Basho zapisa:

JESENJE VEČE –

MOLIM TE, OKRENI SE K MENI.

JA SAM, TAKOĐE, STRANAC.

Bashovi haiku nemaju poređenje. Svi zen majstori su pisali haiku ali Basho se stapao i rastapao sa prirodom dublje od bilo kog drugog.

„Jesenje veče – molim te, okreni se k meni. Ja sam, takođe, stranac.“ On kaže: „Ovdje, na ovom svijetu, svi smo mi stranci.“ A mi obično zaboravljamo tu stvar; mi počinjemo da svakoga uzimamo kao garanciju. Da li ste ikada pomislili o tome? Ovi deset hiljada Buda ( prisutni na predavanju u Buda holu) su svi stranci. Mi činimo napor da zaboravimo da smo svi stranci – stvaramo brakove, prijateljstva, pokušavamo da upoznamo jedni druge – samo da bi zaboravili osjećanje da su svi stranci. To nas čini veoma uplašenim da smo okruženi strancima. Sve naše porodice, svi naši klubovi, sve naše religije, sve naše nacije su samo prilike da sakrijemo činjenicu da smo stranci.

Zen je trud da vas učini sasvim svjesnim da ste stranci. To će vam dati oslobođenje od mase. To će vam dati smisao da budete svoji, daće vam duboku snagu svjesnosti da ste okruženi čudnim svijetom u kome su svi stranci. To ima mnogo dubljih posljedica. Ako možete shvatiti činjenicu da su svi stranci, sva vaša očekivanja će otpasti. Ko ste vi da nešto očekujete? Muž očekuje neke stvari od supruge. On zaboravlja činjenicu da je supruga stranac. Mi se samo srećemo na putu, malo razgovaramo, hodamo zajedno na putu, i zaboravljamo na činjenicu da smo i dalje stranci.

Mi ne poznajemo sebe, kako onda možemo poznavati druge? Ali na površini mi pokušavamo da stvorimo prisnost, mi pokušavamo da zaboravimo zastrašujuću ideju da smo sami. Supruga, djeca, Rotati klub... mi želimo da negdje budemo udruženi. Mi ne želimo da ostanemo sami pod nebom u dubokoj slobodi; i da plešemo pod suncem i po kiši. Ne, mi jednostavno želimo ugodnost sa svijetom; to nam daje osjećaj topline.

Nije Isus bez nekog razloga nazvao ljude ovcama a sebe pastirom – i niko mu nije prigovorio. To je čudno: Isus je razapet, ali niko nikada nije prigovorio na neko od njegovih učenja, i niko nikada nije raspravljao protiv njega. Izgleda da su u stvarnosti ljudi duboko u sebi prihvatili da nijesu ništa drugo do ovce, oni su trebali stado da ih okružuje, oni se nijesu smjeli uputiti sami u neku nepoznatu teritoriju. Niko nije ustao ispred Isusa i rekao mu: „Ti vrijeđaš čovječanstvo. Ti si nas ponizio time što si pastir a nas učinio ovcama.“

To što mu niko nije prigovorio čini jasnim da ljudi osjećaju da je on bio u pravu jer misle: „Mi trebamo masu.“

Basho kaže: „Jesenje veče – molim te, okreni se k meni“ – ti nijesi jedini stranac ovdje – „Ja sam, takođe, stranac.“ 

 OSHO

Osho centar Montenegro

Copyright © Osho International Foundation

www.osho-yu.me