Richard Gale i dr. Gary Null,

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, dramatičan porast poremećaja iz autističnog spektra (ASD), koji se sada dijagnosticiraju kod 1 od svakih 36 djece, često se pripisuje poboljšanim definicijama za ASD i dijagnostičkim alatima. Međutim, bliži pogled na državne statistike otkriva alarmantne trendove u zdravlju djece koji daleko nadilaze bolju dijagnostiku. Od ranih 1990-ih došlo je do nevjerojatnog porasta u nekoliko kroničnih stanja: stope ADHD-a porasle su za 890 posto, dijagnoza autizma za 2.094 posto, bipolarna bolest u mladih za 10.833 posto, a celijakija za 1.011 posto. Ove brojke nameću pitanje — što se temeljno promijenilo u zdravlju naše djece u posljednja tri desetljeća?

Unatoč ovim zabrinjavajućim trendovima, naša kultura nastavlja uzdizati znanost kao krajnji autoritet za zdravlje i stvarnost, često odbacujući zdrav razum, razum i izravna empirijska opažanja. Ironično, liječnici se oslanjaju na pacijente kako bi opisali svoje simptome - što je dokaz važnosti pojedinačnih opažanja - dok savezne zdravstvene agencije i utjecajne organizacije poput Američke pedijatrijske akademije odbacuju okolišne čimbenike u korist subjektivnih teorija, poput genetske predispozicije ili kemijske neravnoteže mozga kao temeljni uzroci većine mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja kod djece.

Ovo oslanjanje na ideologiju u odnosu na empirijsko ispitivanje proteže se i na razvoj cjepiva, gdje su standardna dvostruko slijepa placebo ispitivanja, zlatni standard za odobrenje lijekova FDA-e, evidentno odsutna. Cjepiva poput cjepiva protiv hepatitisa B za dojenčad i cjepiva protiv HPV-a Gardasil za adolescente odobrena su uz minimalnu znanstvenu strogost, ali se snažno promiču i, u mnogim slučajevima, obavezna.

Mediji pogoršavaju problem pojačavanjem službenog narativa dok sustavno isključuju glasove koji se ne slažu. Ovaj nedostatak transparentnosti omogućio je federalnim zdravstvenim agencijama poput CDC-a, NIAID-a i HHS-a da izbjegnu odgovornost. Te institucije, koje bi trebale čuvati javno zdravlje, postale su ideološki i politički zarobljene privatnim interesima. Njihove bliske veze s farmaceutskim tvrtkama dovele su do odobravanja nedovoljno ispitanih cjepiva, patologizacije normalnog ponašanja u djetinjstvu i pružanja zdravstvene skrbi ispod para - sve to po nevjerojatnoj cijeni od 5 trilijuna dolara godišnje.

Naši nas medicinski autoriteti uvjeravaju da nikada ne bi dopustili da naša djeca budu izložena nečemu što nije dokazano ili poznato kao opasno. Oni tvrde da su cjepiva, čak i kada se daju više injekcija u jednom danu, sigurna i "ne uzrokuju nikakve kronične zdravstvene probleme". Nadalje, tvrde da su sastojci sadržani u cjepivima ili bezopasni ili se nalaze u tako malim količinama da ne predstavljaju nikakav zdravstveni rizik. Medicinski establišment također nedvosmisleno tvrdi da ne postoji veza između cijepljenja i porasta učestalosti ASD-a. Svatko tko dovodi u pitanje sigurnost cijepljenja odmah biva označen kao neodgovoran ili nadriliječnik koji se priklanja pseudoznanosti.

Unatoč lošem stanju zdravlja djece i ishoda zdravstvene skrbi, nisu učinjeni značajniji reformski napori. Hitno je potrebno preispitati naše prioritete i pozabaviti se sistemskim propustima koji su djecu i obitelji učinili sve ranjivijima u pokvarenom medicinskom sustavu.

