BOŽIĆNO PISMO – 2013.

Poštovani župljani, Zadnji mjeseci bili su za mnoge od nas kao teretni vagon u vlaku života. Više slični onom filmu: Vlak bez voznog reda, nego modernom vremenu u kojem bi svi trebali imati svoje dostojanstvo.

Posljednjih mjeseci događa se i nešto drugo, vrlo životno.

Nikada do sada nismo osjetili toliku nemoć i duhovni strah ljudi. Mnogi više ne mogu sakriti suze, suze koje očituju strah sutrašnjeg dana. Strah od žalosnog pogleda vlastitog djeteta koje očekuje koju kunu za školski gablec ili koju igricu. Strah od računa koji nemaju milosti prema mogućnostima ljudi.

Možemo reći da smo svi malo zavedeni.

Obećanja ne povećavaju standard, a nitko sa strane neće ga povećati. Sve je postalo preskupo i sigurno se pitamo kako dalje. Duhovna dimenzija ovog promišljanja vodi nas prema promjeni životnih navika. Ljudi na zemlji jedni drugima prouzrokuju radosti, ali isto tako i više žalosti.

Gospodin dopušta da budemo kušani i da prolazimo takva stanja. I da naučimo kako ni bogatstvo ni siromaštvo nisu vječna stanja na ovoj zemlji. I da ne tražimo više nego što možemo nositi. Time ne umanjujemo stvarna stanja u mnogim obiteljima, jer teško je naći riječ utjehe uplakanima. Pustiti ih da odu praznih ruku, to jako boli dušu.

U tom vagonu života u kojem jesmo, kao da polažemo ispit vjerovanja. To isto je prolazio i Ivan Krstitelj. Njega je pustinja u kojoj je živio naučila da ova zemlja kako god lijepa bila, za ljude nije vječnost.

I sam Isus je to iskusio od samoga početka, to dokazuje betlehemska štalica u kojoj je rođen. Njegovi su apostoli čuli riječ: Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio, a ptice imaju svoja gnijezda. . pa do dubokih rana na križu. Ne treba zato široko tumačiti kako smo spašeni, po mukama i kušnjama Jedinoga Isusa iz Nazareta.

Budući da se mnogi okreću od prave istine, pa zato vidovnjaci i njima slični dobro zarađuju, treba opomenuti: bez napora nema uspjeha i bez predanja Bogu nema mira. To je jednostavna formula našega uspjeha na zemlji i najbolja priprava za ono što nas čeka na nebesima. No, pitanje je sada, prihvaćam li takvu poruku ili će to ostati samo načelo koje smatramo nepotrebnim za život u istini.?

Neka ovo razmišljanje bude mali doprinos podizanju svijesti u Vama: Božić ne slavimo samo kao tradiciju. Učinimo nešto dobro ljudima da bi i Nebo bilo radosnije s nama. I tražimo mir na pravome mjestu, u Oprostu grijeha i Hrana Boga koji je čovjekom postao, Isusu iz Nazareta, koji dolazi i živi vjekove.

Mir i radost svima Vama! Radostan Božić i blagoslovljena Nova 2014. Godina, puna Božjega blagoslova, zdravlja, mira, dobrote i plemenitosti, želi Vam vaš župnik!