ZDRAVA POLITIKA
Piše: Goran Vugrinec
Foto: Wikipedia
Talijanska vlada Silvija Berlusconija odlučila je podržati kampanju protiv netalijanskih jela u Italiji kojom se pokušava natjerati Talijane da više odabiru domaću kuhinju.
Cijela je kampanja počela tijekom ovog tjedna u gradu Lucca gdje su gradske vlasti zabranile otvaranje prodavaonica 'strane' hrane unutar zidina starog grada. Krajem je tjedna i Milan, središte Lombardije, donio sličan zakon i to sve u svrhu 'očuvanja lokalnih specijaliteta od sve većeg utjecaja etničkih kuhinja'.
Luca Zaia, talijanski ministar poljoprivrede i član Sjeverne lige koja najsnažnije zagovara 'gastronomski rasizam', pozdravio je odluke Lucce i Milana.
- Borimo se za tradiciju i očuvanje naše kulture. Ako se mi nećemo zuzeti za naše, tko će - izjavio je Zaia.
Također, Zaia je istaknuo kako bi oni etnički restorani kojima je rad i dalje dozvoljen, bez obzira što poslužuju kebab, sushi ili kinesku hranu, trebali prestati uvoziti sastojke 'od tko zna gdje' te početi koristiti domaće.
Na pitanje je li ikada probao kebeb Zaia odgovara: - Ne, i protivim se svakome koji tvrdi suprotno. Više volim domaću kuhinju moje Venecije. Odbijam jesti čak i ananas.
Nova je odluka jako pogodila Mehmeta Karatuta koji posjeduje četiri prodavaonice kebeba u Lucci. Ističe kako je za svoje kebabe koristio samo talijansko meso.
Davide Boni, gradski vijećnik Sjeverne lige u Milanu, koja se osim 'strane' hrane bori i protiv džamija u talijanskim gradovima, izjavio je kako je ova kampanja 'novi lombardski križarski pohod potiv Saracena'. Smatra ju diskriminacijom kao i 'kulinarskim etničkim čišćenjem'.
Poznati kuhar Vittorio Castellani slaže se s Bonijem.
- Ne postoji jelo koje je u potpunosti izvorno. Sve je kombinacija proizvoda i okusa brojnih kultura koji su se tijekom vremena ustalili na jednom području - ističe Castellani.
Većina talijanske kuhinje, objašnjava Castellani, zapravo je uvezena. Umak od rajčice, nezaobilazan u pripremi špageta, dar je iz Perua iz 18 stoljeća. Čak su i sami špageti, vjeruje se, doneseni iz Kine tijekom putovanja Marca Pola.
Zabrana netalijanske kuhinje zapravo je, prema Castellanijevim riječima, odraz neznanja i ksenofobije među Talijanima. Također, snažan je udarac na standard brojih useljenika koji za život zarađuju prodajom 'svoje' hrane koja je postala vrlo popularna zbog niske cijene. U Milanu trenutno postoji čak 668 etničkih restorana.
Strah od povećanog broja imigranata jedan je od razloga pobjede stranke desnog centra Silvija Berlusconija na izborima. Ovoga je tjedna zabilježena je cijeli niz napada na strance nakon što su šestorica Rumunja silovala djevojčicu u predgrađu Rima.
- Sramotno je optužiti nas za rasizam. Pa mi se samo trudimo zaštiti kulinarsko naslijeđe našeg grada - izjavio je Filippo Candelise, gradski savjetnik u Lucci.
Massimo Di Grazia, gradski glasnogovornik, istaknuo je kako je glavni cilj zabrane uljepšati sliku grada te kako ona utječe i na restorane McDonald'sa.
No, pravo se pitanje tek javlja jer zabranom nisu obuhvaćeni francuski restorani kao ni restorani sa sicilijanskom kuhinjom u kojoj se osjeti snažan arapski utjecaj.
Cijela je kampanja počela tijekom ovog tjedna u gradu Lucca gdje su gradske vlasti zabranile otvaranje prodavaonica 'strane' hrane unutar zidina starog grada. Krajem je tjedna i Milan, središte Lombardije, donio sličan zakon i to sve u svrhu 'očuvanja lokalnih specijaliteta od sve većeg utjecaja etničkih kuhinja'.
Luca Zaia, talijanski ministar poljoprivrede i član Sjeverne lige koja najsnažnije zagovara 'gastronomski rasizam', pozdravio je odluke Lucce i Milana.
- Borimo se za tradiciju i očuvanje naše kulture. Ako se mi nećemo zuzeti za naše, tko će - izjavio je Zaia.
Također, Zaia je istaknuo kako bi oni etnički restorani kojima je rad i dalje dozvoljen, bez obzira što poslužuju kebab, sushi ili kinesku hranu, trebali prestati uvoziti sastojke 'od tko zna gdje' te početi koristiti domaće.
Na pitanje je li ikada probao kebeb Zaia odgovara: - Ne, i protivim se svakome koji tvrdi suprotno. Više volim domaću kuhinju moje Venecije. Odbijam jesti čak i ananas.
Nova je odluka jako pogodila Mehmeta Karatuta koji posjeduje četiri prodavaonice kebeba u Lucci. Ističe kako je za svoje kebabe koristio samo talijansko meso.
Davide Boni, gradski vijećnik Sjeverne lige u Milanu, koja se osim 'strane' hrane bori i protiv džamija u talijanskim gradovima, izjavio je kako je ova kampanja 'novi lombardski križarski pohod potiv Saracena'. Smatra ju diskriminacijom kao i 'kulinarskim etničkim čišćenjem'.
Poznati kuhar Vittorio Castellani slaže se s Bonijem.
- Ne postoji jelo koje je u potpunosti izvorno. Sve je kombinacija proizvoda i okusa brojnih kultura koji su se tijekom vremena ustalili na jednom području - ističe Castellani.
Većina talijanske kuhinje, objašnjava Castellani, zapravo je uvezena. Umak od rajčice, nezaobilazan u pripremi špageta, dar je iz Perua iz 18 stoljeća. Čak su i sami špageti, vjeruje se, doneseni iz Kine tijekom putovanja Marca Pola.
Zabrana netalijanske kuhinje zapravo je, prema Castellanijevim riječima, odraz neznanja i ksenofobije među Talijanima. Također, snažan je udarac na standard brojih useljenika koji za život zarađuju prodajom 'svoje' hrane koja je postala vrlo popularna zbog niske cijene. U Milanu trenutno postoji čak 668 etničkih restorana.
Strah od povećanog broja imigranata jedan je od razloga pobjede stranke desnog centra Silvija Berlusconija na izborima. Ovoga je tjedna zabilježena je cijeli niz napada na strance nakon što su šestorica Rumunja silovala djevojčicu u predgrađu Rima.
- Sramotno je optužiti nas za rasizam. Pa mi se samo trudimo zaštiti kulinarsko naslijeđe našeg grada - izjavio je Filippo Candelise, gradski savjetnik u Lucci.
Massimo Di Grazia, gradski glasnogovornik, istaknuo je kako je glavni cilj zabrane uljepšati sliku grada te kako ona utječe i na restorane McDonald'sa.
No, pravo se pitanje tek javlja jer zabranom nisu obuhvaćeni francuski restorani kao ni restorani sa sicilijanskom kuhinjom u kojoj se osjeti snažan arapski utjecaj.