Cijeli petak, jučer 21.9., mi je bio ok: znala sam da kolegica i ja idemo poslijepodne na Mystic.

I stiglo je 15h, otišle smo, sjele u auto i put Velesajma.

Naravno, na ulazu su nas dočekale 2 ulaznice dobivene na poklon od www.magicus.info  (još jednom, puno hvala) i došle smo do paviljona (nije tamo gdje je bilo, prošle 2011. godine) i čim smo prošle par metara, netko me zaustavi sa lijepim osmijehom i pitanjem: “hoćete li udomiti dvije vile?”.

Nasmijala sam se i rekla: “naravno” …

Dobila jednu ljubičastu i jednu zelenu vilu i “uselila sam u ''Lavandaville'' – sa porukom: ‘tko me želi udomiti?’ dobiva: radost, ljubav, kreativnost, uspješnost, snagu ili inspiraciju: svaka vila posjeduje jednu moć pa ako je usvojite, donijet će u vaš život upravo ono što vam je uistinu potrebno”.

I tako sam udomila 2 vile, lijepe su, 1 za mene, 1 za Davora.

I krenule smo dalje, lijepo je sve uređeno, došle smo do štanda gdje sam odmah prepoznala poznati natpis: bile su Maja i Irida, Mirjane još nije bilo (do štanda Magicusa je Štand Hymalajske spilje), sve lijepo uređeno i sa putokazom do njih.

Jasenka je pričekala Iridu da završi sa jednom gospođom i onda sam je ‘’predala’’ Iridi u ruke, dobivši poruku: “prošeći malo” tako da su njih dvije prionule na ono što je Jasenku interesiralo.

Ja sam šetala od štanda do štanda, gledala sam i odjednom sam bila privučena jednim neobičnim štandom: Anđeli.

Došla sam do tog štanda i ugledala sam jednu prelijepu sliku, nisam odmah vidjela ime anđela, ali tog anđela sam vidjela… u zelenoj haljini.

Prišla mi je gospođa i tako smo počele priču, pitala pitala sam je kako znamo koji je naš anđeo, a ona me priupitala jesam li izabrala svog anđela pa me zatekla tim pitanjem: ‘nisam’. Ali jesam, ali nisam.

I tad mi je rekla nešto lijepo: ‘’onaj anđeo, koji Vam odmah privuče pogled, to je Vaš anđeo. Ako niste zapamtili, okrenite se od slika, zamislite pitanje “koji je moj anđeo?” i kad se ponovo okrenete, onaj anđeo koji Vam tad privuče pogled, to je Vaš anđeo”.

To sam i napravila i pogled mi je privukao jedan anđeo u zlatnoj haljini, ali sam odmah skrenula pogled na drugog u zelenoj haljini i znala sam: to je onaj anđeo kojeg sam prvi put vidjela, pisalo je: STAMERA.

Odmah sam joj rekla: Stamera. Nasmijala se i još smo malo pričale i ja sam otišla.

Prošetala sam još malo i došla sam do Magicusovog štanda te sam vidjela da su Irida i Jasenka pri kraju.

Jasenka je bila vrlo dirnuta, vidjela sam joj to po licu, još smo malo popričale sa Iridom i otišle smo dalje.

Šetale smo tako među štandovima i došle smo do indijskog štanda, gdje smo stupile u priču sa prodavačem (na engleskom), gledale smo izloženi nakit, prelijepo je bilo i tad su Jasenka i prodavač spomenuli Sai Babu, pozdravili se poznatim naklonom, Jasenki su došle suze, pričala je još kako je bila u Indiji mjesec dana u Babinom mjestu i hramu i tako smo još malo pričali i otišle smo dalje, sjele u kafić na sok, vratile se malo do županijskog sajma, kupile neko pecivo za papati i negdje oko 17.30h smo znale da trebamo doma.

Osjetila sam da dan još nije završen i rekla sam Jasenki, da želim do onog štanda sa anđelima.

Došle smo tamo i pokazala sam gospođi sliku Stamere, platila joj (magnet za frižider) i rekla sam Jasenki: “zvala me, nisam mogla doma bez nje”.

Još smo malo sjedile na klupi u krugu Velesajma, pričale smo, došle smo do mog auta, Jasenka je išla doma u suprotnom smjeru, ja isto tako i završile smo taj dan, taj petak.

Dok sam vozila doma, bila sam sretna: i zbog lijepog dana, lijepo provedenog poslijepodneva, ali sam najviše bila sretna zbog toga što sam se odazvala na Stamerin zov, što sam je čula iznutra i vratila se po nju, donijela je doma i, evo je – sličica visi iznad moje glave na zidu, tako da me uvijek čuva.

''STAMERA, Anđeo opraštanja, anđeo zlatne svjetlosti i oprosta.

„Onom tko te povrijedio oduzet ćeš moć koju nad tobom ima tek tada kad prestaneš misliti na njega. Budi brižna prema svojoj rani, liječi je dok ne zacijeli. Zatim, propusti priliku da uzvratiš istom mjerom, to stvara novo ogorčenje i nove povrede.

Pokušaj tog drugog vidjeti kao čovjeka koji je također od nekog povrijeđen.

I uvijek kreni od druge strane, one koja se ne vidi tako dobro i jasno. Razmisli koliko puta si u posljednjih mjesec dana povrijedila nekog, sa namjerom ili bez nje?

Nebrigom, lakomislenošću, omalovažavanjem, nepoštovanjem, nasrtljivošću…..

Kad budeš poštena prema sebi i počneš se gledati kroz isto ogledalo kroz koje gledaš druge, uvidjet ćeš da smo svi dio istog kruga, i učitelji i učenici istovremeno.

Tada ću pružiti svoje ruke prema tebi
Tereti će biti manje teški
Gorčine manje gorke
A miris ruža podsjetit će te na moju prisutnost."

(Ovo je skinuto sa: http://editaglavurtic.blog.hr/2007/10/1623494513/stamera-andeo-oprastanja.html), ali nije ta slika Stamere.

a ovo je STAMERA, koja me zvala:

http://www.angels-hr.eu/angelsshop/popup_image.php?pID=130&osCsid=ftor25gsa2a153cl5ungciqhm4

ne mogu je prekopirati i staviti na Magicus, ali to je ONA.