Kao i obično, u predavanjima razno-raznim u raznim duhovnim pravcima obično naiđem barem na jednu stvar u kojoj se ne slažem s predavačem ili učiteljem.

U stvari muče me više filozofski aspekti gledanja na stvari, naime već sam pisala o tome - da li se uživljavati u drugog i pomagati koliko možemo ili ne doživljavati i gledati sebe, raditi samo na sebi.

Jučer sam prisustvovala predavanju (kršćanske orijentacije slučajno) gdje je bilo rečeno da trebamo birati društvo, strogo izbjegavati osobe koje npr. pričaju o seksu, šale se, a da ne govorimo o nemoralu, kriminalu itd.

S jedne strane intuitivno osjećam da je to točno, i da se odlično osjećam ili sama ili u društvu uvjetno rečeno duhovnih osoba, onih koji rade na sebi i trude se pročišćavati. Ali s druge strane, zar nije upravo kršćanski učiniti, kako je Isus radio, biti otvoren svim ljudima?! On se upravo družio s carinicima, griješnicima i bludnicima, pa me zbunjuje sva ta kontradikcija?

Jer i mi griješimo svakodnevno više puta, mišlju i riječju, nekad i djelom, nismo savršeni ni mi?! Pa zar netko tko je ovako žigosan na neki način, svojim ponašanjem, nije čovjek kao i mi, samo na nekom drugom stupnju i razini svijesti?! Ne želim se prikazivati savršenom čistunkom od čega sam daleko, ali pitam vas kako se postaviti? Teorijski, svako od nas može pro-pasti u materijalnom svijetu na neki način?

Jer puno puta mi se dogodilo da kad bi se okrenula od nekog tko je vulgaran, prevarant, tračer, lažljivac, neiskren itd., da bi ispalo da u tom svjetovnom okruženju (posao npr.) nemam s kim razgovarati?  

Bhakte kažu: jednom možeš nekom otvarati oči, ako je uzalud a drugi puta pokušaš, jako si milosrdan, a ako treći put pokušaš - onda si budala. Po njima uzdižući se, djeluješ na druge ali - da li je zbilja tako?! Sjajno je biti blizu gurua, ali time ne postajem i ja guru?!

A druga kontradikcija, ta stalna isticanja o nevezanosti (kao i priče protiv ega - bez ega nema osobe) - kao ne budi vezan za muža, ženu, dijete, kućnog ljubimca ... (Svakako, svako pretjerivanje je bolest). Kakva je onda ta nevezana ljubav?! Jer kad bi voljeli sve jednako, onda bi baš SVI živjeli u komuni i svi bi nam bili jednaki - a još su rijetki koji se odlučuju na poligamne zajednice (stvar gledišta, odluke); OK je u duhovnom smislu - voljeti sva bića i željeti im dobro! (Budina svijest - Mir svim bićima!)

Često naiđem na kontradikcije slušajući druge, jer ne prihvaćam sve što čujem, nego analiziram, važem i preispitujem. Najbolje je po meni raditi po savjesti unutarnje Božanske iskre, koja je najbolje vodstvo.