Svake godine deseci milijuna američke djece cijepe se prema rasporedu cijepljenja koji je odredio Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).  Trenutačni raspored CDC-a preporučuje više od 27 cjepiva do trenutka kada dijete navrši dvije godine života i do šest cjepiva u jednom posjetu. U dobroj vjeri većina roditelja slijedi uvjeravanja svojih liječnika i CDC-a da su cjepiva i sigurna i učinkovita.   Kako bismo zaštitili djecu i stanovništvo od bolesti, moramo se pridržavati njihovih preporuka.

Očekivali bismo da će nas naše medicinske vlasti uvjeriti da nikada neće dopustiti da naša djeca budu izložena nečemu što nije dokazano ili za koje se zna da je opasno. Kakve god medicinske intervencije davali našoj djeci, uključujući cjepiva, očekivali bismo da budu izuzetno dobro ispitane u najsuvremenijim kliničkim studijama. CDC tvrdi da su cjepiva, čak i kada se daju više injekcija u jednom danu, sigurna i ne uzrokuju nikakve kronične zdravstvene probleme.

Nadalje, tvrde da su sastojci sadržani u cjepivima ili bezopasni ili se nalaze u tako malim količinama da ne predstavljaju nikakav zdravstveni rizik. Medicinski establišment također nedvosmisleno tvrdi da nema veze između cijepljenja i porasta učestalosti poremećaja iz spektra autizma. Svatko tko dovede u pitanje sigurnost cijepljenja odmah biva označen kao neodgovoran ili nadriliječnik koji se priklanja pseudoznanosti.  

S obzirom na to da su cjepiva obavezna za većinu djece u državnim školama, čini se razumnim da bi trebalo znanstveno dokazati da su sigurna. Međutim, u pažljivoj analizi mnogih stotina članaka u recenziranoj literaturi o toksikologiji i imunologiji, nigdje ne možemo pronaći dokaze za ove tvrdnje o sigurnosti cjepiva koje se temelje na zlatnom standardu kliničkih istraživanja: dugoročno, dvostruko slijepo , placebom kontrolirane studije. Ono što je očito odsutno jest istraživanje koje ispituje kumulativni toksikološki učinak rasporeda cijepljenja CDC-a tijekom dugog vremenskog razdoblja. Nikada nije objavljena sažeta epidemiološka studija koja uspoređuje dugoročne zdravstvene ishode skupine dojenčadi i djece s obzirom na preporučeni raspored cijepljenja CDC-a i kohorte necijepljene djece. Budući da takvo istraživanje nikada nije provedeno, naši medicinski službenici oslanjaju se na neuvjerljive podatke koji nisu znanstveno utemeljeni i krajnje manjkavi za kreiranje javnozdravstvenih politika. U međuvremenu, godinu i godinu za godinom, generaciju za generacijom, američki roditelji dovode svoju djecu na redovita cijepljenja dok čistu propagandu pogrešno smatraju znanstvenim dokazom.

Svi ljudi posjeduju jedinstvenu biokemiju koja ih čini više ili manje osjetljivima na različite vrste toksina. Dok jedno dijete može ostati s kompromitiranim imunološkim sustavom nakon izlaganja toksinu iz okoliša, drugo dijete može doživjeti probleme s učenjem ili blage moždane mane. Sigurnost cjepiva nije dokazana izjavom očitog – da nema svako dijete koje primi standardni CDC raspored cjepiva s autizmom.   Kako smo svjedoci brzo rastućeg broja cijepljene djece koja pate od stanja kao što su autoimuni poremećaji, autizam, alergije na hranu, encefalitis, dijabetes tipa 1, Crohnova bolest itd., ključno je temeljito istražiti toksine iz okoliša u dječjoj dobi kako bi se bolje razumjelo njihovu patologiju.   A kada pogledamo neovisnu znanost o sigurnosti cjepiva, jasno je da su mnogi sastojci koji se nalaze u cjepivima otrovni, čak i u malim količinama, i vjerojatno pridonose raznim bolestima, uključujući autizam, kako je sve više cjepiva dodaju se u raspored imunizacije CDC-a.

