih Država - vrijednost su na burzi počeli gubiti već s prvim znacima globalne krize, bivajući zapravo lakmusom čitave priče o nadolazećim trnovitim mjesecima za poslovni sektor.
Ono što je naftna industrija Bliskom istoku ili tekstilna azijskoj regiji, to je otprilike biznis informatičkih tehnologija Americi, pa nije nimalo neobično da su kotacije Microsofta, HP-a, IBM-a, Della i njima sličnih bile prve kojima se krivulja na početku krize zakrenula prema dolje. Izuzetak je ipak bio Apple, tvrtka koja u svojoj tridesetogodišnjoj povijesti nikada, zapravo, nije išla u korak s ostatkom domicilnog gospodarstva, već uvijek nekako po svome.
Jedina kriza koja je u tri desetljeća uzdrmala Apple dogodila se onda kada je iz tvrtke bio potjeran Steve Jobs i upravo je iz tog iskustva proizašla jučerašnja bojazan zbog njegova mogućeg napuštanja tvrtke zauvijek - vrijednost dionice Applea pala je odjednom za više od 6 dolara, srušivši se čak 7,1%.
Ta se kriza dogodila u vremenima kada se Jobs intenzivno bavio smišljanjem koncepcije Macintosha, prvog osobnog računala s grafičkim korisničkim sučeljem, mišem i mogućnošću umrežavanja. Da Macintosh zagarantirano uspije, u Apple je doveo tadašnjeg direktora Pepsi Cole, Johna Sculleya, govoreći mu kako u životu mora iskoristiti priliku da promijeni svijet umjesto da prodaje “zašećerenu obojenu vodu”.
Taj ga je potez, međutim, koštao posla u vlastitoj kompaniji. Najprije je inzistirao na bezobraznoj reklamnoj kampanji za Macintosh, vrijednoj 15 milijuna dolara, u kojoj je parodijom na film “1984” nastao prema Orwellovu romanu njegovo računalo spasilo svijet od tiranije IBM-a. Potom je inzistirao na izuzetno visokoj cijeni od 2500 dolara za Macintosh, a sva ta tvrdoglavost toliko ga je posvađala sa Scullyjem da je ovaj od Uprave zatražio Jobsovo otpuštanje te ga je i dobio.
Appleu je bez tvorca češće išlo loše nego dobro. Osmislili su par novih računala, čak i prvo ručno računalo Newton, jedan od prvih prijenosnika - PowerBook, no uglavnom su bezidejno lutali nikako ne uspijevajući pronaći hit-proizvod, što im je s Jobsom na čelu uvijek polazilo za rukom. Steve je za to vrijeme pokrenuo relativno uspješnu tvrtku NeXT koja se bavila proizvodnjom operacijskih sustava, a potom je investirao i u Pixar, poznati studio za računalnu animaciju koji je proizveo i nekoliko hit-crtića među kojima je bio i fantastični Toy Story. No kad je u Appleu već stvarno zagustilo, morali su ga ipak pozvati natrag - učinili su to tako što su kupili NeXT.
Nedugo nakon toga, pred sam kraj prošlog desetljeća, Steve Jobs je ponovno imenovan generalnim direktorom Applea, a rad na novom hit-proizvodu inženjerske su jedinice unutar kompanije počele odmah nakon njegova dolaska, prema njegovim zamislima. Godinu, dvije nakon završenog razvoja taj se proizvod pojavio na policama trgovinama s elektroničkom robom i do danas je prodan u stotinjak milijuna primjeraka. Ime mu je iPod, a za njega, baš kao i za Stevea Jobsa, danas zna gotovo svaki čovjek na svijetu, pa doista nije nimalo neobično da su vrijednost dionice Applea i zdravstveno stanje legendarnog tvorca najpoželjnijih tehnoloških naprava u tako čvrstoj uzročno-posljedičnoj sprezi.
