Nanijela sam nepravdu nekome tko MENI nije ništa učinio… to je trajalo, dok me nije počelo smetati, dok nisam u sebi počela preispitivati svoje postupke.

Izjedala me krivica ZBOG MOJIH POSTUPAKA prema Safiris, a ona se samo branila od mene, jer sam je ja napadala, a ništa mi nije učinila.

Ta žena MENI NIŠTA nije učinila i tu je klinč! U tome grmu leži zec, jer taj zec izlazi van i stalno me pita: "a što ti je to Safiris kriva, pa nije te ni taknula, a ti je tako tučeš cijelo vrijeme?"

Znam, da mi Safiris ne vjeruje, jer ne bih ni ja vjerovala da sam na njenom mjestu... Moje pismo na magicusu nije bio cilj da s njom uspostavim neki kontakt ili da vratim povjerenje! Ne!

Moj tekst je bio ciljano usmjeren na ispravljanje nepravde, koju sam joj JA nanijela, jer sam ženu ni krivu ni dužnu u lancu nagazila, a ništa mi nije napravila, a ni ja njoj u početku mog sudjelovanja na magicusu, jer prvi komentari, moji i njeni su bili normalni, i dobri, no onda je sve skrenulo u neželjenom smjeru...

Ja sam tim pismom na magicusu djelomično očistila svoju dušu, jer me to pritiskalo kao teret i to nepotreban teret, kao nepravda koju sam (nesvjesno) nanijela toj ženi (da je bilo svjesno, vjerujem da ne bih!!), ali očito još postoje u meni neki nezreli mehanizmi gdje sam povodljiva i ne provjerim situaciju...

No, nakon što je Safiris nestala sa magicusa, puno sam razmišljala i puno sam pričala sa jednom prijateljicom (telefonom i e-mailom) i rasvjetljavale smo sve, da bi mi ona u tome svemu bila velika podrška...

Ta frendica je bila objektivna, nepristrana i ukazala mi je na mnogo mojih propusta - otvorila sam oči i bilo mi je strašno žao i još mi je jako žao za svaki ubod i nepravedan napad koji sam nanijela Safiris...  :(

Ne mora mi nitko vjerovati, ali nisam bila mirna, dok nisam napisala to pismo na magicusu, a i ovo sada koje objavljujem direktno danas na magicusu.

Malo mi je lakše, ali ništa ne može popraviti tu nepravdu koju sam joj ja nanijela, a žena MENI ništa nije učinila nažao, zato jer je naša prva komunikacija bila normalna, neopterećena bilo čim ...

Ja sam uletjela u jedan vir u koji sam uletjela ko' najveća glupača! I da sam bila imalo pametna, ne bih se miješala u bilo čiji odnos, jer se tuđi odnos ne tiče mene, a sama sam se uvalila u tu glupost i sad mi je strašno žao :(

Nitko nema pojma koliko mi je žao, znam da to ne mogu popraviti, ali se nadam da sam onim pismom na magicusu, a i ovim sada ovdje, umanjila bar trunčicu onog što sam učinila :(

Onim pismom na magicusu nisam mogla direktno pisati, jer bi to bilo krivo shvaćeno, izokrenuto, bilo bi puno nesuvislih komentara pa sam sve to zamotala u jedan plavi veo i nadala se da će poruka stići baš tamo gdje treba...

Ne tražim oprost jer (da sam na mjestu  Safiris, vjerojatno ne bih ni ja mogla oprostiti), ali olakšala sam svoju dušu, a iz kometara onog pisma na magicusu, ako ih se čita, vidi se da je ovo istina što sam napisala.

Danas, 2.4.2011. sam o tome pričala i sa Davorom o cijeloj situaciji, sve sam mu ispričala onako direktno, ne štedeći nimalo sebe u svemu tome i rekao mi je da sam gadno pogriješila u odnosu sa Safiris, jer mi ta žena ništa nije učinila, a sve ono dalje što je bilo, bila je samo njena čista obrana od mojih bockanja i napadanja!

Pokušavam se izdići iznad sebe, jer znam da sam letjela, a nisam znala sletjeti. Glavinjala sam, bezrazložno bila ‘’hrabra’’, bez razmišljanja znam li se dočekati ili ću se razbiti o tlo.

Tek to sada shvaćajući, znam da nisam naučila letjeti, već sam se razbila o tlo zvano SAFIRIS!

I to me zaboljelo, jer sam optužila ženu koja meni nije učinila nikakvo zlo.

Sve što je poslije sipala na mene, je bilo POSLIJE mojih napada na nju! Ona se samo branila od ružnih napada koji su dolazili s moje strane.

Eto, napisala sam ono što me mučilo već dosta dugo i drago mi je da sam to napisala...

Shadow