Najmlađa osoba kojoj je sud dozvolio smrt
Pišu: Nataša Magdalenić Bantić, Merita Arslani
Foto: SWNS.com
Trinaestogodišnja Britanka ući će u povijesne knjige kao najmlađa osoba kojoj je sud dopustio pravo na smrt. Smrtno bolesna Hannah Jones iz engleskog gradića Mardena odbila je transplataciju srca nakon što je čula da je operacija rizična sama po sebi te da bi joj transplantacija donijela samo privremeno rješenje.
Naime, Hannah je nakon dugog razmišljanja odlučila da ne želi riskirati da umre tijekom operacije, na kakvu su je mogućnost liječnici upozorili, niti želi ostatak života provesti ovisna o lijekovima.
Njezina odluka izazvala je različite reakcije jer jedni smatraju da je Hannah premlada da bi sama donijela tako tešku odluku, a drugi, među kojima su i njezini roditelji i socijalne službe, kažu kako je Hannah svjesna težine svoje odluke i podržavaju je. Netko od liječnika iz bolnice u kojoj se liječila u Herefordu, budući da je maloljetna, tužio je njezine roditelje tvrdeći da joj onemogućavaju liječenje, ali je od tužbe odustao nakon što je socijalni radnik za zaštitu djece presudio da je Hannah svjesna svojih postupaka, da nije ni pod čijim utjecajem i da zrelo može donijeti takvu odluku.
Hannah je rekla doktorima da želi otići kući i umrijeti okružena svojom obitelji, a ne se povlačiti po bolnicama još godinama s potpunim strancima. Hannah je naime s četiri godine oboljela od vrlo rijetkog oblika leukemije i krenula na kemoterapiju. Međutim, kao posljedica kemoterapije pojavila joj se rupa u srcu i kako je rasla, njezino se srce više nije moglo boriti sa zahtjevima sve većeg tijela, pa ono danas radi samo s deset posto kapaciteta. Prošle godine njezino se zdravstveno stanje naglo pogoršalo i Hannah je morala proći tri operacije kada su joj ugrađeni pacemakeri da bi njezino srce jače radilo.
Naime, Hannah je nakon dugog razmišljanja odlučila da ne želi riskirati da umre tijekom operacije, na kakvu su je mogućnost liječnici upozorili, niti želi ostatak života provesti ovisna o lijekovima.
Njezina odluka izazvala je različite reakcije jer jedni smatraju da je Hannah premlada da bi sama donijela tako tešku odluku, a drugi, među kojima su i njezini roditelji i socijalne službe, kažu kako je Hannah svjesna težine svoje odluke i podržavaju je. Netko od liječnika iz bolnice u kojoj se liječila u Herefordu, budući da je maloljetna, tužio je njezine roditelje tvrdeći da joj onemogućavaju liječenje, ali je od tužbe odustao nakon što je socijalni radnik za zaštitu djece presudio da je Hannah svjesna svojih postupaka, da nije ni pod čijim utjecajem i da zrelo može donijeti takvu odluku.
Hannah je rekla doktorima da želi otići kući i umrijeti okružena svojom obitelji, a ne se povlačiti po bolnicama još godinama s potpunim strancima. Hannah je naime s četiri godine oboljela od vrlo rijetkog oblika leukemije i krenula na kemoterapiju. Međutim, kao posljedica kemoterapije pojavila joj se rupa u srcu i kako je rasla, njezino se srce više nije moglo boriti sa zahtjevima sve većeg tijela, pa ono danas radi samo s deset posto kapaciteta. Prošle godine njezino se zdravstveno stanje naglo pogoršalo i Hannah je morala proći tri operacije kada su joj ugrađeni pacemakeri da bi njezino srce jače radilo.
POJMOVNIK
Aktivna eutanazija: izvrgavanje osobe fatalnom štetnom djelovanju najčešće nekog preparata
Pasivna eutanazija: nepoduzimanje liječenja koje bi eventulno moglo produljiti (obično neznatno) život bolesnika
Asistirani suicid: omogućavanje bolesniku koji svakako želi umrijeti da sam uzme sredstvo koje će uzrokovati smrt
Sedam mjeseci u bolnici se oporavljala od operacije, a tada su joj se počeli pojavljivati i problemi s plućima. Liječnici su joj dali šest mjeseci života i kao jedinu opciju koja će joj možda pomoći ponudili joj transplantaciju srca. No, novo srce, upozorili su liječnici, moglo bi dovesti do povratka leukemije. Hannah, kojoj je očito dosta bolnica i stalnih pokušaja liječenja, odlučila je prekinuti svoju agoniju i u miru proživjeti vrijeme koje joj je preostalo.
Njezini roditelji kažu da podržavaju odluku svoje djevojčice i da su na nju iznimno ponosni. Mama je kvalificirana medicinska sestra za intenzivnu njegu i kod kuće će imati ne samo ljubav već i adekvatnu brigu do posljednjeg trenutka. Kirsty i Andrew Jones bijesni su, međutim, što su se uopće našli na sudu i što su liječnici pretpostavili da u svojim postupcima nisu vodili računa o interesu svoje kćeri.
