Jednom ...do nedavno... zvali su me "vještica" :)...

Živjela sam u ovom bijelom gradu nekim plavim snom između dva vala, između njegove i moje slike.

Uzela sam njegovu bijelu košulju i u višeglasju dobivala šapat vile iz jezera daleko negdje izvan horizonta.

Kao "vještica" pogađala sam puno toga o drugima ... pa čak i o sebi, ali o sebi samo kroz snove.

U meni je uvijek odzvanjao zvuk nekih starih vremena, uvijek su me privlačile neke neobjašnjive stvari što su se počele i događati, zatvarale me u moje okvire, opet između dva vala i opet između njegove i moje slike.

Kroz tarot A. Crowley-a doživjeh mnoge neobične trenutke, nejasno-jasne poruke i prekrasne plave noći.

Zaboravila sam već način na koji sam poljubila nečije meke usne.

Zaboravila sam već način na koji sam otvarala "tarot" i zaboravila sam puno toga, ali ne izbrisah nikada "vješticu" u sebi.