Pošto ja ne razumijem ni pjenušanja ni durenja, tražim nekakve istine između redaka.

Vidim da se cenzura i ignoriranje poistovjećuju.

Sve se čini da pojedini pisci žele samo pljesak, ali ne bilo čiji pljesak, oni žele pljesak od redakcije, a redakcija ne sjedi u publici, nego bdije iza scene i pazi da se scena ne sruši. Zato imaju mjesečne nagrade (merlin), top članke i kojekakve druge izbore, da ne moraju stalno i svakome, svaki dan udarati u talambase. Uostalom, lako je biti dobar jedan dan, pa i nekoliko dana, teško je održati kontinuitet i ravnotežu.

Po mom iskustvu slava kvari ljude, jer lako udari u glavu.

Vidim da se pokušaji "naređivanja" ili ultimatiranja redakciji prenose i na goste urednike.

Gost urednik je prije svega smjela osoba koja se usudi ući u Arenu.

Dosada muči sve redom.

Drama je najpoželjniji žanr, eventualna zamjena je cirkus, a nema drame dok se nekome ne pusti krv. Povrijediti nekoga se po najnovijem zove, imati petlju.

Ukršteni noževi (sjekirice) su garancija uzbuđenja i protjerivanja dosade.

Ilustracija čitanja između redova:

Kad je već o učiteljicama riječ, može li učiteljica u razredu zadržati samo one najbolje đake, a ostale protjerati? Ili joj je izazov raditi baš s onima s kojima nije lako raditi.

Prijedlog: najmudrije je zakopati oružje i popušiti lulu mira.

Život može biti i jednostavan i lijep.