ILUZIJA - Što je Iluzija?

Iluzija, zabluda, nestvarnost, mašta, „san“,..! Pogledajmo stvarnosti u oči! Da li je naša želja samo Iluzija? Da,.. Iluzija, jer sve naše želje više ili manje, jesu iluzije koje proizlaze iz prvobitne iluzije! Ako malo bolje razmislimo, shvatit ćemo da na dubljem nivou naše svijesti, sva su naša životna stanja zasnovana na našim iluzijama. Zato se zapitajmo - Što je Iluzija? Iluzija je latinski, illudere - igrati se, titrati se, varati se, zavaravati se. Vrsta je to psihološke obmane, neosnovanih nekih naših nadanja, neostvarljive mašte, tlapnje, samoobmane, neka vrsta privida, prividnosti, varke, zavaravanja samoga sebe, prevara, uobraženje, umišljanje, utvara, opsjena, nešto neostvarivo, koje se samo prikazuje u našoj mašti - iluzorno, kao ono - „što se babi htilo, to joj se i snilo,..“!
Zastanimo na trenutak, stanimo malo, razmislimo malo, i zapitajmo se, da li nam je prema navedenome potrebno živjeti u mašti - iluziji? Jer ipak, život je samo jedan! Trebamo ga proživjeti u nekom smislu, za neku svrhu, za nekoga ili nešto.

Svaki naš trenutak života je neponovljiv, jedinstven. Naša životna zadaća je, da svakog trenutka svog života, postavljamo sebi pitanja, i da na njih odgovaramo svojom aktivnošću i djelima. Samo tako ćemo preuzeti odgovornost za svoje bivstvovanje, to jest, svoj život. Jer kako živimo, tako i egzistiramo! Moramo biti odgovorni prema svom životu, a odgovorni ćemo biti samo onda, ako nismo „igračka“ svojih iluzija, svojih nagona, prvobitnih životinjskih poriva, sebe samoga. A, ako još težimo i duhovnosti, jer čovjek je prvenstveno Duša, duhovno biće, ne samo nagonsko. Pa ako se ikada okrenemo duhovnosti, možemo slobodno reći da smo ispunili svoju životnu zadaću. Mogućnosti za samopomoć, a koje nam se pružaju, mnogobrojne su, ali mi ne znamo što bismo s njima?!
Zato, sjednimo, dobro razmislimo, proanalizirajmo sve ponuđeno, provjerimo sve „karike u lancu“, sve ono što je dobro za nas, i sve ono što je zlo, stavimo na papir, Za i Protiv! Moguće mogućnosti odaberimo selekcijom, intuicijom. Da intuicijom, upotrijebimo svoju intuiciju, otkrijmo je, „skinimo sa nje veo“, jer ona je u nama! Trebali bismo znati, da je Život rizik, da je život borba, ako ga razumijemo, shvatit ćemo da se u stvari, cijeli život natječemo sami sa sobom, da smo sami sebi - protivnik, suparnik, izdajica, neprijatelj,..!

Jer, najteži je onaj odnos, koji imamo između Sebe i Sebe! Prihvatimo li tu činjenicu, doći ćemo do nekih postignuća, ali ako napravimo - Obrnuto, to će nam donijeti ukočenost, skvrčenost, ne prilagodljivost,..! Da bismo se lakše prilagodili, opustili, omekšali skvrčenost, u našoj životnoj priči - Osmjeh je dobrodošao, jer osmjeh je veza između ljudi. Osmjeh može biti prirodan, nenamješten, neplaniran ili profesionalno namješten. Mi na sebe stavljamo neku vrstu „omotača, oklopa, maske“, iza kojih se sakrivamo, a sve s razlogom i svrhom da bismo se zaštitili.
Stavljajući Maske na sebe, mi želimo zaštititi svoje dostojanstvo, svoje titule, svoje diplome, svoj status, jer u nama je izražena potreba da nas drugi vide u određenom svjetlu. Ali moramo znati, da ispod svega toga, kada se dnevna svjetla „pozornice života ugase“, i kada dođemo kući u našu samoću, u kojoj smo Sami sa Sobom, ostaje nam osobno, samo nama prepoznatljivo (ili neprepoznatljivo), ono naše ogoljeno i golo - „JA“.

Dobro došlo je, prvo i osnovno - veselo, vedro, dobro društvo onih ljudi koji nas razumiju, koji nas podržavaju, koji nas ohrabruju. Dobar je i fizički rad - vježbe rekreacije za izbacivanje agresivne energije, sport, fitnes, trčanje, plivanje, plesanje,..! Duhovni rad također - vježbe za izgrađivanje ljubavi u Duši i Srcu, u kojem je potrebno razviti - blagost, toleranciju, razumijevanje. Ali nikad ne smijemo zaboraviti i Pokajanje za svoje Grijehe, baš kao i Oprost.
Znam, najteže je Oprostiti sebi i drugima, međutim, trebamo znati da, Bez Oprosta - Nema Napretka!

 Autor teksta : Dolores Rodin,  (sofija 132)