Veselilo me što smo nas devet duhovnjaka iz Zagreba, te još više iz Splita i Poljske, zateklo lijepo vrijeme u Italiji, što nije bio slučaj zadnjih tjedan dana u Zagrebu, gdje je zaista zima za ovo doba godine s oko 8 stupnjeva i stalnom kišom.

Bilo je nekih problema s kombijem najprije, ali sve se sredilo na vrijeme, tako da smo praktički za čas došli nakon oko 4 sata vožnje u iznajmljenom malom ali zgodnom kombiju. Volim putovati autobusom, ali ovo je bolje, jer stanete gdje želite.  

Kao što je jedna bhaktina jednom rekla da će Krishna osigurati lijepo vrijeme za harinam, tako je i nas poslužilo vrijeme. Nakon manjih komplikacija uspjeli smo naći zgodno mjesto Jesolo kod Venecije.

Kako si nismo mogli na žalost priuštiti boravak već od subote, ipak smo ugrabili priliku vidjeti uživo slavnog mladog gurua Swamija Vishwanandu, koji je mlad samo po godinama. Kanupriya mi je rekla da je Swami prosvjetljen sa svojih 16 mjeseci života, kad je imao problema s mamom, tj. ona s njim, jer nije mogla shvatiti da on materijalizira vibhuti, pa se ljutila stalno.

Kupila sam mu za dar malu teglicu pekmeza od marelica, najfinijeg, jer od milja gurua tako zovem. Swami je impresivna pojava, vrlo je čvrst iznutra i izvana, mi bi rekli "kao od gore odvaljen". Rođen je 13. 6. 1978. na Mauriciusu. Kao i drugi gurui, ne priča puno, ali mudro. Uvijek sam fascinirana kad sjedim blizu slavnih gurua. Naravno da uvijek upijam što pričaju i mislim o tome. Swami je satima vrlo strpljivo davao blagoslove, i ni na sekundu nije pokazao umor, nestrpljivost ili možda više pažnje svojim učenicima nego drugim vjernicima. Ima odličan glas. Inače svi su bili jednako tretirani. Skoro svi su bili obučeni u bijelo, a učenice u krasne bijele čipkaste sarije koje su dobile na dar od gurua.

Ja sam imala svoj omiljeni jarko rozi sari sa zlatnim ukrasima i majicu boje šafrana, za koju kažu da je boja gurua. (Hvala Radani iz Splita koja mi je pomogla obući ga). Čekala sam pristojno i strpljivo dok se nije dosta osoba izredalo, a onda sam došla i ja. Za one koji ne znaju, darshan izgleda tako da dvoje ljudi (zbog gužve) klekne pred gurua, koji nam stavi bijelu točku - dotu na čelo i u sebi nas blagoslovi (onda imam dvije, jer s crvenom sam rođena). Zgodno je bilo inače kad sam s jedne jagje otišla u Zagrebu u dućan i poslije u tramvaj, nisam razumjela zašto svi bulje u mene - a to mi je ostala velika crvena točka na čelu s ceremonije). Hrvati se moraju pod hitno promijeniti i uvesti Indiju u svoj život, a ne buljiti u takve stvari kao tele u šarena vrata. (Hrvati, otvorite se globalno, ne budite zatucani!)  

Dakle dobila sam blagoslov, i laticu ruže, bombon, kao i svi. Neki su donijeli na blagoslov japa male, slike i predmete na blagoslov.

Inače guru je tradicionalno odlično izgledao, ovaj put u sjajno bijelom kompletu (tunika i hlače), a opustio se na kraju i kratko zaplesao u duhovnom zanosu. Mislila sam o tome kako ima mnoge duhovne inkarnacije kad se već tako mali prosvjetlio. Prilično je omiljen, a ima krasan ten, kosu i zube. Sjajno se uklopila u darshan vrhunska pjevačica, pretpostavljam Talijanka, mlada i prekrasna, koja je otpjevala Ave Mariu u najboljoj verziji koju sam ikad čula. Vjerujem da je Talijanka jer su oni odlični umjetnici. 

Na vrh posebno spremljenog oltara na tamnoplavo-rozoj podlozi bio je besmrtni mahavatar Babaji, Nagaraj (kralj zmija), i to ona slika na kojoj kao gleda kroz vas, kao da hipnotizira. A lijevo dolje je bila slika Isusa, desno Sv. Ante - guru je rođen na dan Sv. Ante, za ukras su bili bijelo - rozi tigrasti ljiljani, a u sredini bijeli kip Majke Božje.

Smatram da smo mi izabrani sretnici u najgorem od svih vremena, kali yugi, koji smo osvijestili da je život u mayi materijalna bijeda, dno dna.

Guru je ionako rekao da trebamo koliko god možemo biti u duhovnom, i držati se skupa i družiti što više; da ne tražimo ljubav i sreću izvan sebe nego u sebi. I da trebamo pomagati drugima, što je bhakti yoga.

Bilo je pomalo magično.

Poslije smo vani svi pjevali, pričali i čak me Tomica malo učio bubnjati, a guru se par puta pokazao, čini mi se dobre volje.

Kupila sam gelsomino ulje (miris jasmina), sličice za novčanik Ganeshe, i gurua Vishwanande i Mahavatara Babajia), a od Kreše sam dobila na dar izabrani medaljon također sa slikama njih dvojice. Dan prije sam na izložbi minerala, dragulja i poludragulja kupila si za rođendan indijski rubin - fuchsit (srećom nije bio skup), bijeli sa rozim i svjetlozelenim šarama.

Bhaktina Sandra koja je došla s obitelji izgledala je kao prava Indijka, pomagala guruu koji joj je tom prilikom materijalizirao krasni prsten za dar. 

Na povratku smo pretresali teme od duhovnosti do alternative. Kanupriya i ja smo pjevale Vede. Poslije sam častila s talijanskim kapučinom.

Bilo je veselo i spremamo se u Beč na ljeto! Ne zna što propušta tko ne dođe!

Jai Guru Deva OM!

PS Slika je sa www.viswvananda-cro-blogspot.com, a naše fotke još nisu razvijene ...