CON TE, FALCO

Falco, Oberto Airaudi, osnivač Damanhura, napustio je tijelo u 23:12, u nedjelju 23. lipnja 2013., u Zajednici Aval, u kojoj je živio od 1980. zajedno s drugim građanima Damanhura.

Falco je imao šezdeset tri godine, a posljednjih nekoliko mjeseci je bio pogođen tumorom jetre s kojim se suočio koristeći neagresivnu terapiju, slijedeći viziju zdravlja za koju se uvijek zalagao.

Sredinom ožujka, u članku u damanhurskim dnevnim novinama, između redaka je spomenuo kako ga napušta zdravlje, pozivajući Damanhurce da se još više povežu s idealima, uz prijateljstvo i ljubav na koje je godinama upućivao kao na kolektivni cilj.

U par mjeseci njegovo se stanje naglo pogoršalo, no usprkos tome Falco je nastavio sa svojim obvezama, uključujući sastanke koje je održavao dva puta tjedno, četvrtkom navečer i petkom popodne, uz razne događaje, seminare i individualne razgovore s građanima.

Intenzitet s kojim je živio sve do kraja, uz uvijek prisutan humor i posvećujući svaki napor rastu svjesnosti i jedinstva među ljudima, primjer su svima nama.

Prije nego što je preminuo ostavio je sve što posjeduje Damanhuru, kao što je naglašavao više puta, kako je došao na ovu planetu, tako će i otići.

U svojim posljednjim porukama poticao je druge da slijede njegov primjer, da daju vlastiti doprinos ostvarenju zajedničkog sna – Damanhur – i za nastavak radova u Hramovima Čovječanstva jer, kao što je godinama ponavljao, duhovni rast prolazi kroz konkretnu i dosljednu podršku onoga u što se vjeruje i onoga čije se vrijednost priznaje.

Falco je uložio čitav svoj život u to i njegova izvanredna i ljudska priroda, genijalna i senzibilna, zauvijek će ostaviti neizbrisiv trag u svakome od nas.

Falco je rođen u svibnju 1950. u Balangeru, četrdesetak kilometara od mjesta u kojem je godinama kasnije osnovao zajednicu Damanhur. Njegovo djetinstvo i buđenje svijesti su ispričani u njegovoj posljednjoj knjizi "Priče jednog alkemičara", izdanoj 2011.

Kao što još dan danas govori njegova majka Dovilia, koja živi u Damanhuru, od malena je bio živahno dijete, s neuobičajenim interesima, s neprestanom i neumornom željom za istraživanjem, razumijevanjem, otkrivanjem i komuniciranjem. Već je kao dječak počeo eksperimentirati na polju neobičnog i neuobičajenog, razvijajući snažnu senzibilnost i sposobnost izlječivanja drugih.

Završio je učiteljsku školu, za vrijeme koje je objavio svoje prve dvije knjige – "Poezije mojih šesnaest godina" i "Kronike mog samoubojstva" – i ubrzo je odlučio odvojiti se od obitelji, postajući službeno punoljetan s 19 godina – tada je bilo potrebno imati 21. - i kroz aktivnost osiguravatelja ekonomski se osamostalio. Bio je vjerojatno najmlađi osiguravatelj u Italiji kada se oženio za majku njegove djece Valerije i Adriana.

U sedamdesetim godinama povećao je aktivnost svojih istraživanja unutar raznih grupa prijatelja, u Torinu i okolici, a posebno je razvio svoju sposobnost iscjeljivanja, polako pretvarajući pranoterapiju u svoju glavnu aktivnost. 1975., nakon što je zaposlenicima poklonio svoju osiguravajuću tvrtku, u Torinu je osnovao Centar Horus, centar za parapsihološka i ezoterijska istraživanja, zajedno s prijateljima koji su ubrzo nakon toga postali prvi Damanhurci.

Od tog trenutka, povijest Falca se usko isprepliće s poviješću Damanhura: kupnja prvih zemljišta 1977., otvaranje prve zajednice 1979., rast fenomena Damanhur, otvaranje podzemnih Hramova 1992. (koji su se u tajnosti gradili od 1978.), međunarodna dimenzija koju Damanhur razvija od 2000....

Falco je za sve to bio inspiracija i poticaj; iako od 1989. nije više imao ulogu vodstva u Damanhuru, do zadnjeg dana je bio glavna uporišna točka, kako zbog prestiža koji je uživao među Damanuhurcima, tako zbog činjenice da je uvijek bio neprestano aktivan vulkan ideja.

Sve od razdoblja Centra Horus, Falco je uveo selfike, tj. umjetnost izrađivanja predmeta na osnovi preciznog odnosa između oblika i materijala, koje su sposobne katalizirati i usmjeravati energije onima koji ih posjeduju. Jedna od grana selfika je selfičko slikarstvo i upravo je slikanje, uz pranoterapiju, postalo glavna Falcova aktivnost. Falcova djela se nalaze po cijelom svijetu, u privatnim zbirkama posjetitelja Damanhura i u samostalnim izložbama između ostalog u Moskvi, Londonu, Tokyu, Berlinu i San Franciscu.

Falco je i puno pisao, objavljujući tridesetak knjiga, čija je većina već prevedena na mnoge jezike. S prihodima od svojih aktivnosti neprestano je podržavao ciljeve Damanhura. Na isti način, htio je da njegova dobra postanu vlasništvo Damanhuraca.

U privatnom životu Falco je bio sramežljiv i rezerviran.

Nakon što se razveo od prve žene, oženio se sa Sirenom Ninfeom, njegovom životnom družicom više od trideset godina. Uz dvoje djece, koji su mu dali zadovoljstvo da postane djed, imao je i kćer, Laene, danas tinejdžerica, sa Cicognom Giunco, s kojom je bio vezan od 1984.

Tko je bio Falco? Falco je za Damanhurce bio suputnik koji je poznavao put, duhovni otac, često zahtjevan ali isto tako često dostupan. Bio je medij, filozof, učitelj koji je posrednik između nas i velikih znanja čovječanstva, skrivenih u naborima svemira. Njegova duhovna vizija pridavala je veliku važnost akciji, ostvarivanju praktičnih ciljeva – zajednice, Hramovi i mnoge druge damanhurske aktivnosti – kao način produbljivanja znanja o sebi i o životu, sve dok ne probudimo unutarnje božanstvo koje se, govorio je, nalazi u svakom pojedincu i povezuje ga s božanskom dušom svemira. Duhovni put koji je osnovao – Škola Meditacije – podrazumijeva druge, potragu za razgovorom sa silama koje nastanjuju svemir, razvoj osobne senzitivnosti, odgovornost za vlastite izbore. Naravno uz humor, kao što je uvijek podsjećao, jer je za razumijevanje važnih stvari važno znati uvijek vidjeti i smiješnu stranu.

Za one koji su ga upoznali "samo" kao iscjelitelja, umjetnika, vizionara, Falco je jednostavno bio neobičan čovjek, nevjerojatno znatiželjan, kreativan, duboko ljudski.

Sada kada Falca više nema ostaju njegova poruka i njegova djela, živi u svima nama.

Njegovi poticaji na stvaranje naše stvarnosti s energijom i maštom, na življenje ove duhovne avanture bez padanja u iskušenje da iz nje stvorimo religiju, ukrućenu dogmama, teren su u kojoj će Damanhur sijati buduće događaje.

Najbolji način da se oprostimo s njim, uz emocije ovog trenutka, je nastaviti graditi San jedne bolje stvarnosti uz osmijeh i optimizam koji nam omogućuje, kao što nas je uvijek učio, da izvučemo najbolje iz svake okolnosti, čak i one najteže.

Niti koje je naš Narod istkao s dimenzijom Onkraja, omogućit će nam da ga osjećamo uvijek blizu i uvijek prisutnog, zajedno s pokojnom braćom i sestrama koji već neko vrijeme prate naše korake i koje ćemo susresti, prije ili kasnije, u ovoj ili drugim razinama stvarnosti.

"Ima mnogo drugih avantura koje nas čekaju...", nedavno nam je rekao.

Ovaj pozdrav je samo doviđenja, sa sigurnošću da će nam ono što smo izabrali u ovom životu omogućiti da zajedno nastavimo dalje u drugim životima ili drugim dimenzijama postojanja.

Danas je za nas velika tuga objaviti ovu vijest o njegovoj smrti, ali je i velika radost moći ispričati njegov život i nastaviti njegova djela, s istom energijom, strasti i ljubavi koju nam je on uvijek davao.

Federacija Damanhur