Nakon beskompromisnog pogleda na institucije i medicinske stručnjake koji tvrde da su cjepiva sigurna za našu djecu, otkrivamo da samo kratak pregled naše medicinske ustanove otkriva korumpiranu mrežu prožetu sukobima interesa i skandalima, jasno stavljajući do znanja da jednostavno ne možemo vjerujte našim zdravstvenim službenicima po pitanju sigurnosti cjepiva. 

Savezna zdravstvena propaganda izravno negira da su cijepljenja uzročni čimbenik porasta teških neuroloških poremećaja u djetinjstvu. Međutim, studije za koje temelje svoje uvjerenje isključivo su retrospektivne studije promatranja. Takve studije kategorički ne zadovoljavaju nijedan zlatni standard i često se kritiziraju zbog pretjerane osjetljivosti na pristranost istraživača i korištenje zbunjujućih varijabli za namjerno iskrivljavanje rezultata. Svaka velika studija koju citiraju zagovornici cjepiva kao argument protiv veze između autizma i cjepiva je promatračka ili kohortna studija.

 Za porast autizma, počevši od kasnih 1980-ih, uglavnom se vjerovalo da je genetski - i ovaj mit se nastavlja unatoč ozbiljnim biološkim nedostacima koji dokazuju da je takva uzročnost znanstveno utemeljena. Unatoč tvrdnjama CDC-a, Institut za medicinu objavio je izvješće u kojem stoji da CDC-ov raspored cijepljenja djece nikada nije proučavan u pogledu sigurnosti. Još 1991. IOM je uporno apelirao na Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite da provede takve studije.[1]

Slika: Slučajevi pred Sudom za cjepiva saslušani su na Američkom sudu za federalne zahtjeve. (Licencirano pod CC BY-SA 3.0)

Argument protiv povezanosti autizma i cjepiva pada u vodu kada uzmemo u obzir da je program kompenzacije ozljeda uzrokovanih cjepivom američke vlade (VICP) obiteljima dodijelio novčanu naknadu za djecu koja su postala autistična nakon imunizacije. Tri slučaja koja je kompenzirao VICP ističu vezu između cjepiva i autizma u određenim okolnostima. Hannah Poling razvila je ASD nakon što je primila devet cjepiva u jednom danu; njezina je obitelj primila odštetu veću od 1,5 milijuna dolara zbog njezinog temeljnog mitohondrijskog poremećaja pogoršanog cjepivima. Slično, obitelji Ryana Mojabija dodijeljena je odšteta nakon što su cjepiva uzrokovala tešku ozljedu mozga koja je dovela do simptoma autizma, iako iznos nagrade ostaje neobjavljen. Ovi slučajevi ilustriraju složenost sigurnosti cjepiva kod ranjivih pojedinaca. Slučaj Bailey Banks uključivao je sudsku presudu da je cjepivo MMR (ospice, zaušnjaci i rubeola) izazvalo akutni diseminirani encefalomijelitis (ADEM), upalu mozga koja je dovela do sveprisutnog kašnjenja u razvoju, stanja iz autističnog spektra. Opet, točan iznos dodijeljene naknade nije javno naveden u većini zapisa jer takve nagodbe uključuju odredbe o doživotnoj skrbi i druge beneficije koje je teško kvantificirati. Osim ovih slučajeva, studija koja je ispitivala presuđene slučajeve u VICP-u otkrila je da je 83 djece s autizmom nadoknađeno za ozljede mozga povezane s cjepivom. Većina tih slučajeva uključivala je dijagnozu encefalopatije ili poremećaja napadaja praćenih razvojnom regresijom i autističnim simptomima. Ovi slučajevi dovode u pitanje javne tvrdnje saveznih zdravstvenih agencija da takva veza nije prepoznata.[2] 

