Omraam Mikhael Aivanhov

91. Onaj tko se zna otvoriti prema drugima

                         ne poznaje samoću

 Koliko se ljudi žali na samoću! Iako tu oko njih ima ljudi oni se ipak osjećaju usamljeni. U stvarnosti njihovo ponašanje ih izdaje: oni ne znaju voljeti, ne znaju se otvoriti, ne znaju kazati koju ohrabrujuću riječ ili koju riječ utjehe, ne znaju dati; uvijek očekuju da drugi budu oni koji će im prilaziti. Ali, drugi su često jako zauzeti, imaju svoje brige, svoje obaveze... A tada nastaju tužbe i žalopojke: „Nitko me ne dolazi vidjeti. Nitko me ne voli. Nitko se ne zanima za mene.“ A zašto da budu drugi uvijek ti koji će vas voljeti i zanimati  se za vas? Ako vam je teška samoća, ne ostajte skrštenih ruku. Umjesto da se grizete sjedeći u kutu, napravite vi prvi korak, idite prema njima. Nema razloga da se osjećate sami kada je ljubav tu, kada je svjetlost tu. Ako se osjećate sami znači da ste se sami stavili van ljubavi i svjetlosti.

   Koliko puta sam vas preklinjao da izađete iz svoje sebičnosti i da nešto učinite za druge. Svakako da je dobiven odgoj često kriv za to. Roditelji često govore svojoj djeci:“Ne budi glup, nemoj ti učiniti prvi korak. Pusti malo druge da dođu i da te traže.“ Naravno da će ljudi  doći da ih potraže jedino ako su korisni. Ako ste pekar doći će k vama po kruh. Da bi bili traženi, treba biti sposoban i dati nešto. Onaj tko nema što da da, ne privlači nikoga i on ostaje sam. Ne treba predbacivati drugima što ne dolaze po vas. Postanite zanimljivi i vidjet ćete da li će doći. Gledaj ružu koja se otvara, ona rasprostire izvanredan miris i svi se približavaju da je pomiriše, čak i pčele, leptiri zato što se ona otvorila. A vi, zašto vi ostajete zatvoreni bez mirisa?