Omraam Mikhael Aivanhov

106. Mi ostavljamo otiske svuda gdje

        prođemo

 Sve što radimo u toku dana ostavlja tragove u prostoru u kome boravimo. To su otisci, klišeji, sve sjećanje koje je tu učvršćeno na eteričnom planu po zidovima, na namještaju, po predmetima. Nije potrebno da se dodirnu predmeti da bi ostali tragovi na njima; čak i bez dodirivanja vaše samo prisustvo, isparenja vašeg fizičkog tijela, iz vašeg astralnog tijela, iz vašeg mentalnog tijela utiskuju se u njih. I na mjesta koja prolazite , na osobe koje posjećujete ostavljate također tragove dobre ili loše, sjajne ili tamne. Zato je toliko važno da se radi na svojim mislima i osjećanjima, jer ne samo djelima, već i mislima i osjećanjima možemo da činimo dobro ili zlo.

   Svuda, bilo što da radite, trudite se da ostavljate isključivo svjetlosne tragove pune ljubavi. Prolazite nekim putem ili ulicom, blagoslovite tu stazu ili tu ulicu poželjevši da svi koji budu prošli posle vas prime   m i r  i  s v i j e t l o s t, da krenu dobrim putem, da trepere ujedinjeni sa božanskim svijetlom.