Đavolja cijena od 666 USD
Unatoč svojem enormnom utjecaju na kompaniju, a samim time i na sveukupni razvoj tehnologije i civilizacije, iznenađujuće je koliko Stevea Jobsa tehnologija malo zanima i koliko je za njegov kultni status, ustvari, daleko više zaslužan istančan njuh kojeg ima za maketing, biznis i dizajn. Tvrtku je osnovao s partnerom Steveom Wozniakom, likom posve suprotne osobnosti - jedino zajedničko što su imali bila je sklonost zbijanju šala i nevjerojatna međusobna lojalnost koja je urodila velikim prijateljstvom. Wozniak je, međutim, bio programer, u duši geek, neuredne duge kose i debelih naočala, dok je Jobs bio ženskar, šminker, ljubitelj sportskih automobila i provoda…
U vremenima prije samog formiranja Applea, prije puna tri desetljeća, Wozniak je svoje urođene inženjerske sposobnosti iskoristio za smišljanje najbržeg, najmanjeg i najelegantnijeg osobnog računala tog doba. Jobs ga je tjerao da ga u njegovoj garaži u Silicijskoj dolini dodatno dotjeruju, pomažući mu pritom svesrdno, posebice kada je u pitanju bio dizajn - inzistirao je da njihovo računalo ima kućište od drva. Želeći tek impresionirati svoje kolege iz kompjutorskog kluba i zaraditi koju kintu više, nisu ni slutili da su kreirali prvo pravo osobno računalo, debelo prije nego što je IBM stvorio famozni PC.
Steve Jobs je drvenu kreaciju nalik pisaćem stroju postavio u izlogu trgovine s tehničkom robom jednog svojeg poznanika, odredivši za njega - upravo u svojem ekscentričnom stilu - đavolju cijenu od 666 dolara. Računalo je bilo prodano u trenu, a stigle su i brojne narudžbe zainteresiranih zaljubljenika u tehniku koji su ga u jednom od svojih redovitih pohoda u spomenutu trgovinu ipak stigli vidjeti. Kako bi mogao financirati proizvodnju koja bi udovoljila toj potražnji, već tada za ostvarivanjem poslovnih ideja nemilosrdni Jobs, prodao je svoj kombi i Wozniakovu najveću ljubav - HP-ov znanstveni kalkulator, skupivši tako 1300 dolara.
Bilo je to dovoljno novca da, uz još ponešto dolara posuđenih od lokalnih vlasnika prodavaonica s tehničkom robom, pokrene tvrtku. Dijelio ju je vlasnički s Woznikaom, no ovaj je i dalje bio zaposlen u drugoj kompaniji, HP-u, gdje je uživao sigurnost redovnih primanja. Jobsa sigurnost nikada nije zanimala, pa čak posebno ni novac, već biznis te ono što prati uspješne biznismene - uspjeh i ugled među rivalima koji se bave sličnim poslom.
Odabrao ime kompaniji
Nakon što se Silicijskom dolinom pročulo o izuzetnom drvenom osobnom računalu, put k ostvarenju tih ambicija uvelike mu je bio olakšan. Uvjerio je Arthura Rocka, financijaša koji je svojim kapitalom sudjelovao i u stvaranju Intela, da u njegov biznis uloži čak 250 tisuća dolara - bilo je to dovoljno za stvaranje itekako ozbiljne kompanije, s ozbiljnom proizvodnjom. Steve Jobs je tvrtku odlučio nazvati Apple, no ni sam se danas ne sjeća točno zbog čega - zato što su njegovi omiljeni Beatlesi svoju diskografsku kuću nazvali Apple Records ili zato što je kao klinac u Oregonu prve džeparce zarađivao kao berač jabuka.
Ono čega se sjeća je detalj koji zorno ilustrira njegov istančan osjećaj za spoj dizajna, marketinga, ideje, biznisa… Pri smišljanju logotipa tvrtke, naime, Jobsu je na pamet pala ideja koju je smatrao sjajnom - jabuka mora biti zagrižena jer se riječ “bite” koja ne engleskom znači “zagristi” izgovara isto kao i “byte”, osnovna jedinica kojom se u informatici označava količina podataka.
Tada je imao tek 21 godinu, a s novcem Arthura Rocka naručio je od jedne tvornice izradu prvih tisuću primjeraka računala Apple II koje se moglo spojiti na televizor i koje se kasnije proizvelo u još tolikoprimjeraka da je pola desetljeća bilo najprodavanije osobno računalo na svijetu. Početnih četvrt milijuna dolara Jobs je s tim računalom pretvorio u 139 milijuna. Tri godine kasnije dionice Applea prvi su put izlistane na svjetskim burzama, što ga je u trenu učinilo slavnim i beskrajno bogatim.