Nekoliko desetljeća kritizirali smo znanstvenu literaturu koja podržava i upozorava na raspored cijepljenja CDC-a i mnoga cjepiva i njihove toksične sastojke koje djeca primaju prije navršene šeste godine.   Godinama su živa ili timerosal bili glavni krivci, i više se ne bi trebalo raspravljati o dokazima o doprinosu žive povećanju ASD-a. Unatoč tome što je timerosal uklonjen iz većine cjepiva, osim iz cjepiva protiv gripe, uključivanje aluminija kao adjuvansa cjepiva i dalje je sveprisutno. Aluminij remeti homeostazu mozga izazivanjem oksidativnog stresa, mitohondrijske disfunkcije i kronične upale, što predstavlja značajan rizik za genetski osjetljivu djecu.

Nacionalna medicinska knjižnica navodi više od 3000 referenci o toksičnosti aluminija za ljudsku biokemiju. Opasnosti aluminija, koji se često nalazi kao stipsa ili aluminijev hidroksid u cjepivima i prehrambenim pripravcima, poznate su od 1912., kada je prvi direktor FDA-e, dr. Harvey Wiley, kasnije dao ostavku zgrožen zbog njegove komercijalne upotrebe u konzerviranju hrane; također je bio među prvim vladinim dužnosnicima koji su upozorili na rizik od raka duhana još 1927. godine.[3]

Spojevi aluminija — bilo kao aluminijev hidroksid ili aluminijev fosfat — najčešći su adjuvansi koji se nalaze u cjepivima, uključujući cjepiva protiv hepatitisa A i B, DTP, Hib, Pneumococcus i HPV cjepivo ili Gardasil. JB Handley primijetio je da bi sredinom 1980-ih potpuno cijepljeno dijete dobilo 1250 mcg aluminija prije nego što navrši 18 godina. Danas bi to isto potpuno cijepljeno dijete dobilo više od 4900 mcg, što je četverostruko povećanje.[4]   A stvarna izloženost djeteta aluminiju vjerojatno je mnogo veća jer se aluminijev sulfat koristi u pročišćavanju gradske vode. Neurotoksičnost aluminija kod nedonoščadi nakon intravenoznog hranjenja, koja je jedno vrijeme sadržavala stipsu, primijećena je još 1997. godine i objavljena u  New England Journal of Medicine . Trideset i devet posto dojenčadi koja su primala otopine koje sadrže aluminij razvila su probleme s učenjem nakon ulaska u školu u usporedbi s onom koja su primala otopine bez aluminija.[5]

Dr. James Lyons-Weiler s Instituta za čisto i primijenjeno znanje primijetio je da se razine aluminija u cjepivu temelje na povećanju imunološke učinkovitosti i zanemaruju sigurnost tjelesne težine djeteta, posebno dojenčadi i male djece. Što je još više nemarno, sigurnosni kodovi za doze aluminijskih cjepiva također se oslanjaju na prehrambene studije na miševima i štakorima, a ne na ljudskoj djeci!   Lyons-Weiler primjećuje: "Prvog dana života dojenčad prima 17 puta više aluminija nego što bi bilo dopušteno da se doze prilagođavaju prema tjelesnoj težini."[6]

Neka od istraživanja za otkrivanje razina toksičnosti cjepiva s aluminijem i njihovih štetnih učinaka otkrila su sljedeće:

• Aluminij uzrokuje jaku neurotoksičnost na primarne neurone.[7]
• Cjepiva s aluminijem povećavaju razine aluminija u moždanom tkivu miševa što dovodi do neurotoksičnosti.[8]
• Aluminijev hidroksid, najčešći oblik adjuvansa koji se koristi u cjepivima, taloži se uglavnom u bubrezima, jetri i mozgu.[9]
• Dugotrajna izloženost aluminijevom hidroksidu dobivenom iz cjepiva (koji je danas sastojak gotovo svih cjepiva) rezultira lezijama makrofagnog miofastitisa.[10]

