Suština Veda govori nam o duhovnoj razini svijesti. Transcendentalnoj u kojoj nestaju sve dualnosti. To je stanje Yoge ili Kozmička svijest o kojoj Krishna govori u " Giti." 

Duhovna svijest omogućuje ispravan uvid u točku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo.

 

Duhovna svijest nam daje pravu perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema Svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom nemanifestiranom aspektu svoga bića.

        

Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj iz kojeg sve zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni Svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako će mnogi Vedski pravci reći da je pojavni Svemir iluzija, obmana ili Samsara. Vede govore o toj Mayi, Kozmičkoj halucinaciji, ništa stvarnijoj od fatamorgane, ali moćnoj i neodoljivo privlačnoj.

 

I mnogi kršćanski mistici iznose tu razinu svijesti - Sveti Ivan od Križa, govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopćeg ništavila, preko čišćenja svijesti i čula od veza sa svakodnevnim životom koji je iluzija, te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema stanju unutarnje i vanjske neovisnosti o Svjetovnim zbivanjima.

 

Čuvene su Ivanove rečenice:

 

" Jedini put kojim je vrijedno ići jest put koji vodi u ništa " ili " Jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo dano."

 

One govore o odvraćanju pozornosti sa Svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo. 

Drugi aspekt duhovne svijesti tiče se spoznaje o karakteru pojavnog Svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni Svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi.

 

Prilagodba procesima, te sudjelovanje u njima na ispravan način, vještina je koju je moguće steći jedino povezivanjem sa duhovnom razinom vlastitog bića.

Neznalice i utješni religijski pravci ove uzvišene Istine prepisuju tvorevina kao ateizam, ili bezbožnost nesvjesni dimenzije u kojoj nema prosudbe niti etiketiranja upravo zbog njihovih uskih okvira svijesti uvjetovane dualnostima.

Manifestirani Svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi.

 

To znači da je manifestirani Svemir podložan promjeni. Ne moramo biti mistici da bismo uočili nestalnost i promjenjivost Svijeta u kojem živimo.
Naše sposobnosti mogu biti briljantne, možemo izlagati i pisati o smislu svetih spisa i može se činiti i da raspolažemo nevjerojatnim vještinama, no ako smo usmjereni na niža središta, i dualnost, osobnost, djelujemo na razini egocentričnosti, ili na kraju čak i porazno po same sebe. Ovo je značajno shvaćanje, i treba ga uvidjeti. Naša razina mentalnih i intelektualnih sposobnosti nije ni u kakvoj svezi sa razinom svijesti na kojoj djelujemo.

Prema većini komentara Vedskih duhovnih škola za razumljivo razlučivanje cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine.

 

Postoji manifestirani, pojavni Svemir ili, ukratko, materijalni Svijet.

 

Sa druge strane postoji i nemanifestirani Svemir ili duhovni Svijet.

 

Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom riječju Bogom, onda postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju, te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statičnost i sveopće jedinstvo.

 

" On " (Bog nije On, Ona niti Ono.) Bog može u manifestiranom Svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati svoju svijest.

 

Dok koristimo riječi treba imati na umu njihovu površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju će karakterizirati zakon akcije i reakcije, Univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u drugi.

 

Manifestirani Svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan konstantnoj promjeni. Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, čistom stanju. 

To sa druge strane znači da je manifestirani, materijalni Svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani Svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo ograničenom (dualnom, personalnom-ja ego) percepcijom. 

No, koliko god manifestirani Svemir bio privid, za bića koja žive u njemu on je realnost, doduše prolazna, ali ipak realnost.

Postojanje promjene očigledna je i sveprisutna činjenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi. Zato neki karmički procesi imaju za cilj spoznavanje i prihvaćanje zakona promjene kao prirodnog životnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno steći. Jedino promjena svijesti, a sa njom i promjena ponašanja, te načina života donosi pozitivne pomake

Sa druge strane, ima Karmičkih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom Svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila, jer mi nikada nismo niti napustili naše prvotno stanje jednosti sa Bogom kao izvornom i očiglednom suštinom našeg bića. 

Upravo zato mistici kažu da su svi ljudi već prosvijetljeni (jedno sa Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam statičnosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog Svijeta, Svijeta jedinstva.

 

Izgleda paradoksalno, ali sa ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doživljava se kao iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni Svijet kao realan i istinit.

U promjenjivosti materijalnog Svijeta leži njegova iluzornost, a u stabilnosti i vječitosti duhovnog njegova istinitost.

 

Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bića morala spoznavati i takve dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, čemu ovakve spoznaje služe i koja korist od njih. 

Dakle, život često za većinu je neznanje a time i patnja. No, sa točke gledišta apsolutnog Svijeta, patnja je kao i život, iluzija. Patnja postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne vezanosti za produkte manifestiranog Svemira, te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji našeg bića. Patnju proizvodi naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte dualnog Svijeta. 
Zbog prirode dualizma, što se više trudimo doživjeti jedino onu pozitivnu stranu, utoliko više stvaramo onu negativnu, otud reakcije i vezanosti za žudnju ili odbojnost.

U Vedama na primjeru Yoge duhovna spoznaja jasno kaže ne samo u dijelu o čakrama da je srž svetih spisa samoostvarenje. To je princip postignuća Kozmičke svijesti u kojoj pojedinačno Ja spoznaje svoje sjedinjenje sa Univerzalnim Ja.

Da biste prišli Duhovnom, morate biti integrirani u svim nižim središtima, i u cijelosti živjeti u ovom, sadašnjem trenutku. Smatrajte se sretnikom uspijete li doživjeti Kozmičku svijest, bilo kojom duhovnom Sadhanom, makar i na tren. Jer, ona je u svojoj suštini neopisiv doživljaj, i dovoljno je znati, da takva svijest postoji, te da označava vrhunac evolucije čovjeka -iskustvo SJEDINJENJA. 

 

Copy;Vedic Science VolumeXX/1/ knowledge of the Universe

Lektorirala: Ivana Durga