43. Izbjegavajte da kritizirate

       – pozitivna riječ

   Mnogi nisu naučili da vladaju svojim mislima i svojim osjećanjima i u razgovorima dozvoljavaju sebi da pričaju bilo što jedni o drugima. Znajte dobro da je to vrlo ozbiljno, jer ako ste nekog izogovarali, ako ste mu uprljali ugled ili čast, mogu da započnu loši događaji po njega i njegov razvoj i onda će vas Nebo osuditi. Naravno da se kaže: „Ali ja nisam mislio ozbiljno za ružne riječi koje sam izgovorio.“ To je moguće, ali trebate znati da se zli duhovi prilijepe za naše negativne riječi i ranije ili kasnije ih ostvare. Riječ služi kao materijalni oslonac kojim ih snabdijevamo i njom se oni koriste za izvršenje svojih loših namjera. Zlim duhovima ne možemo da zamjerimo. Na nama je da ih ne snabdijevamo situacijama u kojima mogu da nanesu zlo.

   Treba, dakle, biti oprezan: onog momenta kada primijetite da ste suviše daleko otišli u svojim kritikama ili optužbama protiv nekoga, brzo se potrudite da pronađete druge riječi, druge misli, druge snage koje će da poprave štetu. Jedino pod tom slučaju zakon će vas osloboditi. Općenito govoreći, nijedan razgovor nikada ne treba završiti negativnim riječima. Čak i ako smo primorani da nekoga kritiziramo s razlogom, treba se potruditi da se kraj razgovora završi pozitivno u odnosu na tu osobu. U svakoj osobi uvijek ima nešto dobro, zato pronađite kod dotične osobe i najmanju kvalitetu, spomenite ju i zaustavite se na tome. Da bismo upoznali sebe i vidjeli gdje smo, dobro mjerilo je da analiziramo svoje riječi: pričamo li lakomisleno? Ono što kažemo, da li je bez veze, neumjereno, koristoljubivo...zlobno? Jednom kada ste se analizirali, budno pazite. Prije nego što progovorite zapitajte se iz kog  razlog želite da otvorite usta: da li zato što hoćete da učinite dobro, da nekoga osvijetlite, oslobodite, izliječite ili pak da udaljite, izravnate račune, ponizite i tako zadovoljite težnju svoje niske prirode. U tom slučaju, bolje je šutjeti. Općenito govoreći i u svakom slučaju, bolje je manje pričati. Riječ je ta koja često zadržava bića na nižem stupnju razvoja.

   Zato ubuduće vodite računa. Bilo koje da su osobe koje susrećete, trudite se da pričate o korisnim starima, da kada se svaka od njih vrati kući, pomisli o drugima: „Ah, neka su blagoslovljena ova bića za sve dobre riječi kojima su mi dala hrabrost, bolje viđenje stvari, kojima su mi izazvala želju da uvijek sledim put svjetlosti!“

   Govor nije dat čovjeku da oslabi ili obeznani druge. Njegova uloga je da podigne onog koji je pao, da vrati one koji su se udaljili, da osvijetli onoga koji je u tami. Jezik je dat ljudima da blagoslivljaju, zahvaljuju, da se pročišćuju u mudrosti, pravičnosti i ljubavi. Oni koji ne prepoznaju vrijednost ovog bogatstva koje posjeduju, izgubit će ga jednog dana u ovoj ili nekoj narednoj inkarnaciji.