Alarmantne zdravstvene posljedice aluminija prijavljene su u studiji iz 2011. objavljenoj u Journal of Inorganic Biochemistry koju je vodila dr. Lucija Tomljenović sa Sveučilišta British Columbia. Ta je studija otkrila da su stope ASD-a među djecom veće u zemljama u kojima su djeca izložena najvećim količinama aluminija u cjepivima. Autori su također primijetili "povećanje izloženosti Al [aluminijevim] adjuvansima značajno korelira s povećanjem prevalencije ASD-a [poremećaj iz spektra autizma] u Sjedinjenim Državama promatranim tijekom posljednja dva desetljeća". Kasniji članak dr. Tomljenovića, objavljen u časopisu  Immunotherapy , raspravljao je o neurotoksičnim učincima aluminija na središnji živčani sustav. Studija dokumentira sposobnost aluminija da pokrene autoimune i upalne reakcije, promijeni genetsku ekspresiju i time pridonese neurorazvojnim poremećajima.[11]

Kada je Christopher Exely sa Sveučilišta Keele analizirao moždano tkivo djece i tinejdžera s dijagnozom ASD-a, otkrio je konstantno visoke razine aluminija, s nekim od najviših koncentracija zabilježenih u tkivu ljudskog mozga. Aluminij je primarno detektiran unutar upalnih ne-neuronskih stanica, kao što su stanice slične mikrogliji, u različitim regijama mozga, uključujući okcipitalni i frontalni režanj. Ovi nalazi izravno upućuju na aluminij u neuropatologiji ASD-a kod mlađih populacija. Exley je također sustavno pregledao i analizirao 59 studija kako bi procijenio odnos između izloženosti aluminiju, kadmiju i živi te ASD-a. Pronađene su značajne povezanosti, s razinama aluminija i žive u kosi i urinu koji su pozitivno povezani s ASD-om. Njegovi nalazi ponovno naglašavaju potencijalni neurotoksični učinak aluminija na neurorazvoj. Studija snažno zagovara smanjenje izloženosti aluminiju u cjepivu među trudnicama i malom djecom kao proaktivnu mjeru za ublažavanje sve veće učestalosti ASD-a.[12]

Studija Sveučilišta Buffalo dodatno je istaknula hitnu potrebu za uklanjanjem aluminijevih soli iz cjepiva zbog njihovog neurotoksičnog potencijala i moguće povezanosti s ASD-om. Autori naglašavaju da bi zamjena aluminijskih adjuvansa u imunizaciji sigurnijim alternativama trebala biti prioritet što je prije moguće kako bi se smanjila dugotrajna neurološka oštećenja i zaštitila ranjiva djeca.[13]

Godine 2002. istraživači na Državnom sveučilištu Utah proveli su serološku studiju povišenih antitijela protiv ospica i autoantitijela na bazični protein mijelina (MBP) kod 125 autistične djece i 92 djece u normalnoj kontrolnoj skupini. Utvrđeno je da MBP igra značajnu ulogu u nastanku autizma. Devedeset posto autistične djece s MMR pozitivnim antitijelima također je bilo pozitivno na MBP autoantitijela. Istraživači su zaključili da bi “neodgovarajući odgovor protutijela na MMR, posebno njegovu komponentu ospica, mogao biti povezan s patogenezom autizma.

Unatoč dosljednom poricanju CDC-a povezanosti autizma i cjepiva, istraživači s Imperial Collegea u Londonu ispitivali su porast ASD-a i poremećaja govora u SAD-u tijekom razdoblja od šest godina. Njihov rad iz 2017. objavljen u časopisu Metabolic Brain Disease identificirao je statistički značajnu vezu između viših stopa cijepljenja i povećane prevalencije ovih stanja. Utvrđeno je da povećanje stope cijepljenja od 1% odgovara 680 dodatnih slučajeva ASD-a, što izaziva hitnu zabrinutost oko komponenti cjepiva kao potencijalnih okidača autizma iz okoline.[14] 