Posljednje desetljeće, međutim, Jobsa su uvelike mučili problemi sa zdravljem. Godine 2004. dijagnosticiran mu je karcinom gušterače, jedno od teže izlječivih malignih oboljenja, no nakon operacijskog zahvata činilo se da se ipak uspio dobro oporaviti. Nakon što je bolest ostala iza njega, osmislio je, uz Macintosh i iPod, najvažniji proizvod u povijesti Applea - famozni iPhone - prvi telefon koji je naglavce okrenuo industriju mobilne telefonije, zbog kojeg su prvi put mobilni operateri morali svoje usluge prilagođavati korisnicima, umjesto da bude kao prije, posve obrnuto, kada su korisnici bili prisiljeni koristiti telefone prilagođene postojećim uslugama operatera.
Glasine i demantiji
Ipak, krajem prošle godine proširile su se glasine o tome kako se Steveu Jobsu zloćudna bolest vratila, čemu su u prilog išle snimke njegovih posljednjih javnih nastupa iz kojih je bilo očigledno da je neprirodno smršavio. Sa svakom takvom glasinom dionica Applea malo bi posrnula, a svakim demantijem iz Appleove središnjice ponovno bi se vratila na uobičajenu putanju, sve dok pred sam kraj godine kompanija nije objavila kako na ovogodišnjem MacWorldu, sajmu koji se početkom siječnja svake godine održava u San Franciscu, Steve Jobs prvi put neće održati svoje redovito godišnje predavanje.
Bio je to jasan znak da velikanu tehnološke revolucije sa zdravljem doista nije sve u redu. Nikad manje uzbudljiv MacWorld održan je uz očajanje organizatora koji je nakon sajma priznao kako bez Stevea ova manifestacije i nema posebnog smisla, a ni punih tjedan dana kasnije iz Applea je stigla objava kako se Jobs povlači na bolovanje do kraja lipnja da bi se posvetio liječenju dijagnosticirane kompleksne hormonalne neravnoteže zbog koje njegovo tijelo gubi proteine i mogućnost apsorpcije hrane.
Bez njega Apple će biti samo obična američka IT kompanija, jednako podložna kretanjima sveukupnog gospodarstva Sjedinjenih Država, kao i bilo koji drugi tehnološki div koji ne uživa imunitet od krize u sjeni svojeg genijalnog tvorca.
Ono što je naftna industrija Bliskom istoku ili tekstilna azijskoj regiji, to je otprilike biznis informatičkih tehnologija Americi, pa nije nimalo neobično da su kotacije Microsofta, HP-a, IBM-a, Della i njima sličnih bile prve kojima se krivulja na početku krize zakrenula prema dolje. Izuzetak je ipak bio Apple, tvrtka koja u svojoj tridesetogodišnjoj povijesti nikada, zapravo, nije išla u korak s ostatkom domicilnog gospodarstva, već uvijek nekako po svome.
Jedina kriza koja je u tri desetljeća uzdrmala Apple dogodila se onda kada je iz tvrtke bio potjeran Steve Jobs i upravo je iz tog iskustva proizašla jučerašnja bojazan zbog njegova mogućeg napuštanja tvrtke zauvijek - vrijednost dionice Applea pala je odjednom za više od 6 dolara, srušivši se čak 7,1%.
Ta se kriza dogodila u vremenima kada se Jobs intenzivno bavio smišljanjem koncepcije Macintosha, prvog osobnog računala s grafičkim korisničkim sučeljem, mišem i mogućnošću umrežavanja. Da Macintosh zagarantirano uspije, u Apple je doveo tadašnjeg direktora Pepsi Cole, Johna Sculleya, govoreći mu kako u životu mora iskoristiti priliku da promijeni svijet umjesto da prodaje “zašećerenu obojenu vodu”.
Taj ga je potez, međutim, koštao posla u vlastitoj kompaniji. Najprije je inzistirao na bezobraznoj reklamnoj kampanji za Macintosh, vrijednoj 15 milijuna dolara, u kojoj je parodijom na film “1984” nastao prema Orwellovu romanu njegovo računalo spasilo svijet od tiranije IBM-a. Potom je inzistirao na izuzetno visokoj cijeni od 2500 dolara za Macintosh, a sva ta tvrdoglavost toliko ga je posvađala sa Scullyjem da je ovaj od Uprave zatražio Jobsovo otpuštanje te ga je i dobio.
Appleu je bez tvorca češće išlo loše nego dobro. Osmislili su par novih računala, čak i prvo ručno računalo Newton, jedan od prvih prijenosnika - PowerBook, no uglavnom su bezidejno lutali nikako ne uspijevajući pronaći hit-proizvod, što im je s Jobsom na čelu uvijek polazilo za rukom. Steve je za to vrijeme pokrenuo relativno uspješnu tvrtku NeXT koja se bavila proizvodnjom operacijskih sustava, a potom je investirao i u Pixar, poznati studio za računalnu animaciju koji je proizveo i nekoliko hit-crtića među kojima je bio i fantastični Toy Story. No kad je u Appleu već stvarno zagustilo, morali su ga ipak pozvati natrag - učinili su to tako što su kupili NeXT.
