UMJETNO STVORENI DUG

Jaka država spriječava krupne lopove, slaba država guli sirotinju. Ovo je priča o tome kako me zajebala vlastita država.

Spravilo mene u penziju ilitiga mirovinu prije reda. Mirovina toliko mala, da ju je sramotno i nazvati mirovinom. Daklem, mora se nešto raditi da se održi golo preživljavanje.

Osvane novi zakon da umirovljenici mogu otvoriti sporednu djelatnost uz plaćanje paušalnog poreza. To mi vrati samopouzdanje i registriram ja tako sporednu djelatnost, da mogu mirno honorarčiti kad god se ukaže prilika. Odgovara mi to: Pošteno, da mirno spavam. Bogu Božije, caru carevo, a meni što ostane, glavno da je "čist račun - duga ljubav".

Kako ništa što je dobro ne traje dugo, jednoga dana, na početku jednoga mjeseca, ja ne dobijem mirovinu. Zovem Mirovinski, kažu mi da mi je mirovina ukinuta. Na moje uporno: "zašto" nevoljko mi objasne da se zakon promijenio prije 6 mjeseci i da moram vratiti 6 mirovina.

Drugi dan krenem u obilazak naše drage birokracije, na kraju dana uspijem zatvoriti tu nesretnu djelatnost uz objašnjenje da im u komadu ne mogu vratiti 6 mirovina ni teoretski. Kraj mene muškarac srednjih godina očajno čupa kosu i urla na referenticu da će se ubiti. I taj nesretnik zatvara vrata vlastitog poštenja koje će na kraju skupo platiti.

Pitam referenticu zašto nisu odmah kad se zakon promijenio poslali neku obavijest, pa ne bi bilo ovog cirkusa. Ona rezignirano sliježe ramenima.

Da, zakoni se kroje i mijenjaju po nečijim trenutnim potrebama.

Ovih dana su mi poslali "novu čestitku" - baš prikladno, za blagdane...na iznos od 6 mirovina koje moram vratiti i dvije uplatnice za doprinose...jedna je na 7 166,95 kn, druga na 5.375,16kn. a tu je i paušal za sporno razdoblje...

Naravno, ovo je umjetno stvoreni dug, jer da su na vrijeme obavijestili ljude, ljudi bi na vrijeme zatvorili nesigurne dopunske djelatnosti i dalje se snalazili sa svojim crkavicama od mirovina kako znaju i umiju.

Birokracija je zatajila, oni hrabriji i pošteniji penzioneri će platiti ceh. Tko im je kriv kad nisu znali pokrasti milione i tko ih je tjerao na poštenje (osim vlastite savjesti).

Jadna je to država koja na penzionerskim leđima krpa svoje rupe.

Ovrhe na ovrhe, atak na najranjivije, a vi tu o nekim idealima (tema mjeseca).

Pa se ti ne sekiraj!