Jonesovi dodaju da je cijela priča sa sudom samo dodatno opteretila ionako krhku Hannah, koja je svoj kratki život od četvrte godine provela odlazeći u bolnicu. Andrew je bio u šoku kada su ga u petak navečer nazvali iz bolnice i upozorili da će njegovu kći prisilno odvesti u bolnicu, osim ako on i supruga ne pristanu na transplantaciju.
- Već su imali pripremljeno bolničko vozilo i spreman liječnički tim koji se trebao brinuti o Hannah jer su znali da će zbog svega biti izvan sebe. Bili su spremni odvesti je te noći, a mi smo bili u šoku. Jedva sam ih uspio nagovoriti da prije nego što bilo što poduzmu popričaju s njom. Hannah je očito obavila dobar posao i uspjela ih nagovoriti jer nakon što su u ponedjeljak razgovarali s odvjetnicima, javili su nam da neće više inzistirati na operaciji. To su bili jako bolni trenuci, naša kći je bila u situaciji da donese najtežu odluku u životu. Takvo nešto ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Supruga i ja dogovorili smo se da ćemo podržati Hannahinu odluku, kakva god ona bila, a ona zna da se u svakom trenutku može predomisliti i da ćemo je odmah staviti na listu čekanja za transplantacije. Ona je pametna djevojčica, ali dosta joj je svih tih operacija, a napose bolnica u kojima je provela većinu svog života. Naravno da s njom želimo provesti što je moguće više vremena, ali je nikako ne namjeravamo prisiliti da napravi nešto što u ovom trenutku ne želi - kaže Andrew.
Dan nakon što su liječnici prisilno htjeli odvesti Hannah u bolnicu, u kuću Jonesovih došao je socijalni radnik i razgovarao s njom. Njegova odluka bila je presudna da bolnica odustane od daljnjeg inzistiranja na operaciji.
- Odlučili smo odustati od sudske tužbe protiv njezinih roditelja i traženja da je se hitno smjesti u bolnicu. Hannah očito razumije koliko je njezino zdravstveno stanje ozbiljno i pokazala je visoku razinu svjesnosti o tome da bi mogla umrijeti. S njom smo razgovarali o svim mogućnostima liječenja i Hannah je jasno dala do znanja da se više ne želi vratiti u bolnicu. Jako je privržena svojoj obitelji i razumijemo da želi da se o njoj brinu kod kuće. No, doktori koji su je u petak pokušali odvesti u bolnicu imali su najbolje namjere jer njihova jedina briga je briga o pacijentima - rekao je Chris Bull, ravnatelj bolnice u kojoj se liječila Hannah.
 |
 |
| Hannah je odlučila bolnicu i neizvjesnost liječenja zamijeniti životom u obiteljskom krugu, ma koliko kratko trajalo |
Za Hannah je bilo teško razočaranje kada je doznala da je otkazan put u Disneyland |
Unatoč svom teškom stanju, Hannah uspijeva tri puta tjedno odlaziti u školu, ali već nakon sat vremena boravka u školi postane toliko umorna da mora koristiti invalidska kolica. Sada je kod kuće sa svoje dvije mlađe sestre i bratom te roditeljima, koje je nakon šoka s bolnicom dočekalo još jedno razočaranje.
Naime, jedna humanitarna udruga nedavno je obitelji ponudila da će Hannah odvesti u Disneyland na Floridu, ali jučer su im javili da će put najvjerojatnije biti otkazan jer nijedna osiguravajuća kuća ne želi osigurati Hannah zbog njezina teškog zdravstvenog stanja. Budući da je njezina bolest toliko teška, osiguravajuće kuće sumnjaju da bi joj se na putovanju moglo nešto dogoditi, te da će morati pokriti velike troškove.
Priča 13-godišnje Hannah jučer je okupirala britanske medije koji se nisu mogli složiti je li ona ipak premlada da donese takvu odluku. S jedne strane prevladava mišljenje da joj nije trebalo dopustiti da sama odlučuje o svojoj sudbini, jer je premlada, a s druge strane ponajviše britanska javnost smatra kako bolnica nema pravo odlučivati o nečijem životu, koliko god ta osoba imala godina.
Isto tako, javnost je potresena i zbog mogućnosti da se otkaže njezino putovanje na Floridu, pa se tako po internetu apelira na imućne Engleze da joj pomognu kako bi joj se ispunila želja da otputuje u Disneyland.