Nedugo nakon toga, pred sam kraj prošlog desetljeća, Steve Jobs je ponovno imenovan generalnim direktorom Applea, a rad na novom hit-proizvodu inženjerske su jedinice unutar kompanije počele odmah nakon njegova dolaska, prema njegovim zamislima. Godinu, dvije nakon završenog razvoja taj se proizvod pojavio na policama trgovinama s elektroničkom robom i do danas je prodan u stotinjak milijuna primjeraka. Ime mu je iPod, a za njega, baš kao i za Stevea Jobsa, danas zna gotovo svaki čovjek na svijetu, pa doista nije nimalo neobično da su vrijednost dionice Applea i zdravstveno stanje legendarnog tvorca najpoželjnijih tehnoloških naprava u tako čvrstoj uzročno-posljedičnoj sprezi.
Đavolja cijena od 666 USD
Unatoč svojem enormnom utjecaju na kompaniju, a samim time i na sveukupni razvoj tehnologije i civilizacije, iznenađujuće je koliko Stevea Jobsa tehnologija malo zanima i koliko je za njegov kultni status, ustvari, daleko više zaslužan istančan njuh kojeg ima za maketing, biznis i dizajn. Tvrtku je osnovao s partnerom Steveom Wozniakom, likom posve suprotne osobnosti - jedino zajedničko što su imali bila je sklonost zbijanju šala i nevjerojatna međusobna lojalnost koja je urodila velikim prijateljstvom. Wozniak je, međutim, bio programer, u duši geek, neuredne duge kose i debelih naočala, dok je Jobs bio ženskar, šminker, ljubitelj sportskih automobila i provoda…
U vremenima prije samog formiranja Applea, prije puna tri desetljeća, Wozniak je svoje urođene inženjerske sposobnosti iskoristio za smišljanje najbržeg, najmanjeg i najelegantnijeg osobnog računala tog doba. Jobs ga je tjerao da ga u njegovoj garaži u Silicijskoj dolini dodatno dotjeruju, pomažući mu pritom svesrdno, posebice kada je u pitanju bio dizajn - inzistirao je da njihovo računalo ima kućište od drva. Želeći tek impresionirati svoje kolege iz kompjutorskog kluba i zaraditi koju kintu više, nisu ni slutili da su kreirali prvo pravo osobno računalo, debelo prije nego što je IBM stvorio famozni PC.
Steve Jobs je drvenu kreaciju nalik pisaćem stroju postavio u izlogu trgovine s tehničkom robom jednog svojeg poznanika, odredivši za njega - upravo u svojem ekscentričnom stilu - đavolju cijenu od 666 dolara. Računalo je bilo prodano u trenu, a stigle su i brojne narudžbe zainteresiranih zaljubljenika u tehniku koji su ga u jednom od svojih redovitih pohoda u spomenutu trgovinu ipak stigli vidjeti. Kako bi mogao financirati proizvodnju koja bi udovoljila toj potražnji, već tada za ostvarivanjem poslovnih ideja nemilosrdni Jobs, prodao je svoj kombi i Wozniakovu najveću ljubav - HP-ov znanstveni kalkulator, skupivši tako 1300 dolara.
Bilo je to dovoljno novca da, uz još ponešto dolara posuđenih od lokalnih vlasnika prodavaonica s tehničkom robom, pokrene tvrtku. Dijelio ju je vlasnički s Woznikaom, no ovaj je i dalje bio zaposlen u drugoj kompaniji, HP-u, gdje je uživao sigurnost redovnih primanja. Jobsa sigurnost nikada nije zanimala, pa čak posebno ni novac, već biznis te ono što prati uspješne biznismene - uspjeh i ugled među rivalima koji se bave sličnim poslom.
Odabrao ime kompaniji
Nakon što se Silicijskom dolinom pročulo o izuzetnom drvenom osobnom računalu, put k ostvarenju tih ambicija uvelike mu je bio olakšan. Uvjerio je Arthura Rocka, financijaša koji je svojim kapitalom sudjelovao i u stvaranju Intela, da u njegov biznis uloži čak 250 tisuća dolara - bilo je to dovoljno za stvaranje itekako ozbiljne kompanije, s ozbiljnom proizvodnjom. Steve Jobs je tvrtku odlučio nazvati Apple, no ni sam se danas ne sjeća točno zbog čega - zato što su njegovi omiljeni Beatlesi svoju diskografsku kuću nazvali Apple Records ili zato što je kao klinac u Oregonu prve džeparce zarađivao kao berač jabuka.