Izvor slike 

Još jedan uznemirujući slučaj saznanja vlade i industrije o povezanosti cjepiva i autizma bio je dokument iz 2011. koji je procurio iz GlaxoSmithKlinea, jednog od najvećih svjetskih proizvođača cjepiva. Izvijestila je Christina England iz VacTrutha, u tekstu se priznaje da je korporacija bila svjesna autističnih rizika povezanih s njezinim cjepivom Infanrix, koje kombinira viruse protiv difterije, tetanusa, acelularnog hripavca, hepatitisa B, inaktiviranog poliomijelitisa i hemofilusa influence. Izvješće detaljno opisuje štetne učinke povezane s autizmom, uključujući encefalitis, kašnjenje u razvoju, promijenjena stanja svijesti, kašnjenje govora i druge neželjene reakcije.[15]

Rad dr. Romana Gherardija na Sveučilištu u Parizu pokazao je da kada se aluminijev adjuvans ubrizga u miša, metal će naći put do mozga godinu dana kasnije. Značaj ovog otkrića potvrđuje učestalost postupnog napredovanja ASD-a, a simptomi se ne moraju nužno pojaviti odmah nakon cijepljenja. Gherardi i njegovi kolege također su otkrili da aluminijski adjuvans ostaje u tkivima mnogo dulje nego što se prvobitno pretpostavljalo. Studija pariškog sveučilišta izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog biopostojanosti aluminija, koju Gherardi naziva "mehanizmom trojanskog konja". Adjuvans se može zadržati i nakupljati u tkivu mozga godinama, desetljećima ili možda cijeli život.[16] Ovo izaziva dodatnu zabrinutost u vezi s neuroinflamacijom mozga uzrokovanom nakupljanjem aluminijskih naslaga. Dr. Carlos Pardo-Villamizar sa Sveučilišta Johns Hopkins objavio je svoj rad "Neuroglijalna aktivacija i neuroinflamacija u obrascima mozga pacijenata s autizmom." Njegovi zaključci: autistični mozgovi su trajno upaljeni. Ovo je bila prva neovisna studija koja je zapravo promatrala mozgove osoba s autizmom.[17]

Čak i kada vlastiti imunolog CDC-a, dr. William Thompson, zvižda i pruži tisuće stranica znanstvenih podataka i istraživanja koja dokazuju povezanost cjepiva i autizma, stvar se brzo gurne pod stol. U slučaju objavljivanja povjerljivih dokumenata dr. Thompsona potkomitetu Kongresa, CDC je namjerno sakrio svoje dokaze da afroamerički dječaci mlađi od 36 mjeseci imaju veći rizik od autizma nakon što su primili cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole ili MMR. Dokumenti su dokazali da je CDC već godinama znao da su neurološki tikovi, koji ukazuju na poremećaje mozga, povezani s cjepivima koja sadrže timerosal, posebice cjepivom protiv gripe.

Iako bi svi ovi dokazi mogli opravdati da naše zdravstvene agencije budu optužene za kazneno djelo zbog ugrožavanja javnog zdravlja, oni nisu imali nikakvog utjecaja na promjenu nacionalne politike o sigurnosti cjepiva. Umjesto toga, službeno poricanje moguće povezanosti između cjepiva i autizma sada je ugravirano u apsolutnu dogmu. Do danas ne postoji niti jedna publikacija o zlatnom standardu koja bi s bilo kojim stupnjem sigurnosti opovrgla povezanost cjepiva i autizma. Ipak, jedno je sigurno. Zdravlje Amerikanaca dramatično se pogoršava. Godišnje se statistika pogoršava. Zdravlje američke djece na posljednjem je mjestu među razvijenim zemljama. Velik dio ovog lošeg ranga pripisuje se lošem zdravlju američke djece s neurorazvojnim poremećajima uključujući autizam i ADHD. 

*

Izvor: https://www.globalresearch.ca