Mama Kirsty Jones je kvalificirana medicinska sestra i svojoj će djevojčici u kući znati pružiti i odgovarajuću medicinsku njegu. Roditelji su ogorčeni zbog tužbi iz bolnice, koje su dodatno oslabile Hannah
| Kada bi bilo u stanju potpune nemoći, 36 % Hrvata podržalo bi eutanaziju Kad bi bili u potpuno bespomoćnom stanju, 36,81 posto osoba s invaliditetom u Hrvatskoj tražilo bi eutanaziju, njih 26,11 posto to bi odbilo, dok ih je 37,08 posto odgovorilo s “ne znam”. Više od 40 posto ne podržava legalizaciju eutanazije, dok ih je 35,75 posto suprotnog mišljenja, otkriva istraživanje o percepciji “ubojstva iz milosti” među osobama s invaliditetom koje je provedeno na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. S legalizacijom je u potpunosti suglasno 22,31 posto ispitanika, a stupanj invalidnosti nije se pokazao bitnim za formiranje stava spram eutanazije. “Olakšavanje smrtne muke”, kako Klaićev rječnik definira eutanaziju, u Hrvatskoj je ilegalno. O mogućnosti eutanaziranja ljudi, pojašnjava Marko Marinić, voditelj istraživanja, najčešće se razmišlja u dva stanja; terminalnoj fazi bolesti i stanju trajne invalidnosti. Stoga se i odlučilo provjeriti stav upravo osoba s invaliditetom kojih, prema popisu stanovništva iz 2001., u Hrvatskoj ima 429.421. - Varijabla o stupnju invalidnosti uopće se nije pokazala relevantnom, dok se bitnim pokazao odnos obitelji i religioznost ispitanika. Oni zadovoljniji odnosom u obitelji manje podržavaju eutanaziju, kao i u slučaju kad je riječ o religioznosti - kaže Marinić, dodajući da je upravo jedna od opasnosti legalizacije eutanazije ta da, iako njihovo stanje nije krajnje teško, ljudi mogu iz ljubavi prema vlastitoj obitelji osjećati se dužnima to učiniti kako bi povećali kvalitetu života svoje obitelji. Tako ih 51,28 posto koji nisu zadovoljni odnosom obitelji prema njima podržava eutanaziju, dok oni zadovoljni to čine u bitno manjem broju, točnije njih 33,58 posto. Kad je riječ o spomenutoj religioznoj varijabli, brojke otkrivaju da bi vlastitu eutanaziju tražilo 29,72 posto ispitanika koji su se izjasnili kao religiozni, a isto bi napravilo čak 55,56 posto onih iz kategorije “nereligiozni”. Trpljenje boli također se pokazalo manje važnim faktorom i istraživanje daje prilično neočekivane rezultate; ispitanici čiji su bolovi “lagani” u većem su postotku potvrdnog stava spram eutanazije nego oni “vrlo jakih bolova”. (Ivana Rimac) |
Slučaj je presedan jer je maloljetna Drama 13-godišnje Hannah Jones, koja odbija transplantaciju srca potresa Veliku Britaniju nekoliko tjedana nakon slučaja Daniela Jamesa (23). Podsjetimo, James, mlada ragbijaška zvijezda, nakon jednog treninga ostao je nepokretan i u rujnu je okončao život uz pomoć djelatnika “klinike za eutanaziju” Dignitas u Švicarskoj. Budući da su svome sinu pomogli u njegovu nastojanju da okonča život, supružnici James mogli bi, prema britanskim zakonima biti kažnjeni sa 14 godina zatvora. Drama male Hannah Jones donekle podsjeća na slučaj Talijana Piergiorgia Welbyja koji je 10 godina bolovao od mišićne distrofije, bio nepokretan, nije mogao govoriti i trpio teške bolove i od talijanskog predsjednika Napolitana tražio da mu se omogući da umre.Njegovu želju u prosincu 2006. godine ispunio je liječnik koji je Welbyju dao sedativ i isključio mu respirator. Ipak, slučaj Hannah Jones jest presedan jer riječ je o maloljetnoj osobi koja je svjesno donijela odluku da prekine daljnje liječenje. U svijetu je eutanazija legalna u Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu i američkoj saveznoj državi Oregon. U Nizozemskoj je eutanazija legalna za osobe starije od 12 godina, a odvija se po strogo utvrđenom protokolu. Međutim, prije četiri godine veliku je raspravu izazvao prijedlog dr.?Eduarda Verhagena iz Sveučilišne bolnice u Groeningenu koji se zauzimao za “ubojstvo iz milosrđa” smrtno bolesne djece. Dr. Verhagen i njegovi kolege sudjelovali su u eutanaziji 14 smrtno bolesnih mališana te su o tome obavijestili nizozemsko ministarstvo pravosuđa, ali protiv njih se nije vodio sudski proces. U?povodu slučaja James za?Jutarnji list govorili su stručnjaci različitih profila koji se bave problematikom eutanazije. Teolog Tonči Matulić apsolutno je protiv legalizacije eutanazije u Hrvatskoj, a medicinar Božidar Vrhovac ustvrdio je da naše društvo još nije zrelo za takvu legalizaciju. Iako u načelu nije protivnik legalizacije eutanazije, filozof Tomislav Bracanović zaključio je da bi sa zakonom koji bi regulirao tu problematiku trebalo još pričekati zbog slabosti pravnog sustava u?Hrvatskoj. (Tanja Rudež) |
www.jutarnji.hr
bglavac
irida
edin.kecanovic