Ono čega se sjeća je detalj koji zorno ilustrira njegov istančan osjećaj za spoj dizajna, marketinga, ideje, biznisa… Pri smišljanju logotipa tvrtke, naime, Jobsu je na pamet pala ideja koju je smatrao sjajnom - jabuka mora biti zagrižena jer se riječ “bite” koja ne engleskom znači “zagristi” izgovara isto kao i “byte”, osnovna jedinica kojom se u informatici označava količina podataka.
Tada je imao tek 21 godinu, a s novcem Arthura Rocka naručio je od jedne tvornice izradu prvih tisuću primjeraka računala Apple II koje se moglo spojiti na televizor i koje se kasnije proizvelo u još tolikoprimjeraka da je pola desetljeća bilo najprodavanije osobno računalo na svijetu. Početnih četvrt milijuna dolara Jobs je s tim računalom pretvorio u 139 milijuna. Tri godine kasnije dionice Applea prvi su put izlistane na svjetskim burzama, što ga je u trenu učinilo slavnim i beskrajno bogatim.
Posljednje desetljeće, međutim, Jobsa su uvelike mučili problemi sa zdravljem. Godine 2004. dijagnosticiran mu je karcinom gušterače, jedno od teže izlječivih malignih oboljenja, no nakon operacijskog zahvata činilo se da se ipak uspio dobro oporaviti. Nakon što je bolest ostala iza njega, osmislio je, uz Macintosh i iPod, najvažniji proizvod u povijesti Applea - famozni iPhone - prvi telefon koji je naglavce okrenuo industriju mobilne telefonije, zbog kojeg su prvi put mobilni operateri morali svoje usluge prilagođavati korisnicima, umjesto da bude kao prije, posve obrnuto, kada su korisnici bili prisiljeni koristiti telefone prilagođene postojećim uslugama operatera.
Glasine i demantiji
Ipak, krajem prošle godine proširile su se glasine o tome kako se Steveu Jobsu zloćudna bolest vratila, čemu su u prilog išle snimke njegovih posljednjih javnih nastupa iz kojih je bilo očigledno da je neprirodno smršavio. Sa svakom takvom glasinom dionica Applea malo bi posrnula, a svakim demantijem iz Appleove središnjice ponovno bi se vratila na uobičajenu putanju, sve dok pred sam kraj godine kompanija nije objavila kako na ovogodišnjem MacWorldu, sajmu koji se početkom siječnja svake godine održava u San Franciscu, Steve Jobs prvi put neće održati svoje redovito godišnje predavanje.
Bio je to jasan znak da velikanu tehnološke revolucije sa zdravljem doista nije sve u redu. Nikad manje uzbudljiv MacWorld održan je uz očajanje organizatora koji je nakon sajma priznao kako bez Stevea ova manifestacije i nema posebnog smisla, a ni punih tjedan dana kasnije iz Applea je stigla objava kako se Jobs povlači na bolovanje do kraja lipnja da bi se posvetio liječenju dijagnosticirane kompleksne hormonalne neravnoteže zbog koje njegovo tijelo gubi proteine i mogućnost apsorpcije hrane.
Bez njega Apple će biti samo obična američka IT kompanija, jednako podložna kretanjima sveukupnog gospodarstva Sjedinjenih Država, kao i bilo koji drugi tehnološki div koji ne uživa imunitet od krize u sjeni svojeg genijalnog tvorca.
| PISMO KOLEGAMA Team, I am sure all of you saw my letter last week sharing something very personal with the Apple community. Unfortunately, the curiosity over my personal health continues to be a distraction not only for me and my family, but everyone else at Apple as well. In addition, during the past week I have learned that my health-related issues are more complex than I originally thought. In order to take myself out of the limelight and focus on my health, and to allow everyone at Apple to focus on delivering extraordinary products, I have decided to take a medical leave of absence until the end of June. I have asked Tim Cook to be responsible for Apple’s day to day operations, and I know he and the rest of the executive management team will do a great job. As CEO, I plan to remain involved in major strategic decisions while I am out. Our board of directors fully supports this plan. I look forward to seeing all of you this summer. Steve |
www.jutarnji.hr
bglavac
irida
edin.kecanovic
