http://klik.vecernji.hr/art/45563

Slučaj dječaka koji posjeduje nesvakidašnje sposobnosti i znanje koje
navodno crpi iz bivšeg života na Marsu i komunikacije s vanzemaljskom
inteligencijom, zaintrigirao je rusku javnost i medije te postao
fenomen o kojem se sve više govori izvan granica Rusije.

O fenomenu "indigo djece" posljednjih godina sve se više progovara,
no malo je konkretnih primjera i priča u medijima koji bi ih tako
približili javnosti. Jedan od tih rijetkih primjera je ruski dječak
Boris Kipriyanovich iz grada Žirnovsk u regiji Volgograd.

Boriska je rođen 11. siječnja 1996. godine, a od najranijih dana
dječak se bitno razlikovao od ostale djece, što je ubrzo nakon rođenja
prva zamijetila njegova majka koja je po zanimanju liječnica. Njoj
nisu promakle mnoge neobične okolnosti vezane uz vlastito dijete. Prva
se dogodila samo 15 dana nakon rođenja kada su roditelji ustanovili
kako je dječak sam sposoban uspravno držati glavu. Četiri mjeseca
nakon poroda počeo je razgovijetno izgovarati prve riječi, a poslije
godinu dana čitao je novinske naslove bez ikakvih poteškoća. S dvije
godine naučio je osnove crtanja, a šest mjeseci kasnije savladao je
osnove slikanja.

U to vrijeme roditelji su ga upisali u lokalni vrtić gdje su
odgojitelji odmah uočili izvanredne sposobnosti neobičnog dječaka
poput velike memorije, razvijenih jezičnih vještina i vokabulara te
dosjetljivosti koja je uvelike odudarala od prosječne razvijenosti
njegovih vršnjaka.

Iako su roditelji i odgojitelji svakodnevno radili s djetetom,
njegovo znanje premašivalo je granice spoznaje svih koji ga okružuju.
Roditelji su već godinama svjedoci Borisove misteriozne komunikacije s
onostranim koju dječak uspostavlja sjedeći u lotus položaju pri čemu
komunicira s nevidljivim. Zanimljiva su i redovita hodočašća na
obližnje gorje Medvedetskaya Gryada koje Boris posjećuje od četvrte
godine kako bi se, prema vlastitim tvrdnjama, "napunio" energijom.

Boris je od druge godine preokupiran tehnologijom, svemirom i životom
u njemu. Uvjeren je kako je prije mnogo godina živio na Marsu i bio
pripadnik davno izumrle civilizacije koja je poznata pod nazivom
Lemurija. Pripadnici lemurijske civilizacije živjeli su pod  površinom
na Marsu te su često odlazili na ekspedicije na Zemlju, a Boriska
vjeruje kako je jednim ekspedicijskim brodom i sam davno upravljao.

Odmalena je običavao satima govoriti o prošlom životu, lemurijskoj
civilizaciji i njezinom kraju koji je uzrokovala nemogućnost
spiritualnog ujedinjenja članova, opisujući pri tome nevjerojatne
pojedinosti kao da se sve dogodilo prije samo nekoliko dana. Dječak je
uvjeren kako i danas na Marsu pod zemljom i dalje obitavaju živa bića
iako je planet odavno izgubio atmosferu.

Potaknuta dječakovim pričama, majka je Boriski kupila dvije knjige
pisca Ernesta Muldasheva, koje je mladac proučio do najsitnijih
detalja. Riječ je o naslovima "U potrazi za gradom bogova" i "Od kud
potječemo?" u kojima se obrađuje tematika Lemurije koja je nestala
prije 70 tisuća godina. Proučavajući bilješke o pradavnim
civilizacijama, drevnim pagodama i piramidama, Boris je izjavio kako
drevno znanje ne leži ispod Keopsove piramide u Egiptu već ispod druge
piramide koju arheolozi tek trebaju otkriti.

Iako to predviđanje zvuči fascinantno, dječak je objavio i drugo koje
je zaprepastilo i uplašilo mnoge. Boris smatra kako će se 2009. i
2013. godine dogoditi dvije velike katastrofe nakon naglog pomicanja
zemljinih polova. Taj bi prirodni fenomen uspjeli preživjeti samo
rijetki.

Dok dječakove izjave unose bojazan među puk, detaljni opisi
tehnoloških dostignuća izvanzemaljskih civilizacija intrigiraju
znanstvenike i stručnjake koji proučavaju NLO-e. Boriska do
najsitnijih detalja opisuje konstrukcije svemirskih brodova i
materijale koji se koriste za njihovu izradu. Na pitanje stručnjaka
zašto letjelice koje ljudi šalju na Mars nikada ne uspiju stići do
njegove površine, a da se ne sruše, odgovara kako Marsovci odašilju
posebne signale koji uništavaju sve što se približi njihovu planetu, a
moglo bi sadržavati tvari koje uzrokuju radijaciju.

Unatoč roditeljskim strepnjama, mladog "Marsovca" okolina nije
odbacila već su ga mnogi bez osuđivanja prihvatili. Jedini problem s
kojim se Boris susretao bilo je pohađanje nastave u javnoj školi jer
je učestalo prekidao nastavnike i "tumačio" im gradivo koje su oni
"netočno" prenosili. Problem je riješen tako što su roditelji unajmili
privatnog učitelja i dječaka ispisali iz redovite nastave.