Ostaviti lijep komentar na neki tekst... ostaviti svoj trag doživljenog čitanjem nečijih misli, nečije poezije, nečijeg trenutka... ostaviti svoj dojam koji je izazvao pročitani tekst...
Kultura ostavljanja komentara se stječe kao kućni odgoj, kultura komentiranja se uči kao što se uči verbalna komunikacija iu real-life-u.
Moram priznati da sam ponekad znala biti oštra, ali što ćemo: čovjek se uči dok je živ. Pogriješi, uvidi svoju grešku i ne ponavlja je više. I bilo mi je žao zbog takvih ishitrenih situacija, ali sve ima svoj trenutak: kako sam vrlo temperamentna, teško sam znala obuzdati onaj prvi poriv da odmah odgovorim :).. no, idem dalje...
Često znamo napadački nešto komentirati... mnogi komentiraju nick, a ne pročitano... mnogi gledaju nick koji je pisao, a da ne pročitaju tekst ...
Sve je to legitimno i normalno, a i mi smo tome doprinijeli da nas neki čitaju sa radošću, neki tako-tako, a neki nas izbjegavaju... sve je to ljudski, legitimno i nije za nikakvu osudu...
Lutala sam danas malo mojim blogom... čitala sam komentare... lutala sam i drugim blogovima i tamo sam čitala komentare i vidjela sam da ljudi jedni drugima pišu lijepe riječi, tipa: „ah, kako je ovo predivno, ostavila si me bez daha“, „ajme, ovdje na tvom blogu je krasno..“, „draga, hvala ti puno na tvojim pjesmama..“ itd.
I nigdje nisam vidjela da nekog smeta što je netko nekome napisao: „ah, kako je ovo predivno...“, a to nisam vidjela niti na magicusu do prije par dana... odjednom je ta rečenica počela smetati... Zašto???
„ljubav putuje pod lažnim imenom“....
da, često je zamaskiraju, obuku je u sjajno ruho i prodaju mi to umjetnu tvorevinu, a Ljubav se smije i maše izdaleka i kao da kaže: „tu sam, ne treba me nitko donositi, ja dolazim sama“...
I znam, kad nekom napišem: „ajme, kako je ovo predivno..“, „Carice, Čarobnice, Poetesso, bejbe..“ to i mislim... ne prodajem maglu, ne pišem iz ne-srca, već iz srca koje je taknula nečija riječ, stih, rečenica...
I sad se pitam, jesam li smjela ovdje napisati ove moje misli ili nisam? ne znam... ali napisala sam ih, potaknuta ovim kometnarom:
„....ja fakat vjerujem u to da bi svi ovdje mogli i trebali biti u slozi i veselju..i puno više nas još može biti..tu još ima mjesta za hrpu različitih osobnosti..čemu se hermetički zatvarat, prošla su vremena katakombi..“ by Tavrick
thnx, Tavrick..
za primjer, evo nekoliko komentara sa mog bloga i bloga, meni jedne jako drage blogerice, jer mi se čini da je ovo lijepo ljudsko pisanje jedne ljudske duše drugoj ljudskoj duši:
KOMENTARI SA MOG BLOGA:
- Trying to find myself- not succeeding
Ej, predivno je to izneseno na papir, kako si srocila rijeci, kako uspijes to prenijeti. Uvijek sam smatrala da je to najveca prednost kod osobe, kad uspije slozit nesto u recenicu, a da to jos nekog zamisli
29.11.2010. (20:22)
-shadow-of-soul
Trying, kad dođe inspiracija - sve samo poteče :)
30.11.2010. (17:29)
- gali
"..u podzemnim hodnicima moje duše.......
uf....ovo mi je pre,pre močno,toliko da bih nastavila ,al ukvarila bi predivne misli ovdje ispisane hvala ti što ih tako bezrezervno dijeliš s onom koja te čita konstantno i često se niti ne usudi ostaviti traga,ovaj put prenosim ovu misao kod sebe,jer mije tako bliska...tako duboko poznata,mnogima nepoznata, nikada otkrivena do kraja ni samoj meni ,a kamoli onda bilo kome van nje .....
hvala ti od srca na ovako ispisanim mislima
01.12.2010. (22:39)
-gali
p.s. samo bih dodala , za razliku od tebe,a zapravo i nije -u podvodnim vrujama moje duše....nastaju ....uf što mi sd uradi ,upast ću opet duboko ,duboko ,preduboko u svoje "struje" golfske i one druge.....
ljubac ti
01.12.2010. (22:40)
- tajanad
pozdravljam te...
uživala sam večeras u tvojim riječima :)))
01.12.2010. (23:27) ...
- Valcer
Legle su mi tvoje riječi večeras...bolesna sam i tražim malo pozitivnih misli....
06.12.2010. (17:41) ...
- prorok
Na bijelim stranicama života.
08.12.2010. (09:10) ...
A evo nekoliko komentara sa bloga meni jedne jako drage blogerice:
08:26 | Komentari (19) | On/Off |
Koliko samo srce boli kad ne uspije da preboli.......
Lijep ti pozdrav (Perfectly imperfect 10.02.2011. 10:52)
....ne vjerujem u onu da vrijeme liječi rane...oprostiti se može...ali
zaboraviti... (nihonkichigai 10.02.2011. 16:00)
Perfectly imperfect,
sve mi se čini da ponekad samo pokušavam :(( (tajanad 10.02.2011. 19:10)
nihonkichigai, ne liječi..
samo s vremenom manje boli :) (tajanad 10.02.2011. 19:11)
Kad bi rijeke razumjele da čovjek neke stvari ne može preboljeti... a one i dalje nose uspomene...
Lijep odabir, Pejaković dira u dušu.
Fotografija... što drugo reći... kad je Osijek na njoj. :) (Remember Blue 10.02.2011. 20:12)
život prolazi brzo, dani još brže, ali imamo snage ići dalje jer smo jače od rijeke (Andrea 10.02.2011. 20:39)
Hvala ti što si nas podsjetila na predivne stihove Pejakovićeve pjesme.
Lijep ti pozdrav. (kolumna jedne superžene 11.02.2011. 07:22)
Remember Blue, da..one samo nose dalje :)))
a Osijek..šta reči nego predivan grad...
vratit ću se jednom u posjetu :))) (tajanad 11.02.2011. 09:25)
Andrea, život prolazi i prebrzo..
šaljem ti jedan sunčani osmijeh :))) (tajanad 11.02.2011. 09:26)
kolumna jedne superžene, nema na čemu :))
i meni se sviđaju :) (tajanad 11.02.2011. 09:29)
Zauzeti
sjajno uklopjena fotka i stihovi :) (. 11.02.2011. 10:07)
Zauzeti, hvala..
ali to mi nekako dođe samo od sebe :)) (tajanad 11.02.2011. 11:27)
Lijepo :)) (duliba 11.02.2011. 14:27)
najdraza njegova pisma :) (otkako je umro ko da je u zemlju propao mcml 11.02.2011. 15:03)
volim tu pjesmu...
( i bila sam nedavno na onom mostu ;))
pozdrav (Nina... 12.02.2011. 12:34)
duliba, šaljem ti pozdrav..
dugo te nije bilo.. (tajanad 12.02.2011. 21:52)
mcml, meni nije najdraža,
ali mi je jedna od ljepših :))) (tajanad 12.02.2011. 21:53)
Nina..., lijep je to grad...
vratit ću se jednom... (tajanad 12.02.2011. 21:54)
cijeli tekst se nalazi na dolje navedenom linku: