KAD BOLI MOZAK? : Mozak boli kod Depresije - Usamljenosti - Napuštenosti - Odbačenosti,..
U naslovu navedena sva psihička stanja jesu povezana, ne može se ni jedno od njih staviti na prvo mjesto, jer jedno za sobom povlači drugo. Ali evo, ipak prvo idem od Depresije (u časopisu Alter, bio je objavljen moj tekst o Depresiji).
Depresija (latinski - deprimare = pritiskati), dakle ovo je vrsta psihotičnog stanja koje slijedi iza neke krize, neke životne krizne situacije. U ovom slučaju kad se radi o Depresiji - Kriza je Uzrok, a Depresija je Posljedica Krize. Na cijelom ovom našem Svijetu kojeg poznajemo na Zemlji – Kugli Zemaljskoj, a i šire,.. jednostavno ne postoji Posljedica bez Uzroka. Prvi je uvijek Uzrok (uzrok je ujedno i izvor, nakon kojeg dolazi Posljedica (voda izvire na izvoru to je Uzrok, a ulijeva se negdje jako jako daleko preko neke velike rijeke u neko more, to je Posljedica)

Neki su me skloni kritiziranju pa me pitaju zbog čega pišem neke pojmove ili imena organa tijela Velikim Slovom. Ovdje svima dajem odgovor koji glasi : Zato jer kao što je moje ime Dolores Rodin koje se piše velikim slovom, tako i nekim pojmovima kao i organima zbog poštovanja prema njima, trebamo pisati njihova imena Velikim Slovom.

Ali vraćam se na Depresiju,..
Dakle, iza neke Krize, kritične životne situacije, nekog nemilog događaja, jednostavno nastaje Zastoj zbog Paraliziranosti, zbog Šoka, jer to je stanje koji se karakterizira nedostatkom onoga što je izgubljeno, a koje se više ne može vratiti, povratiti na staro prijašnje stanje (iznenadni gubitak nekoga - nama najmilije osobe koja je od nas otišla svojevoljno, ili je otišla prisilno - zatvor, ili nas je napustila jer nas više nije htjela, ili je zbog bolesti ili iznenada umrla,.. kao i zbog iznenadnog gubitka nečega - nama najmilijeg posla, nekog rada, stvaralaštva, kuće stana imanja, neke materijalne vrijednosti,..).
U svakom od navedenih slučajeva u nama nastaje potišteno duševno stanje, Duša pati, Srce pati, Tijelo je zbog patnje hladno i klonulo, ostaje jedino osjećaj tuposti, bezvoljnosti, pokunjenosti, snuždenosti, utučenosti, samotnosti, tjeskobnosti, poniženosti zbog osjećaja krivnje,..!
Nije čudno ako nam se spusti tlak, a na oči nam padne mrak. Može doći i do visokog tlaka zbog panike i straha. No, većinom nastaje - sniženje krvnog tlaka, uz osjećaj potonuća, osjećaj utapanja, osjećaj gušenja, dubokog osjećaja padanja i propadanja,..! Sve isto se osjeća kao i kod rušenja sa planine u najniže nizine, razbijeni ostajemo bez snage, bez hrabrosti obeshrabreni, moralno utučeni tužnog raspoloženja. To su sve glavni i osnovni osjećaji koji prate stanje Depresije.

Međutim, ima nešto još gore od Depresije,..
Ako je Depresivna osoba sama i nema nikoga, takvo stanje postaje još gore ako je kao tako bolesna, jer Depresija je Bolest, pa ako je takva osoba još i ostavljena na milost i nemilost, ako je Napuštena od svih i svakoga, ona kao takva postaje Odbačena. Jer nakon stanja Depresije prevladao je osjećaj Odbačenosti.

Osjećaj Odbačenosti je sličan osjećaju Istjeranosti, Prognanosti, Izopćenosti iz Društva ili neke Skupine. Ako takvu osobu Izbacimo iz Skupine, ona je osuđena na Smrt. Ona je Mrtva osoba. Ona Umire.

Znam, uvijek će se naći netko „pametan“, jer iz iskustva pišem da se takvi uvijek jave, pa kažu : „Zašto se takva Deprimirana osoba ne pokrene“? „Zašto nekuda ne krene“? „Zašto ne izađe iz kuće“? „Zašto se po stanu vuče“? „Neka se trgne iz tog stanja u kojem se nalazi“!

Lako je drugima „soliti“ pamet, jer uvijek je „sole“ upravo oni koji nisu u tom stanji nikada ni bili, a moguće neće nikada ni biti. Dakle, lako je drugima koji nisu u takvom stanju govoriti. Ali za takvu Napuštenu osobu, Osamljenu, Ostavljenu, Izbačenu iz Skupine i Društva, iz neke Zajednice, za nju je to njeno stanje jako Bolno Stanje. Napuštena i Izolirana osoba, postaje Bolesna Osoba.

Odbačenu i Napuštenu osobu doslovno Boli, ona osjeća Bol, jer Odbačenost i Usamljenost Boli i to puno jače negoli da porežete prst, ili se piknete na iglu dok šivate, ili se zarežete škarama dok krojite, ili se porežete žiletom dok se brijete,.. i tako dalje. Ali to vas Bol i Peče, i jako Boli. I poteći će krv, i oblizat čete ranu, i zamotati je zavojem, ili ćete staviti flaster, i ta će rana proći za sedam do četrnaest dana, to je vrijeme koje mora proći da takva Fizička Rana zaraste,.. toliko približno treba vremena da rana zacijeli, sve ovisi o vrsti same rane i koagulaciji krvi.

Međutim, nešto smo zaboravili, a to je da imamo Mozak (ono što rijetko koristimo ili slabo, ili samo za neke banalne priče, za to i ne znamo da imamo, ili slabo znamo). Dakle, imamo Mozak kojeg čini mi se da, rijetko koristimo. I opet će se naći „pametnjakovići“ pa pitati kakve veze sa cijelim tekstom ima Mozak.

Sada ovu činjenicu dobro Zapamtimo da, kod Usamljenosti, i Napuštenosti, i Odbačenosti, i Izopćenosti iz Društva - BOLI MOZAK.
Mozak je Glavni, jer u njemu se odigravaju reakcije. Mozak prvi prima signale iz tijela, a sve preko receptora koji mu iste šalju. Ta se reakcija događa toliko neslućenom brzinom da mi ljudi to ne možemo ni zamisliti. Moguće da prvo vidimo krv pa tek nakon toga osjetimo bol.

Zato Prvo reagira Mozak, jer u Mozgu se hitno aktivira Isto Područje za Bol kao kod bilo koje Bolesti ili bolnog stanja našeg Tijela. Već i naš Krvožilni sustav hitro reagira dok iz rane teče krv, on u ranu šalje koagulante da rana što brže zacijeli.

Ali, što nam Mozak može poslati kad smo Depresivni, i Usamljenosti, i Napuštenosti, i Odbačenosti, i Izopćenosti iz Društva? NIŠTA, BAŠ NIŠTA.
I tu na Scenu nastupa Naša Duša i Naše Srce, koje od Strašnih Boli, Užasno Boli!

I opet će „pametni“ reći : „Pa pokreni se iz tog mrtvila“!
Takve njihove riječi jesu same besmislice, jer to je isto kao da kažemo Slijepoj osobi da progleda. Ili osobi koja sjedi u invalidskim kolicima i ima oduzete ili odrezane noge, dok mu mi govorimo : „Do kad misliš tu u tim kolicima sjediti“? „Ustani već jednom“! Ili „Vrijeme je da ustaneš“! A on i da hoće, ne može!

Usamljenost sve više prevladava u našem društvu, i nitko nikad ne zna kad će ga snaći. Bolest Napuštenosti, Usamljenosti, Ostavljenosti, Izoliranosti, Odbačenosti ili Depresije,.. isto je kao i Smrt, jer nitko od nas ne zna po koga će i kada će Ona Doći.

Danas kažu ali i pišu da Napuštene, Usamljene, Ostavljene, Izolirane, Odbačene ili Depresivne i Izopćene iz Društva treba izbjegavati jer oni navodno svoje neraspoloženje i svoju usamljenost mogu „prebaciti“ na nas, pa i nas Uneraspoložiti.
Pa nemaju Usamljeni „ptičju gripu“, pa da nas mogu zaraziti, ili na nas prenijeti „vodene kozice“ (dječja zarazna bolest).

Napušteni i Usamljeni više su skloniji „okretanju“ prema hrani, prejedanju, debljanju,.. ili se pak izgladnjuju te tako idu iz krajnosti u krajnost,..! Neki okreću alkoholu i alkoholnim pićima, pa se i opijaju,.. a drugi se hvataju cigareta pa puše do iznemoglosti,.. i tako dalje.

Usamljenost postaje Ubojica, zbog Napuštenosti.
Usamljeni i Napušteni Razmišljaju Dušom i Srcem, i govore Istinu. Četo su skloni i Suicidu. Općenito u psihijatriji i najmanja pomisao na Suicid smatra se ozbiljnom prijetnjom. Pa čak i kad netko pomisli ili samo progovori o pomisli na suicid, to njegova podsvijest iz njega progovara.

Primjer iz moje prakse:
= Neki su prepričavali njene riječi pa su govorili da je bila žrtva nekog seksualnog napada, nekog fizičkog zlostavljanja, ma da je ona to sve negirala, ali je ipak zbog svega toga pala u depresiju, da se povukla iz društva, da rijetko izlazi,..! Često je znala biti i agresivna. Kad su drugi za to čuli Izopćili su je, izbacili iz svog društva.
Ni oni nisu znali da se u Kaznenom pravu bilo koja vrsta seksualnog uznemiravanja, a pogotovo fizičkog zlostavljanja, osobito smatra najgnjusnijim djelom, i kažnjava se,..!

Savjetnik je rekao : "Pazite se i zapamtite, Zlikovci nisu vjerni ljudi, nemaju ni morala, ni etike, ni poštenja. Posebnu pažnju obratite na riječi kad vam Zlikovac kaže da vas voli, kao ono "Volim te",.. on laže, a onaj koji laže, taj i krade,.."!

I Savjetnik je još nešto rekao: „Pazite se tog „filma u boji“ koji vam netko servira, jer ljudi se ne mijenjaju. Bio je zvijer i ostao je zvijer, samo što ste Zvijeri dali sredstvo kojim vas je uništio. Dali ste mu "omču" koju vam je stavio oko vrata i "zadavio" vas. Kako ste samo mogli vjerovati „Mutikaši“ kad ste mu se dali uhvatiti u "Veliku Iluziju“.

Savjetnik mi se činio toliko vidovit kad je rekao : "Ljudi pojma nemaju kad se tako na ružan način zafrkavaju s drugima, jer sigurno je da će im se dogoditi nesreća“!
Dok je tako govorio ja sam se samo ježila, jer sam u dubini duše znala da su te njegove riječi istinite, pa je na to sve još dodao : „Svi koji su prema njemu bili Zli i Zlobni, umrli su“!

Upitan je i sumnjiv razlog zašto se vama ovo sve dogodilo. Situaciju je bila odredila dinamika. Povjerovala je drugome, a vjernost i vašu vrijednost je zanemarila. Druge je hvalila i obećavala im i davala toliko toga da više nije mogla, a i oni su njoj obećavali i to toliko toga da su se glavni igrači od lažnih obećanja popljuvali sami po sebi.
Ne nasjedajte na „Šarene Laži“, a takvih ima jako puno, i njima je „otvoren put“ pohlepi i kriminalu. Vragu trebaju ljudi nečistih misli, jer im omogućuje da ih lukavo pretvaraju u nečista djela. Ali, Božje Oko stalno gleda, skriti mu se ništa ne da"! "Ludi su svi oni koji svoju sreću grade na tuđoj boli"!

Napisano u Zagrebu, 22.01.2020.,..- Autor teksta : Dolores Rodin, mob - 091/9576-267. (sofija 132)