''U svojoj propovjedi dr.Šimunović je kazao:

'Crkva se danas sjeća sv. Antuna pustinjaka koji se potpuno posvetio Bogu, živio je pustinjački, govorio je o volji Božjoj, taj je čovjek svoju volju potisnuo a provodio je volju Božju.

Volja Božja je naše spasenje, slijedimo Krista, njegov put.

Opasnost je danas da težimo za demokracijom, netko drugi s nama vlada, ne idemo u crkvu, nestajemo, rješavamo se Boga osim kada nam zatreba, kada smo bolesni, kada nam netko umre…

Potrebna je mudra politika od naše crkve, političara, udruga.

Postali smo robovi glazbenih zvijezda, nogometaša, glumaca.

Gdje su određeni očevi domovine, svatko misli svojom glavom, svatko visi na svojoj „kištri“.

Roditelji jeste li maknuli svete slike sa zidova svojih kuća ?

Danas to nije IN imati slike na zidovima.

Predanje je sinovski odnos prema Bogu.

Mislimo misli mira, mislimo pozitivno, pozitivna energija stvara pozitivne vibracije.

Ljudi kukaju na sve strane, a pogledajte nije nama ni tako loše, pogledajte grad, lijepe kuće, uređen grad, u kućama plazme, više mobitela.

Morat ćemo se skromnije naučiti živjeti.

Podignimo moral i kvocijent radosti prenositi na druge.

Posjetite stare i bolesne, pričajte s njima.

Vi koji ste u gradu pomognite sela.

Na selima se zatvaraju kuće, ostaju prazne i puste.

U Kompolju je zatvoreno 40-tak kuća u Švici još više.

Ispletimo vez ljubavi da se život gaji.''

 

i čitam ove riječi, na koje sam naletjela slučajno tražeći nešto za riječ "svete slike"...

u zadnjih par godina sam počela stavljati svete slike na zidove sobe, u uredu...

uvijek sam imala samo sliku sv.Ante, zaštitnika moje obitelji, na zidu prvo djevojačke sobe, a kasnije i drugih soba gdje sam živjela.

od nekih godina sam počela skupljati figurice anđela, Majke Božje, sv. Ante, Isusa Krista.

u sebi duboko unutra, pitala sam se, zašto to činim?

to sam počela činiti otkad mi nema mame i tate, mojih zaštitnika pa u ovim slikama imam onaj osjećaj zaštite i sigurnosti, osjećam se lijepo kad pogledam kipić Majke Božje na TV-ormariću, iznad TV-a, kad pogledam sliku sv. Ante na zidu, kad pogledam Isusovu sliku sa Torinskog platna...

imam jedan lijepi osjećaj sigurnosti i zaštite, baš kao onda kad sam živjela sa roditeljima u kućici u Trnju...

eto... ništa puno, ništa veliko, ali u duši još uvijek živi i živjet će taj lijep osjećaj pri pogledu na moje zaštitnike - anđele, tatu i mamu, koji  (znam) lebde stalno oko mene