Nešto si mislim: ako zaista imalo u sebi volje i želje imamo, dozvolit ćemo sebi, da nas razoruža jedan osmijeh, i  krenuti dalje, poslavši ga natrag..

Svi smo od krvi i mesa,  ali i  sa onim nedodirljivim i nepromjenjivim dijelom u nama, koji uvijek, u svakom čuči, jednako isti i jednako svijetao: dušom, koja nas uvijek potakne,da se podigne iznad najtežih  situacija.

Ovih mjeseci, bilo je puno bure na ovom portalu, ali nekako se uvijek sve smirilo.. 

Ovih nekoliko dana, bura je bila malo žešća.

Ali, ipak na kraju, konstruktivna. Puno teških riječi je palo, i, koliko god pokušavala preoblikovati neke stvari, uvijek bi ih  se okretalo u drugačijem smjeru.

Da, Rolka me razoružala, priznajem, jednim jedinim dječjim osmjehom, koji pokazuje, da je svo ovo fajtanje, borba prsa u prsa, bila iz jednog jedinog razloga: da ne budemo i mi razdvojeni ovdje, ako je cijeki svijet oko nas u kaosu.

Ja sam po naravi samotnjak, iako stalno okružena ljudima, koje volim i radi kojih sam došla ovdje.. Ali ta samoća je samo dio moga duhovnoga sklopa, koja mi često pomaže da mogu u miru sa sobom rekonstruirati stvari i postaviti ih  na svoje mjesto. 

Ali tu samoću određujem sama, i uspostavim je kad mi je potrebna.

To ne znači da živim odvojeno od svih, naprotiv..To je jedna vrsta moje osobne meditacije, i usred najveće gužve..

Ako sam išta izrekla ovdje, što je nekoga povrijedilo, uopće mi to nije bila namjera. Kad sam spominjala teškoću i probleme kod  samohranih majki, to nije šovinizam. Moja majka je bila samohrana, sa nas petero djece, i dobro znam što je sve prolazila..

Ali je činjenica, da im je teže, puno teže uspostaviti onu čarobnu ravnotežu sa  životom, nego drugima..

Moja majka je uspjela naći na trenutke svoj mir, ali sve je to bilo malo, naspram onoga mira, kojeg bi imala da je imala čovjeka koji bi je vlio i poštovao uz sebe. Ipak je lakše kada je netko uz nas, nije li tako??

Jedna moja duboka isprika, ako sam slučajno povrijedila i druge žene, koje usamljenost biraju kao destinaciju.

Nismo stvoreni da smo sami, i tu je Rolka u pravu.. Kada dođe trenutak da nas djeca napuste, i jave nam se tu i tamo, ponekad, tražimo način da popunimo tu samoću, bilo na koji način, makar virtualni.

Zato razumijem i  Srce, ma koliko se činilo da ne.

Rekla sam joj nedavno da joj nisam neprijatelj, i nisam. Takva kakva jesam, možda u nekom trenutku kažem neke stvari, koje se shvate na sasvim desti način..

I još jedna, ovaj puta, mala opaska: Nikad nisam pomislila niti rekla, da su žene  koje su rastavljene ili same sa djetetom- neka mi oproste na izrazu_ kurve..

Jedna od mojih najboljih  prijateljica je u sličnoj situaciji..Rastavljena, sa djetetom, tražila je svoju drugu oazu i biće, koje će njeno dijete prihvatiti kao oca..Zar da osuđujem njena traženja i potrebe?

Sada je to pronašla..

Uvijek sam joj bila podrška i ostala..

A moja posesivnost? Ne postoji..Postoji samo ljubav, koja može biti uzvraćena ili neuzvraćena.

Tko je god više volio nekoga, više će mu  vremena trebati da oprosti, a neki to ne mogu do kraja života..Čini mi se da je i moja majka bila među takvima..Ali tko zna..U zadnjim sekundama života, mislim da je ipak u sebi uspjela i to napraviti..

Prema tome, uvijek sam za to, da si dajemo priliku, i pokušamo prijeći preko nekih  stvari i početi ponovo.

Teška su vremena oko nas, boleštine kojima nema lijeka, fanatici koji žele silom i nasiljem pokoriti svijet, zveckanje oružjem uništenja.. Umjesto da se bar mi držimo zajedno, svađamo se oko, možda nebitnih stvari..

Ovo govorim iz srca. I ne zamjerite ako sam ikoga propustila.. Sve vidim i sve pratim.

Borim se za svoje, kao i svi vi, i mislim da smijem ponekad i pogriješiti u svojim ophođenjima.

Toliko od mene.. I  da, uzvraćam osmjehe..prvo iznenađena, a onda nasmijana..