Za razliku od hladnoratovske svemirske utrke između Sjedinjenih Država i bivšeg Sovjetskog Saveza, današnje globalno nadmetanje pokreće nacionalni ponos, novostečeno bogatstvo, sve veći visokoobrazovani kadar i uvjerenost da će postignuća u svemiru, osim vojnih prednosti, donijeti i značajnu "meku moć".

Ne smije se ni zanemariti osobna zainteresiranost velikog dijela čovječanstva da se pridruži listi putnika za svemir.

Kina je u posljednjih pet godina dva puta poslala čovjeka u svemir, a sljedeća misija s ljudskom posadom trebala bi biti u listopadu.

Stručnjaci upozoravaju da je, osim SAD-a, Kina "odlučnije od drugih zemalja" zaključila da su istraživanja svemira, i njegove komercijalne i vojne primjene, jednako važna kao što su svjetska mora nekoć bila važna za Britansko Carstvo ili zračna dominacija za SAD.

Kineski svemirski program počeo je još 1970-ih, ali to zapravo i nije bio sve do 2003. godine, kada je taikonaut Yang Liwei poletio na raketi Shenzhou, čime je Kina postala treća nacija koja je poslala čovjeka u svemir.

"Kinezi su pažljivo promislili program ljudskog istraživanja svemira kako bi mogli parirati Sjedinjenim Državama i Rusiji", kaže upravitelj NASA-e Michael D. Griffin.

"Oni ulažu kako bi od Kine učinili stratešku svjetsku silu. Ne toliko da bi postali grandiozna vojna sila, koliko zbog poslova i prednosti koje to donosi u očima svijeta."

No, i druge zemlje povećavaju svoje svemirske proračune. Ministri 17 članica Europske svemirske agencije u studenom bi trebali prihvatiti vrlo skupi plan za početak svemirskog programa s ljudima.

David Southwood, ESA-in znanstveni direktor, kaže da ljudska svemirska putovanja imaju snažnu potporu na cijelom kontinentu te da su europski astronauti, koji su američkim ili ruskim raketama stizali na svemirske stanice "izuzetno popularni ljudi" u svojim zemljama.

"Teško je vjerovati da će udružena Europa biti protiv slanja ljudi u svemir", rekao je.

No, za razliku od ostatka svijeta, NASA i SAD kao da posustaju u svemirskoj utrci.

Space shuttle je i dalje najsofisticiranija svemirska letjelica, a orbitalni opservatoriji, kao što su Svemirski teleskop Hubble i njegov nasljednik James Webb ostaju najbolji znanstveni alat koji je proizveo čovjek.

No, kombinacija nesreće Columbije 2003. i nadolazeća petogodišnja "rupa", tijekom koje NASA neće imati američku svemirsku letjelicu kojom može dosegnuti Međunarodnu svemirsku stanicu, ostavljaju više nego skromni dojam.

Ton nedavno održane radionice svemirskih stručnjaka, koje je okupilo američko Nacionalno istraživačko vijeće, opisan je kao "iznenađujuće trijezan, s učestalim izražavanjem razočaranja, obeshrabrenosti i razumijevanja budućnosti američkog civilnog svemirskog programa".

Simptomatična je i neizvjesna sudbina ambiciozne "vizije" Georgea Busha o ljudskoj misiji na Mars, koja je uz veliku pompu najavljena 2004.

Program je odobrio Kongres, ali odbijanje Busheve administracije da značajnije poveća izdvajanja za gradnju nove generacije svemirskih letjelica značajno je usporilo razvoj te je dovelo do bijesnih prosvjeda jer NASA otkida od proračuna drugih znanstvenih misija kako bi platila projekte iz programa Mjesec-Mars.

Griffin je zabrinutim članovima Kongresa rekao da dodatna sredstva mogu ubrzati let nove generacije svemirskih letjelica za dvije godine, s 2015. na 2013. No, Bijela je kuća odbila sve napore da se osiguraju novci.

Iako je godišnji proračun NASA-e od 17 milijardi dolara relativno velik u okvirima civilnih svemirskih agencija, to predstavlja manje od 0,6% saveznog budžeta i smatra se da je upola manji od iznosa koji se troši na nacionalne sigurnosne svemirske programe.

Prema Futronovom izvještaju, sredstva koja SAD ulaže u svemirsku vojnu opremu i sustave više su puta veće od iznosa koje ulaže bilo koja druga zemlja.

Istovremeno, entuzijazam koji za istraživanja svemira pokazuju Europljani i Azijci potpuna je opreka mlakom prijemu vijesti o misijama na Mjesec i Mars u američkoj javnosti.

Kao najznačajniju američku svemirsku slabost, Futron u svojoj procjeni ističe "ograničeni javni interes za svemirske aktivnosti".

Pod posebnim su povećalom i troškovi svemirskih istraživanja, koja zahtijevaju posebne mjere kako bi se zaštitili astronauti u hladnoj praznini svemira.

"Svemirski program s ljudskim misijama imao je svoju svrhu tijekom ere Apolla, ali sada ona jednostavno ne postoji", misli Robert Parks, profesor fizike na Sveučilištu Maryland i autor brojnih tekstova o NASA-i i svemiru.

"Razlog? Ljudi se nisu baš puno promijenili u posljednjih 160.000 godina", kaže Parks. "Ali su roboti iz dana u dan sve bolji."